Šesti dan puta dobro jutro poželjela nam je sitna i dosadna kiša. Oblaci su zatvorili nebo pa tu kalkulacije nema – vožnja se nastavlja lošem vremenu usprkos. Put od Parndorfa do Bratislave velikim je dijelom biciklistička staza, zapravo to su uglavnom asfaltirani poljski putevi označeni za bicikliste. Dok kiša lagano sipi, stotine ogromnih vjetrenjača u poljima umjesto nekadašnjeg klokotanja nečujno proizvode megavate elektične energije.

Vjetrenjače treba i održavati, a nadamo se da 'maleni' čovjek na sajli ima beneficirani radni staž jer mu ne bismo htjeli biti u koži. Osim nama, kiša na putu valjda ne smeta još jedino puževima. Oni se ne žure u Poznan, a dok mi stignemo do tamo za njih će biti dobro da ne završe u nečijem loncu. Na putu do Bratislave prošli smo kroz još nekoliko sela čija znakovita imena govore o stoljetnom prisustvu hrvatskog stanovništva na području današnje Austrije i Slovačke – Novo Selo, Bijelo Selo, Hrvatski Jandrof

Kišu smo ostavili u Austriji, na ulazu u Slovačku dočekalo nas je sunce i osebujni performans veselog dvojca kojem je očigledno subota počela ranije. Plešući guraju kolica i veselo poskakuju, dakako uz prigodni 'outfit'.

U predgrađu Bratislave pronašli smo potok zvan Chorvatsko Rameno – Hrvatski rukavac. Ne znamo jesmo li od glavnog grada Slovačke očekivali više, ali s dojmovima smo ostali prilično tanki. Guranje bicikala na utvrdu s koja puca pogled na Dunav i grad s okolicom vjerojatno će sljedećih dana uzeti danak u obliku upale mišića.

Osim panorame grada svjedočili smo i požaru koji je u nekoliko minuta progutao jedan stan na 15. katu s druge strane Dunava. Inače, vozeći kroz grad slalom između ostataka stakala već smo imali pripremljen cijeli arsenal psovki za izgledno bušenje guma. Na sreću, ostali smo pristojni.

Raspoloženje je dodatno podignuo mladi harmonikaš melodijom koja pogađa – 'Dunavski valovi'. Lakši za koji euro, a bogatiji za doživljaj i video snimljen Nokia Lumiom nastavili smo prema sjeveru. Put iz Bratislave vodi uz Dunav do ušća Morave. Tu se usred nizine i iza šumaraka izdiže grandiozna hrid, a na njoj stari grad Devin. Prizor je fascinantan.

Mrak nas je uhvatio u Devinskom Novom Selu, a dok smo tumarali mjestom koje je selo samo u nazivu, a ima oko 17000 stanovnika, prišao nam je jedan znatiželjnik. Dobra informacija zlata vrijedi pa smo i mi saznali da ovdje postoji Istarska ulica i Hrvatski kulturni centar. I Devinsko Novo Selo nekada je bilo selo, a jezgru sela na obali Morave podigli su Hrvati. U Istarskoj ulici popili smo piće, a kako su u Slovačkoj pivnice najbolja mjesta za sklapanje novih poznanstava i mi smo bogatiji za još nekoliko.

Subotnja večer već je prilično uzela maha, a nama su bicikli bili otegotna okolnost. Dobre vijesti brzo se šire, pa su tako i naši sunarodnjaci saznali da je ovaj neobičan dvojac u njihovom mjestu. To je bio kraj naših briga oko smještaja, a početak briga kako uz ovo ugodno društvo sutra rano ujutro nastaviti put.