'U situaciji s izbjeglicama srpski je premijer reagirao kao štreber, mađarski kao ksenofob, slovenski kao malograđanin, a hrvatski kao huligan. Ovo je nenormalno stanje i Milanović u tomu uživa, jer se ne mora pridržavati ni ono malo pristojnosti koja mu je inače zadana', ocjenjuje politički analitičar, prof. dr. sc. Žarko Puhovski
Podsjeća da naše odnose sa susjedima već dugo opterećuju i neriješena granična pitanja sa svima, osim s Mađarskom, s kojom pak loše odnose imamo zbog nesporazuma oko Ine. Hrvatska ga danas, kaže, podsjeća na Jugoslaviju u 60-ima, kada su nas učili da smo okruženi BRIGAM-a (Bugarska, Rumunjska, Italija…). Tome je još Milanović ponešto dodao svojom huliganskom retorikom, čime nije puno postigao, jer realnost ne može promijeniti.
Puhovski zapaža kako Hrvatska do 95 posto izbjeglica prosljeđuje Mađarskoj, a ostatak Sloveniji pa zaključuje da iz nekih razloga Vlada ipak pošteđuje Sloveniju, preko koje je najkraći put do zapadne i sjeverne Europe.
'Izbjeglička kriza učinila se Milanoviću i kao mogućnost pridobivanja dijela domoljubnog biračkog tijela, ali čini se da pritom ne vodi računa koliko će zbog toga izgubiti na ljevici, pa bi mu dio birača mogao prijeći ORaH-u ili koaliciji Uspješna Hrvatska', zaključuje Žarko Puhovski
Rješenje je na granicama Turske i Grčke
Bivši predsjednik RH Ivo Josipović u čijem su mandatu odnosi Hrvatske i Srbije dosegnuli najvišu razinu, iza međususjedskih napetosti i naizgled suprotstavljenih interesa, vidi zajednički interes – održati broj izbjeglica i rukovoditi krizom, a ne prebacivati vlastiti teret sljedećem u nizu.
'Države kroz koje izbjeglice prolaze moraju te ljude zbrinuti i omogućiti im odlazak u države u koje žele otići. Ozbiljan je problem održivost takvog stanja. Bio sam prošle nedjelje u Tovarniku i vidio da stanje baš ne odgovara prikazanom u medijima te da smo se prilično nepripremljeni suočili s krizom. Naš je premijer dolijevao ulje na vatru govoreći da smo bolji i organiziraniji od Srbije, da smo mi u EU-u, a oni nisu i slično, što ne koristi Hrvatskoj. Danas je stanje znatno bolje, ali je apsurdno da se zatvaraju legalni granični prijelazi, a izbjeglice ulaze preko nelegalnih, jer ih neučinkovito nadziremo', zapaža Josipović.
Narušeni odnosi Hrvatske sa susjednim zemljama izazov su za njihova vodstva koja moraju postići dogovor o rješenju prijepora do kojih je došlo. No problem s valom izbjeglica za Josipovića nadilazi prostor zemalja Jugoistočne Europe.
'Europskoj uniji očito treba vremena da uravnoteži odnose članica prema izbjegličkoj krizi. Izbjeglički val neće skoro stati i pitanje je hoće li se EU uspjeti dogovoriti s Turskom i Grčkom o odnosu prema izbjeglicama. O tomu ponajviše ovisi hoće li tenzije unutar EU-a rasti ili će se situacija smirivati', procjenjuje Josipović.
Ne strahuje od miješanja nacija i rasa te ne smatra da izbjeglice muslimanske vjere predstavljaju kulturološku i sigurnosnu prijetnju Europskoj uniji ili Hrvatskoj. Primarni je problem, smatra, u zbrinjavanju tih ljudi, a lokalno stanovništvo pokazalo se dostojnim visini tog problema.
Kolateralne žrtve politike SAD-a
I Anđelko Milardović, voditelj Instituta za europske i globalizacijske studije, vidi uzroke krize te aktere tih događaja tisućama kilometara od nas, što u SAD-u, što na Srednjem istoku i u Sjevernoj Africi. Izbjeglice su u svemu tomu kolateralne žrtve, kao i zemlje na Balkanu.
'SAD je ondje pokušavao izvesti tenkovsku demokraciju, a uveo je građanske i plemenske ratove, pa mu za to trebalo ispostaviti račun. Ti se kauboji ponašaju kao policajci novog svjetskog poretka i remete nam javni red i mir bez ikakvih posljedica po njih. Tko progovori, zavrnut će mu ruku.'
Milardović i Hrvatsku smatra djelomice odgovornom za narušene odnose sa susjedima.
'Vanjsku politiku ne smijemo voditi po modelu prijatelj-neprijatelj. U istom smo loncu s našim susjedima i trebali bismo s njima sjesti i utvrditi minimum zajedničke politike. Premijer Milanović pokazuje mišiće i kapitalizira situaciju kako bi se u predizborne svrhe pokazao zaštitnikom nacionalnih interesa. Zaoštravanjem sa Srbijom nastoji šokirati političke konkurente i stjerati ih u kut. Osim što je nekorektno te događaje koristiti u predizborne svrhe, političke bi stranke trebale o odnosu prema izbjegličkom valu postići nacionalni konsenzus te na izbore izići s programima ekonomske, financijske, demografske i imigracijske politike. Tu ne smije biti strančarenja, samo državničkog promišljanja. Danas je ranjiv istok Hrvatske, ali ubrzo bi to mogao postati i hrvatski jug, što bi bio težak udar turizmu', promišlja Milardović i zaključuje da ako Merkel s Putinom uspije smiriti situaciju na Bliskom istoku, broj izbjeglica će se smanjiti. Ako u tomu ne uspiju, to će postati dugotrajni problem EU-a.
Njemačka potiče krijumčarenje izbjeglica
Damir Jurić, dugogodišnji suradnik Vijeća Europe, za zaoštravanje odnosa sa susjedima odgovornim smatra premijera Zorana Milanovića koji u nedostatku značajnijih rezultatu želi zadržati vlast stvaranjem iracionalne situacije, tj. svađe sa susjedima.
'Ono sa šaranjem posvađalo nas je sa Srbima, Mađarima, ali i s Rumunjima kojima bi sada poslao izbjeglice. Želi se profilirati drugačijim od Orbana, pa velikodušno poziva izbjeglice u Hrvatsku, ali ne želi prihvatiti posljedice kada se oni pojave u većem broju. Ako ih Njemačka uistinu želi primiti, neka po njih pošalje avione u Grčku i Tursku, umjesto da zbrinjava one koje su doveli krijumčari ljudima, čime samo potiče krijumčarenje novih. Sve je to licemjerno i Njemačka se priprema skoro zatvoriti granice.
Slovenci su pokazali kako s Mađarima izgladiti odnose, ali Milanovića to ne zanima jer je u predizbornoj kampanji. Sve me to podsjeća na granični spor oko Martin-Broda potkraj devedesetih, kada je međunarodna zajednica poručila ministru Mati Graniću da Hrvatska povuče vojsku s područja BiH. Kada je on to prenio predsjedniku Tuđmanu, ovaj mu je – na njegov užas – rekao da ne povlači vojsku, jer što ako padne malo krvi, to je dobro za nacionalno jedinstvo. Čim prođu izbori, odnosi sa susjedima rapidno će se popraviti', očekuje Jurić.