Poštojeća švicarska legislativa kod asistiranog samoubojstva je kratka i vrlo liberalna. Praksa je dopuštena, kaže država, sve dok ljudi koji u tome sudjeluju nisu motivirani sebičnim interesima ili od toga posla ne prave biznis.

Nedostatak jasnih pravila dovelo je do toga da većina Švicaraca vjeruje da imaju pravo sami završiti život kada god to žele, da u tome dobiju stručnu pomoć i da se država u te poslove ne miješa.

No kako su organizacije za asistiranu smrt poput Exita ili Dignitasa rasle, tako su se pojavili problemi koji su natjerali državne vlasti da ispitaju cijelu situaciju. Nacrt novog zakona prisilit će Dignitas, koji kao i Exit ima puno stranih klijenata, da promjeni način 'poslovanja'.

Nedavno otkrivanje desetaka urni s pepelom osoba koje su počinile asistirano samoubosjtvo kod Dignitasa, i to u jezeru kod Züricha, dovelo je do toga da se točno sazna čime se takve kompanije zapravo bave.

Što se tiče Dignitasa, od osnutka 1998. tvrtka je pomogla eutanaziranju 1070 ljudi, od čega 85 posto dolazi izvan Švicarske, najviše iz Njemačke, Velike Britanije i Francuske. Ali nije jasno zašto Dignitas nije zakupio adekvatan prostor za deponiranje urni, odnosno zašto urne završavaju u jezeru. Do otkrića je došlo nakon pritužbe jedne njemačke državljanke koja je saznala da je urna s pepelom njene majke završila u jezeru, umjesto pored pepela njena oca.

Barem jedna bivša zaposlenica Dignitasa optužuje bivšeg poslodavca da ne posluje etično. Soraya Wernli je izjavila da je napustila Dignitas prije pet godina kada je shvatila da profit postaje važniji od etike. Ona isto tvrdi da Dignitas, bez prava i konzultacije sa članovima obitelji preminulih, ili čak suprotno posljednjoj volji osobe koja ide na eutanaziju, deponira urne u jezeru.

'Dignitas je postao posao u kojem se okreću milijuni', rekla je Wernli za BBC. Osnivač Dignitasa Ludwig Minelli ne želi govoriti o slučaju urni u jezeru dok traje policijska istraga, ali je ranije izjavio da je bio primoran stvarati vlastita pravila poslovanja u nedostatku državne legislative.

Pojedinci koji žele usluge Dignitasa, plaćaju upisninu od 200 dolara i godišnju ratu od 80 dolara. Sama pomoć kod suicida stoji oko 7.000 dolara. Ipak, vjeruje se da su neki klijenti Dignitasu ostavili velike svote novaca u obliku donacije ili nasljedstva.

Na optužbe da je pomoću Dignitasa postao milijunaš, Minelli odgovara da je to pitanje diskrecije članova Dignitasa i da se poslovanje tvrtke ne tiče šire javnosti jer se radi o privatnom novcu.
Problem je nastao kada se saznalo da ni Minelli, koji je lječnik, ni njegov kolega, ginekolog Alois Geiger, nisu ovlašteni pomoći osobama koji traže suicid, a boluju od mentalnih poremećaja kao što je šizofrenija.

Geiger u svojoj obrani kaže: 'Ako imate posla s osobom koja je, naprimjer, pokušala sebe ubiti više desetaka puta i strašno pati godinama i godinama, zašto joj ne pomoći da se počini eutanazija? Znate, šizofrenija može biti jako teška i nepodnošljiva bolest!'

Vlasti sumnjaju u sadašnju proceduru: da klijent dođe u Švicarsku s barem dva nezavisna mišljenja o terminalnoj fazi njihove bolesti i onda se cijela procedura okončava unutar 24 sata. Naime, postoje podaci koji govore da se eutanazija vrši ne samo nad takvim, terminalnim pacijentima, nego i nad onima koji imaju teške, ali kronične bolesti.

Minelli najavljuje mogućnost rješavanja toga pitanja putem nacionalnog referenduma.
Organizacije poput Šicarskog nacionalnog komiteta za etiku u medicini apeliraju na druge države da riješe pitanje eutanazije, da se poštuje volja terminalnih pacijenata, a da problem ne izvoze u Švicarsku.