Vraćajući se jednoga dana s posla, smušenog dostavljača mesa Davida Wozniacka (Vince Vaughn) u filmu 'Delivery Man' presreće odvjetnik jedne banke sperme, sasuvši mu iz vedra neba šokantnu vijest: David je otac 533 djece!

Na relaciji banke i klinike za plodnost došlo je do greške i, eto, dogodilo se, objasnio je odvjetnik pa 142 djece traže da im klinika otkrije identitet donatora pod šifrom Starbuck. Starbuck je Davidov pseudonim kojega je ovaj koristio prije dvadesetak godina zarađujući darivanjem sperme da premosti financijsku krizu…

Za razliku od fiktivnog Davida u komediji redatelja Kena Scotta, pravi donator, 52-godišnji trgovac nekretninama Tim Gullicksen iz San Francisca, ne krije očinstvo 17 potomaka. Kalifornijskom portalu Atlantic on je ovih dana ispričao neobičnu životnu pustolovinu koja ga je učinila ponosnim ocem tolikog broja kćeri i sinova. S njima je u kontaktu od njihove tinejdžerske dobi, pa i ovoga ljeta Gullicksen organizira zajedničko kampiranje na jezeru Bass gdje se djeca, od 18 do 25 godina starosti, međusobno upoznaju i druže s ocem.

Gullicksen je svoj reproduktivni materijal donirao od 1989., a kako su potomci rasli i tragali za identitetom biološkog oca putem DNA testiranja ili portala Donorski matični registar, rasla je Timova neobična obitelj. Budući da u to vrijeme homoseksualcima nije bilo dopušteno doniranje zbog opasnosti od prenošenja HIV-a, on je prešutio seksualnu orijentaciju i prošao zdravstvene provjere, te se njegovo sjeme rasulo po Sjedinjenim Državama.

Ono što je pedesetih godina prošloga stoljeća počelo kao izuzetak, danas je u većini zemalja redovan način rješavanja neplodnosti partnera, ali u SAD, Danskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu doniranu spermu najviše koriste žene bez partnera i lezbijke. Doniranje i korištenje sperme, djeca nepoznatih očeva, sve to za sobom vuče niz etičkih pitanja vezanih uz konvencionalno roditeljstvo, utjecaj na društvo, ulogu oca, odgoj i uzdržavanje djece, prava da potomci saznaju za biološkog tatu, psihološke probleme potomaka itd..

U međuvremenu donatorstvo i umjetna oplodnja postao je uhodan biznis s bankama sperme, klinikama i agencijama kao posrednicima, a danas se to može jednostavno rješavati i online kontaktima. Za razliku od Australije ili Švedske gdje donatori ne smiju naplaćivati uslugu, u SAD se zbog dobre zarade broj dobrovoljaca naglo povećao u jeku ekonomske recesije prije desetak godina.

Godine 2010., zadnje za koju postoje podaci o doniranju, u SAD je od 4 milijuna beba rođenih te godine, 30.000 do 60.000 došlo na svijet zahvaljujući donatorima, ali to je, kažu, samo 40 posto od stvarnoga broja. Govoreći ekonomskim jezikom, za neke zemlje to je dobar 'izvozni artikl'. Na globalnom tržištu najbolje prolaze danski donatori zbog dobre kvalitete sjemena i zbog toga što im, za razliku od ostalih nordijskih zemalja, Danska dopušta da biraju hoće li ili neće biti anonimni.

Nordijski su donatori poželjni zbog visine, plave kose, svijetloga tena, visokog obrazovanja i zbog toga što im motiv često nije novac nego altruizam, jer su za to nikako ili neznatno plaćeni. Danska sperma se zbog toga izvozi u 50 zemalja uključujući Kanadu i Paragvaj, ali i u crnu Keniju i u Hong Kong. U SAD banke sperme nude kataloge donatora sa osnovnim informacijama kao što su rasa, boja kože, visina, težina, boja očiju i krvna grupa, neki katalozi su dostupni i na internetu.

Kada je Švedska 1980. zabranila anonimne donacije, broj aktivnih donatora se sa 200 smanjio na 30, te se u njih i danas na sjeme čeka godinu i pol. Kanađani pak uvoze spermu iz SAD, a polovina britanskog uvoza prošle je godine došla iz Danske.

U mnogim zemaljama zakon ograničava broj rođene djece po jednom donatoru, pa u Austriji od jednog donatora sjeme mugu dobiti samo tri obitelji, bilo hereroseksualnih ili homoseksualnih partnera. U Americi nema čvrste regulacije, što znači da pojedini donator – barem teoretski – može doseći 'obitelj' filmskog Davida Wozniacka. I sam film je inspiriran slučajem anonimnog davatelja, koji je od rujna 2011. napravio najmanje 150 djece, dok se 47-godišnji muškarac pod pseudonimom Joe Donator u TV magazinu 20/20 hvalio sa više od 30 uspješnih rođenja zahvaljujući seksualnom odnosu s 100 različitih žena, nalazeći ih na Facebooku. To su one koje se ne žele podvrgnuti skupoj umjetnoj oplodnji, nego radije koriste metodu majke prirode.

A da je takvo majčinstvo skupo, jest. Kao prvo banka plaća uslugu donoru, pa Manhattan Cryobank Sperm Donor primjerice davatelju plaća 1500 dolara mjesečno, plus ostali troškovi koji narastu na 1000 dolara. Klinika svaki pokušaj najjednostavnije intrauterin inseminacije zaračunava do 300 dolara, bez troškova posjeta liječniku, sredstava za podsticanje plodnosti, hormonskih injekcija i ostaloga. Najskuplji su tzv. 'ekskluzivni donatori', oni čija se sperma koristi za oplodnju samo jedne žene, što se u Americi plaća do 100.000 dolara.

Europska banka sperme sa sjedištem u Danskoj, te sa laboratorijima i 'prikupljalištima materijala' u Danskoj, UK i Njemačkoj, internetskim putem nudi precizan cjenik usluga, od transporta sperme do genetskog testiranja zbog nasljednih bolesti. Za 15.600 eura kupujete 'domaću ekskluzivnost', tj. obećanje da ćete samo vi u vašoj zemlji koristiti izabrano sjeme, a za 23.600 eura 'svjetsku ekskluzivnost'. Na sve to u 23 članice Europske unije ide 25 posto PDV-a, u ostalih pet nešto manje.

No što je s djecom? Jesu li djeca doista dobro, kao što to poručuje film 'The Kids are Alright' u kojemu potomci lezbijskog para traže oca? Prema jednom osporavanom istraživanju ona su sklonija uživanju narkotika, mentalnim oboljenjima i kriminalnom ponašanju, tumačeći to psihološkim problemima. U svakom slučaju zakon u sve više zemalja brani anonimne donacije, a na portalu Anonymous Us takva djeca iznose svoja iskustva i probleme. Jedna od takvih koja nije ostala anonimna je 29-godišnja Amerikanka Courtney McKinney. Ona kaže da se osjeća kao znanstveni pokus, kao netko tko čak nije rođen iz propale ljubavi dvoje ljudi. Na pitanje bi li sama ponovila odluku svoje majke, odgovorila je: 'Ne bih mogla podnijeti gledajući djecu kako tragaju za svojom drugom polovinom.