Poslije svakoga njihova izlaganja o tome što se sve poduzima da bi građani Europe bili sigurni, novinari su imali dva osnovna pitanja. Pitanje svih pitanja bilo je: koliko zemlje članice EU-a međusobno surađuju na razmjeni osjetljivih obavještajnih podataka? Govornici su vrdali, uz riječi kako je nakon napada u Parizu ta suradnja bitno bolja nego je to bilo prije, ali kada bi ih novinari zamolili za bilo kakvo konkretiziranje - na primjer, kako tu suradnju ocjenjuju na zamišljenoj skali od 0 do 10, izbjegavali su odgovor.

Drugo sporno pitanje bilo je: ako se toliko radi na pitanju sigurnosti, kako se, nakon napada na redakciju Charlie Hebdo u siječnju, mogao ponoviti drugi teroristički napad u Parizu u studenom prošle godine? Na to smo mahom dobivali odgovore kako u Europi zbog europskog načina života nitko ne može jamčiti stopostotnu sigurnost. Razgovor se vodio u Europskom parlamentu koji je čuvala vojska koja, pokazalo se ovog tjedna, nije uspjela onemogućiti teroristički napad u Bruxellesu i to u neposrednoj blizini europskih institucija, iako se on već mjesecima očekivao, naročito nakon što je izašlo na vidjelo da je briselska četvrt Molenbeek utočište terorista koji su pripremali napade na Francusku.

Programi deradikalizacije

Rob Wainwright, direktor Europola, agencije koja funkcionira kao središnje mjesto za prikupljanje i razmjenu informacija, odnosno borbu protiv svih oblika ozbiljnog međunarodnog kriminala i terorizma, iznio je pretpostavku kako je u Europi oko 5.000 radikaliziranih osoba koje predstavljaju potencijalnu opasnost. Nakon briselskog krvoprolića američka novinska agencija, pozivajući se na visokopozicionirane izvore u obavještajnoj zajednici, upozorila je da su teroristi tzv. Islamske države uvježbali najmanje 400 boraca spremnih za brutalne napade u Europi.

Čelni čovjek Europola također je izvijestio kako su tijekom prošle godine ispitali 35.000 potencijalnih opasnih slučajeva s, kako je kazao, 'značajnim rezultatima'. Kao stvari na koje se treba fokusirati iznio je, kao prvo, razmjenu obavještajnih podataka u kojoj, priznao je, još ima ozbiljnih pukotina. Kao drugi prioritet iznio je punjenje baze podataka u kojoj su se u tom trenutku nalazili podaci za oko 3.700 osoba. Potrebno je identificirati potencijalne sumnjivce, odnosno ohrabriti članice da koriste Europol. 'Većina zločinaca koji su izveli velike terorističke napade u Europi ima kriminalnu prošlost.Treba objediniti protuterorističke liste s regularnim policijskim datotekama', kazao je Wainwright. Kao treći prioritet naveo je praćenje tragova novca što je važno radi praćenja kupovine oružja

Naglasio je kako su počeli dobro surađivati s velikim internetskim kompanijama na razbijanju propagandnih kanala ISIL-a što je neobično važno s obzirom na to da se velik dio propagande odvija upravo na internetu i preko društvenih mreža. Kazao je i kako Europol dobro surađuje s Interpolom i američkim službama.

Olivier Luyckx koji se u Europskoj komisiji nalazi na čelu jedinice zadužene za krizni menadžment, vezano uz terorizam, pojašnjava kako su razlozi za radikalizaciju u Europi različiti i ne postoji jedinstven profil počinitelja čijim bi se poznavanjem olakšao rad službi. Uzroci radikalizacije kreću se od sukoba na Bliskom istoku, izoliranosti velikih muslimanskih zajednica koje žive u zapadnim društvima do potrage za identitetom mladih pripadnika tih i drugih zajednica.

U posljednjim velikim napadima u Europi pokazalo se, međutim, da mladi napadači nisu prvo bili religiozni pa se radikalizirali i prešli na nasilje, već se uglavnom radi o osobama koje su se već bavile nekim kriminalnim aktivnostima i bile su sklone nasilju, da bi na to nadogradile ideologiju, najčešće u zatvorima. Problemi su identificirani i u Europskoj komisiji krenuli su u njihovo rješavanje. Na deradikalizaciji, rečeno nam je, radi mreža od oko 2.000 ljudi koji djeluju u zatvorima, povezani su s NGO-ima te s vođama zajednica. Oni pokušavaju identificirati najbolje prakse i dijele iskustva, ali taj proces težak je i dugotrajan jer je za deradikalizaciju, za povratak unatrag, potreban intenzivan osobni kontakt zaražene osobe i terapeuta.

