Branitelj Beyer, javlja HRT, ispituje o Sindičićevoj ulozi u doba bivše Jugoslavije, o njegovu opisu dvaju svjetova u Komunističkoj partiji, kako je rekao svjedok, o legalnoj i ilegalnoj strani toj partije.

Sindičić je sucima opisivao strukturu koja u partiji, kako je rekao, nije trebala organizaciju i institucije za aparat koji je ubijao, odnosno naređivao ubojstva. Svaki put radili su drukčije, opisivao je svjedok koji je na leđima donio crnu torbu, kako je rekao, 'punu dokumenata kojima će raskrinkati laži pred sudom'. Pokazao je torbu odvjetniku Beyeru i rekao da će izvaditi dokumente. 'Ne sada', rekao je sudac Dauster.

Branitelji su nastavili pitati o tajnoj službi unutar partije. Sindičić je dokazivao kako je postojao izvršni aparat za ubojstva.

Svađao se zatim svjedok s braniteljem Josipa Perkovića, a sudac je dobacivanja prekinuo lupanjem po stolu.

'Partija je bila iznad svih', govorio je Sindičić. 'Nije stvorena prema zakonu, osvojila je vlast. Služba sigurnosti bila je mješavina policije i sigurnosne službe, nije bila tajna služba', govorio je Sindičić, a slično tvrdi i za KOS.

'Daleko su javne službe bile od ubijanja, ubojstva su bila dio tajne službe koja je radila u tajnosti i ilegalno, daleko od zakona, na crnoj partijskoj strani bez zakona', tvrdi svjedok.

Branitelj Wagner ispitivao je pojedinosti o prodaji stana u Rijeci gospođi Lovorki Marušić, a smijeh svjedoka razljutio je suca kao nikad dosad tijekom 21 mjeseca suđenja. Predsjedajući doktor Manfred Dauster požurivao je obranu u postavljanju pitanja. Peter Wagner pitao je svjedoka je li pisao 2013. Krunoslavu Pratesu i u pismu mu nudio kako će sve svjedočenje i dokaze protiv Pratesa poreći za 24.152 eura, koliko Sindičiću navodno duguje Bavarski kriminalistički ured. Sindičić je ponovio na sudu kako je putovao u Švedsku oteti Luku Sekulu prema nalogu bavarske policije. Sindičić je htio izvaditi iz torbe papir koji smatra dokazom za to, a sudac nije prihvatio nikakav papir branitelja tijekom ispitivanja.

Perkovićeva odvjetnica Zurr ispitivala je o logistici Udbine skupine koja je došla ubiti Đurekovića. 'Imam ovdje papire koji dokazuju da je Centralni komitet osnovao skupinu koja bi utvrdila ima li tragova ubojstva koji vode prema Jugoslaviji', rekao je Sindičić. Potvrdio je kako je po nalogu Perkovića treća osoba predala ključ garaže tiskare ubojicama. Svjedok kaže kako ne zna kad je ključ predan, a već je tada, kaže, bio utvrđen datum ubojstva. 'Đureković je iz Hrvatske manevriran u inozemstvo kako bi ga ubili', rekao je još jednom Sindičić. Svjedoka je braniteljica Zurr pitala o skupinama koje su došle u München ubiti Đurekovića. 'U hotelu International držao sam automobil, to je bio više Službin hotel nego obični hotel', rekao je svjedok te tvrdio kako su se ondje održavali sastanci i planiranje.

Braniteljica je pitala o bombama. Sindičić je rekao da toga nije bilo - 'jedine bombe', dodao je, 'imali su emigranti koji su bili toliko glupi da ih prime kad im ih je jugoslavenska služba prikriveno nudila'.

'Jeste li ključ stana dr. Branka Jelića dali službi?', pitala je braniteljica. 'Nisam, Jerko Dragin povukao je tu svoju bilješku', rekao je Sindičić.

Zašto su ga htjeli ubiti u garaži, pitala je Zurr. 'Istraživali smo tragove poslije ubojstva, nismo planirali ubojstvo', rekao je Sindičić. Koje ste tragove istraživali, upitan je. Svjedok je opisivao što su sve u Münchenu istraživala trojica agenata poslije Đurekovićeva ubojstva. 'Je li tko ubojice mogao povezati s Jugoslavijom, to je bio predmet istrage', rekao je svjedok.

Perković nije bio na mjestu ubojstva, pitala je Zurr, zašto ste njega ispitivali? 'Razgovarao je s drugima, zato', rekao je Sindičić. Objasnio je kako su ubojice odvojeno putovali od oružja koje su prevozili drugi u kamionu špedicije (vozio je Pero Josipović). 'Točno su znali Đurekovićevo kretanje. Sve je bilo pripremljeno i unaprijed planirano, ubojice nisu došli pa ga tražili po Münchenu', rekao je Sindičić. Pokazivao je na svežanj papira na stolu i rekao kako je sve u dokumentima. 'Sekretar CK Marijan Kalanj osnovao je komisiju koja je istraživala ubojstvo, to je ta partijska komisija', rekao je svjedok.

Mustačev branitelj Scharr ispitivao je o Sindičićevu djelovanju 70-ih u Njemačkoj, gdje je bio dvostruki suradnik službi Jugoslavije i Njemačke te gdje je kontaktirao sa Službom za zaštitu ustavnog poretka Njemačke. 'Ne poznajem Božu Vukušića', rekao je Sindičić. 'Dao sam iskaz o navodnoj otmici Blagoja Zelića kako bih sebe rasteretio', rekao je svjedok. 'Razgovarao sam s Bijelićem o ubojstvu, on je bio neugodan svjedok i zato je ubijen', rekao je Sindičić. 'Razgovarali smo u Bakru. Analfabet je, kad mu nešto pročitate, ne može šutjeti, zato je mrtav', rekao je Sindičić. Nabrojio je i koga su istraživali nakon ubojstva; Mustača, Perkovića, Merdžanića, Modrića, Cetinića, Josipovića, Zelića, Sekulu i Bijelića. Sindičić je nabrojio skupinu i dodao - zapovijed je dao Centralni komitet. Čolak s tim nema ništa, Ivan Lasić ima, rekao je svjedok. Frakcije u partiji vodili su Šuvar i Špiljak, a služili su se i prljavim stvarima. Đureković je bio džoker protiv Špiljka, zato ga je Špiljak morao isključiti, rekao je Sindičić optužujući Miku Špiljka.

Na pitanja branitelja Nobila svjedok je govorio o dokumentima koje je istraživao poslije ubojstva Đurekovića; ugovoru o najmu stana, pošti... Rekao je Nobilu kako je odmah nakon ubojstva nastao veliki skandal, čak su zato otjerali ministra Gažija, rekao je i dodao da nikoga nije tada saslušavao u policijskom smislu. 'To je bio partijski zadatak, nalog, svi smo na svoj način trebali utvrditi vode li tragovi ubojica u Jugoslaviju', rekao je svjedok. Branitelj Nobilo pitao je kako su Lukić i Manfreda istraživali Perkovića i Mustača ako su već nekoliko godina bili u mirovini. 'Nije istina', rekao je Sindičić.