'Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada od 1959. godine na svakodnevnoj razini prati stanje o radioaktivnosti u okolišu. Mi to radimo svake godine, pa radimo i sad. Ništa nije zabilježeno, imamo uređaje koji rade non-stop i dosad se ništa nije dogodilo. To su vrlo osjetljivi uređaji', rekao je Babić na N1.

'Uređaj mjeri dozu zračenja, to je energija deponirana po masi koja dolazi od ionizirajućeg zračenja, ona mjeri sve. To nam je sustav za rano upozorenje, kad vidimo nešto što ulazi u crveno područje, izvan normale, onda se kreće na analitiku drugih stvari', rekao je Babić, dodavši da se može vidjeti što točno znači i kojim intenzitetom.

Pomno se prati i stanje u Ukrajini, rekao je. 'Dio smo općeeuropske i svjetske mreže, ta mreža je nakon černobilske katastrofe izrazito gusta, svi je prate i mi preko mailova dobivamo najnovije podatke ako se radi o nečemu sumnjivom. Da se nešto dogodi, mi bismo mailom odmah dobili uputu da se posvetimo točno tome. Radioaktivnih tvari ima jako puno i morate znati na što se i kad koncentrirati', rekao je.

'Neki dan smo dobili mail od kolega iz Švedske, ljudi koji se bave atmosferskim prilikama i koji su napravili simulaciju što bi se dogodilo da dođe do curenja iz černobilske nuklearke, a pokazalo se da bi taj radioaktivni oblak otišao prvo malo južno pa bi onda otišao direktno na Moskvu', rekao je Babić.

Govoreći o opremi kojom raspolažu, Babić je rekao da se to koliko je ona osjetljiva može pokazati primjerom. 'Bez problema smo osjetili Fukushimu. Da se dogodi nešto bliže, sigurno bismo to opazili', rekao je Babić.

Na pitanje koliko bismo vremena imali pripremiti se za eventualnu nuklearnu katastrofu, Babić je rekao da iskustva pokazuju da vremena zapravo – nema i da se treba pripremiti prije nego što se nešto dogodi. 'Prema iskustvima iz Černobila i iz Fukushime, ovisno o vremenu, atmosferskim prilikama i sličnom, vremena za pripremu u tom trenutku kad se nešto dogodi nema, treba se pripremiti prije, pregledati skloništa, pripremiti što treba, pripremiti kalijev jodid i to je to. Javnost može biti mirna, mi radimo 24 sata dnevno i pratimo situaciju', rekao je Babić.

'Treba biti spreman na te stvari, pri Civilnoj zaštiti i MUP-u postoji Odjel za radiološku i nuklearnu sigurnost, oni donose odluke i upućuju stanovništvo da se ponaša na ovaj ili onaj način, a mi kao institut i laboratorij osiguravamo podatke. U slučaju da primijetimo da je nešto sumnjivo, istog časa to šaljemo u MUP', rekao je Babić.

Govorio je i o preporukama u slučaju nukelarne katastrofe, kazavši da se u slučaju nuklearne eksplozije ne može zaštititi.

'U slučaju nesreće u nuklearnoj elektrani, postoje preporuke da se ne izlazi na otvoreni prozor, da se zadihtaju prostori u kojima se boravi, da se ne jede hrana koja nije proizvedena i zapakirana prije toga i to je sve u funkciji i ti protokoli postoje', rekao je.

Objasnio je i koja je razlika.

'Nuklearno oružje proizvodi sličnu vrstu radijacije kao što je proizvodi nuklearna elektrana, jedino je proces fisije urana u nuklearki kontroliran. Problemi su u radionukleidima koji su ili vrlo agresivni ili kratkoživući, poput joda, a drugi su dugoživući radionukleidi poput cezija i stroncija. Oni imaju dugačko vrijeme raspada i to su elementi koji kemijski mogu zavarati tijelo, cezij glumi kalij, stroncij glumi kalcij, a posljedice su radijacijska bolest i narušavanje integriteta DNK, što utječe na sposobnost stanice da se dijeli na genetski materijal itd.', rekao je Babić.