Međutim, dobre želje ne provode se uvijek i u praksi. Deutsche Welle piše kako u Njemačkoj ti programi djeluju u samo nekoliko saveznih država i nije im posvećena dovoljna pozornost. Imam Husamuddin koji radi u zatvoru u Weisbadenu požalio se za DW kako za rad s radikaliziranim zatvorenicima na raspolaganju ima samo 15 sati tjedno što nije dovoljno za razuvjeravanje zabludjelih duša da u ime tzv. Islamske države treba ubijati druge.

Dvojak problem

Osim loše obavještajne suradnje među članicama - netko od sugovornika rekao nam je da je ovakav terorizam koji se koncentrira na tzv. meke mete, odnosno javni prijevoz i mjesta gdje se okupljaju velike grupe ljudi, a ne na vladine zgrade, još uvijek nov koncept i europske službe pokušavaju pronaći odgovarajući odgovor od vremena napada na SAD, 11. rujna 2001. godine. Pitamo se, što je 15 godina za usporenu Europsku uniju?

Uz problem na razini Europe, pokazalo se već nakon napada u Parizu, a osobito nakon napada u Bruxellesu, postoji i lokalan belgijski problem. Europske institucije smještene su u zemlji iz koje je najviše njezinih državljana (mjereno po glavni stanovnika) otišlo u džihad u Iraku i Siriji. Više od 400 mladih ljudi napustilo je Belgiju i otišlo u tzv. Islamsku državu, a koliko je široka baza onih koji nisu išli na ratišta, već se spremaju za napade u Europi, ovih se dana intenzivno istražuje. Belgija, podijeljena na frankofonsko i flamansko stanovništvo te u velikoj mjeri decentralizirana, i Bruxelles, podijeljen na 19 općina, imaju jedan od najgorih sigurnosnih sustava u Europi sa samo 600 ljudi zaposlenih u obavještajnom sustavu i nikakvom međusobnom koordinacijom čimbenika koji bi trebali biti zaduženi za sigurnost. Tek nakon ovog udara u Bruxellesu, belgijski čelnici najavili su da će uložiti dodatnih 400 milijuna eura kako bi unaprijedili belgijske sigurnosne kapacitete.

Na pitanje osjeća li se on osobno sigurnim, Wainwrigh, Britanac koji je prije položaja direktora Europola radio u britanskoj kontraobavještajnoj službi, odgovorio je: 'da, Europa je još jedno od najsigurnijih mjesta na svijetu'.

Kako su onda mogući napadi takvih razmjera? Odgovor koji nam je ponudio, glasio je: 'moramo biti svjesni opasnosti, ali u vrsti društva u kakvom živimo, i ako i dalje želimo živjeti u takvom društvu, ne možemo sve nadzirati 24 sata dnevno te nije moguće postići stopostotan uspjeh'.

Nakon ovoga novog tragičnog napada usred Bruxellesa, nameće se pitanje hoćemo li se ponovno uljuljkati do nekoga novog udara ili će se Europa sada promijeniti u društvo opsjednuto sigurnošću, kakvo je društvo u Sjedinjenim Državama nakon napada 11. rujna 2001., ili još gore, društvo u kojem je sigurnost jedini pravi prioritet kao što je to u Izraelu. Je li moguć neki srednji put?

U četvrtak je u Bruxellesu održan hitan sastanak ministara pravosuđa i sigurnosti na kojem su predstavnici članica jedni drugima ponovno obećali bolju međusobnu suradnju na prikupljanju i dijeljenju obavještajnih podataka, najavili pojačane istrage terorističkih mreža, donošenje registra putnika u zračnom prometu te bolju kontrolu vanjskih granica. Međutim, Europska unija nije se uspjela pretvoriti u federaciju, a u vrijeme pojačanje dezintegracije teško je očekivati da će države tako lako odustati od čuvanja svojih obavještajnih podataka.