Kineski ponos je nekadašnji ukrajinski nosač zrakoplova koji datira iz sovjetskog perioda. Taj admiralski brod, simbol pomorskih težnji Pekinga, prvi put je isplovio u kolovozu 2011. Zatim je izveo desetak pokusnih zadaća na moru. Kinezi su ga kupili kao staro željezo, a zatim ga potpuno modernizirali. Najavili su i da namjeravaju graditi još jedan nosač zrakoplova koji bi bio veći od ovoga.

Indija je, pak, lansirala svoj prvi nosač zrakoplova vlastite proizvodnje u nastojanju da modernizira svoju vojnu opremu koju je dijelom kupovala od Sovjetskog Saveza, utrkujući se s drugim velesilama Azije - Kinom i Japanom.

I Japan, čija mornarica službeno služi samo samoobrani, kontroverzno je predstavio razarač helikoptera, ali Kina tvrdi da im opasno nalikuje na nosač zrakoplova, piše CNN.

Skupo pomodarstvo

Željeti i trebati nosač zrakoplova dvije su posve različite stvari, naglašavaju analitičari. Ovaj najnoviji 'must have' komad vojne opreme u Aziji može bit skup za izgradnju, logistički kompleksan za upravljanje i skup u slučaju obrane, kako tvrde neki analitičari, ali i dalje slovi kao jedan od najvećih prestiža vojne snage neke nacije, piše CNN.

Samo 20 nosača zrakoplova aktivno je u cijelom svijetu, a američka mornarica ima ih 10.

Dok Indija, Kina i Japan možda imaju duboke džepove, nedostaje im tehnologija i vojna infrastruktura potrebna za izgradnju 'plutajućeg grada', piše CNN.

Vojni analitičar Michael Horowitz, izvanredni profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Pennsylvanij, u svojoj knjizi 'Difuzije vojne sile' kaže da je učenje upravljanja nosačem zrakoplova teško i dugotrajno.

Analitičari dodaju da Kina ima manje od 100 pilota koji su osposobljeni za letenje s njihova nosača zrakoplova. Smatraju da također treba imati na umu da i Indija i Kina imaju nosače zrakoplova koji su tek trećina veličine američkih Nimitz brodova.