Podsjeća da naše odnose sa susjedima već dugo opterećuju i neriješena granična pitanja sa svima, osim s Mađarskom, s kojom pak loše odnose imamo zbog nesporazuma oko Ine. Hrvatska ga danas, kaže, podsjeća na Jugoslaviju u 60-ima, kada su nas učili da smo okruženi BRIGAM-a (Bugarska, Rumunjska, Italija…). Tome je još Milanović ponešto dodao svojom huliganskom retorikom, čime nije puno postigao, jer realnost ne može promijeniti.

Puhovski zapaža kako Hrvatska do 95 posto izbjeglica prosljeđuje Mađarskoj, a ostatak Sloveniji pa zaključuje da iz nekih razloga Vlada ipak pošteđuje Sloveniju, preko koje je najkraći put do zapadne i sjeverne Europe.

'Izbjeglička kriza učinila se Milanoviću i kao mogućnost pridobivanja dijela domoljubnog biračkog tijela, ali čini se da pritom ne vodi računa koliko će zbog toga izgubiti na ljevici, pa bi mu dio birača mogao prijeći ORaH-u ili koaliciji Uspješna Hrvatska', zaključuje Žarko Puhovski

Rješenje je na granicama Turske i Grčke

Bivši predsjednik RH Ivo Josipović u čijem su mandatu odnosi Hrvatske i Srbije dosegnuli najvišu razinu, iza međususjedskih napetosti i naizgled suprotstavljenih interesa, vidi zajednički interes – održati broj izbjeglica i rukovoditi krizom, a ne prebacivati vlastiti teret sljedećem u nizu.

'Države kroz koje izbjeglice prolaze moraju te ljude zbrinuti i omogućiti im odlazak u države u koje žele otići. Ozbiljan je problem održivost takvog stanja. Bio sam prošle nedjelje u Tovarniku i vidio da stanje baš ne odgovara prikazanom u medijima te da smo se prilično nepripremljeni suočili s krizom. Naš je premijer dolijevao ulje na vatru govoreći da smo bolji i organiziraniji od Srbije, da smo mi u EU-u, a oni nisu i slično, što ne koristi Hrvatskoj. Danas je stanje znatno bolje, ali je apsurdno da se zatvaraju legalni granični prijelazi, a izbjeglice ulaze preko nelegalnih, jer ih neučinkovito nadziremo', zapaža Josipović.

Narušeni odnosi Hrvatske sa susjednim zemljama izazov su za njihova vodstva koja moraju postići dogovor o rješenju prijepora do kojih je došlo. No problem s valom izbjeglica za Josipovića nadilazi prostor zemalja Jugoistočne Europe.
'Europskoj uniji očito treba vremena da uravnoteži odnose članica prema izbjegličkoj krizi. Izbjeglički val neće skoro stati i pitanje je hoće li se EU uspjeti dogovoriti s Turskom i Grčkom o odnosu prema izbjeglicama. O tomu ponajviše ovisi hoće li tenzije unutar EU-a rasti ili će se situacija smirivati', procjenjuje Josipović.

Ne strahuje od miješanja nacija i rasa te ne smatra da izbjeglice muslimanske vjere predstavljaju kulturološku i sigurnosnu prijetnju Europskoj uniji ili Hrvatskoj. Primarni je problem, smatra, u zbrinjavanju tih ljudi, a lokalno stanovništvo pokazalo se dostojnim visini tog problema.

Kolateralne žrtve politike SAD-a

I Anđelko Milardović, voditelj Instituta za europske i globalizacijske studije, vidi uzroke krize te aktere tih događaja tisućama kilometara od nas, što u SAD-u, što na Srednjem istoku i u Sjevernoj Africi. Izbjeglice su u svemu tomu kolateralne žrtve, kao i zemlje na Balkanu.

'SAD je ondje pokušavao izvesti tenkovsku demokraciju, a uveo je građanske i plemenske ratove, pa mu za to trebalo ispostaviti račun. Ti se kauboji ponašaju kao policajci novog svjetskog poretka i remete nam javni red i mir bez ikakvih posljedica po njih. Tko progovori, zavrnut će mu ruku.'

Milardović i Hrvatsku smatra djelomice odgovornom za narušene odnose sa susjedima.

'Vanjsku politiku ne smijemo voditi po modelu prijatelj-neprijatelj. U istom smo loncu s našim susjedima i trebali bismo s njima sjesti i utvrditi minimum zajedničke politike. Premijer Milanović pokazuje mišiće i kapitalizira situaciju kako bi se u predizborne svrhe pokazao zaštitnikom nacionalnih interesa. Zaoštravanjem sa Srbijom nastoji šokirati političke konkurente i stjerati ih u kut. Osim što je nekorektno te događaje koristiti u predizborne svrhe, političke bi stranke trebale o odnosu prema izbjegličkom valu postići nacionalni konsenzus te na izbore izići s programima ekonomske, financijske, demografske i imigracijske politike. Tu ne smije biti strančarenja, samo državničkog promišljanja. Danas je ranjiv istok Hrvatske, ali ubrzo bi to mogao postati i hrvatski jug, što bi bio težak udar turizmu', promišlja Milardović i zaključuje da ako Merkel s Putinom uspije smiriti situaciju na Bliskom istoku, broj izbjeglica će se smanjiti. Ako u tomu ne uspiju, to će postati dugotrajni problem EU-a.

Njemačka potiče krijumčarenje izbjeglica

Damir Jurić, dugogodišnji suradnik Vijeća Europe, za zaoštravanje odnosa sa susjedima odgovornim smatra premijera Zorana Milanovića koji u nedostatku značajnijih rezultatu želi zadržati vlast stvaranjem iracionalne situacije, tj. svađe sa susjedima.
'Ono sa šaranjem posvađalo nas je sa Srbima, Mađarima, ali i s Rumunjima kojima bi sada poslao izbjeglice. Želi se profilirati drugačijim od Orbana, pa velikodušno poziva izbjeglice u Hrvatsku, ali ne želi prihvatiti posljedice kada se oni pojave u većem broju. Ako ih Njemačka uistinu želi primiti, neka po njih pošalje avione u Grčku i Tursku, umjesto da zbrinjava one koje su doveli krijumčari ljudima, čime samo potiče krijumčarenje novih. Sve je to licemjerno i Njemačka se priprema skoro zatvoriti granice.

Slovenci su pokazali kako s Mađarima izgladiti odnose, ali Milanovića to ne zanima jer je u predizbornoj kampanji. Sve me to podsjeća na granični spor oko Martin-Broda potkraj devedesetih, kada je međunarodna zajednica poručila ministru Mati Graniću da Hrvatska povuče vojsku s područja BiH. Kada je on to prenio predsjedniku Tuđmanu, ovaj mu je – na njegov užas – rekao da ne povlači vojsku, jer što ako padne malo krvi, to je dobro za nacionalno jedinstvo. Čim prođu izbori, odnosi sa susjedima rapidno će se popraviti', očekuje Jurić.