Kako god okrenuli, nusprodukt rasprave u Sony Centru svojevrsna je popularizacija filozofskog razmišljanja, pa su se i oni na tzv. Žižekovim prostorima, dosad pošteđeni Petersonova lika i djela, zapitali tko je čovjek koji se nije libio ukrstiti koplja s jednim od najvećih živućih filozofa današnjice i filozofskom superzvijezdom, kako Slavoju Žižeku tepa Filozofski teatar, organizator njegova jučerašnjeg nastupa u zagrebačkom HNK-u.

'Tek što je sudjelovao u popraćenoj debati s Jordanom Petersonom, nazvanoj i debatom stoljeća, Žižek ponovo dolazi u Zagreb. Ovaj put uživo, s provokativnim predavanjem pod naslovom 'Nered je pod nebesima... situacija je izvrsna'. S obzirom na velik interes publike, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu osigurat će dodatna sjedala za događaj koji, ako već nije događaj stoljeća, sudeći po rekordnoj prodaji ulaznica za Filozofski teatar predstavlja kulturni događaj godine u Hrvatskoj', najavili su organizatori. Ulaznice su planule u svega nekoliko dana.

Žižek je ovog puta došao, dakle, još svjež od okršaja s kanadskim kliničkim psihologom, profesorom psihologije na Sveučilištu Toronto i autorom svjetskog self-help bestselera '12 pravila za život', čija popularnost zapravo reflektira, kako je to ustvrdio britanski Guardian, razinu prijezira opće populacije prema identitetskim politikama, jer 'njegov ugled svakako ne počiva na kvaliteti njegovih knjiga'.

U studenom 2018. Peterson je u Ljubljani promovirao svoju knjigu, uz ovacije tamošnje publike. U Hrvatsku nije došao, iako je upravo to djelo, u nakladi Verbuma, istog mjeseca proglašeno najprodavanijom knjigom Interlibera.

'Na Interliberu sudjelujemo već 15 godina, ali nikada nismo doživjeli ovako velik interes za jednu knjigu kao što se to događa s bestselerom '12 pravila za život'... Razloge uspjeha ove knjige vidimo u tome što ona ljudima svih generacija i svjetonazora vrlo konkretno pomaže da preuzmu odgovornost za vlastiti život i učine ga smislenijim i boljim', obrazložili su tom prilikom iz navedene izdavačke kuće, dodajući da se radi o 'iznimno korisnoj i poticajnoj knjizi utemeljenoj na izvrsnom spoju bogate zapadne baštine, suvremene znanosti i dugogodišnjeg Petersonova iskustva u radu s ljudima'.

U toj knjizi Peterson povlači svoju čuvenu poveznicu ljudi s jastozima, pa tako piše i što se dominantnom jastogu događa nakon poraza u dvoboju: 'zadobiva novi, podčinjeni mozak koji je prikladniji za njegov novi, niži položaj'. S takvim se jastogom može poistovjetiti, navodi psiholog, svatko tko je iskusio bolni preobražaj nakon teškog poraza u ljubavi ili karijeri, savjetujući fizičku transformaciju iz pognutog u uspravno, pobjedničko držanje - baš poput jastoga u trenutku u kojem odmjerava protivnika.

Peterson se na udaru ljevice našao puno prije bestselera u kojemu je, između ostalog, detektirao marksizam kao jednu od najvećih prijetnji današnjice, navođenu prvenstveno zavišću prema bogatašima. Ljevičarski Morning Star, negdašnje glasilo britanske Komunističke partije, nije ga štedio nakon debate sa Žižekom.

'Peterson nije samo idiot koji je sada javno razotkrio da se muči s osnovnom teorijom jednog od ključnih tekstova politike i filozofije, već je on vrsta idiota koja ne zna da je idiot: mnogi su ishitreno komentirali kako se čini da se nije pripremio za debatu, unatoč tome što ju je inicirao prije godinu dana. Do samog kraja debate pretvorio se u studenta, pristojno pitajući Žižeka da mu popuni rupe u znanju, umjesto da ga izazove. Pitao je, gotovo u strahu od svog oponenta, zašto se naziva marksistom umjesto žižekistom... Žižek je odolio iskušenju da odgovori 'zato što nisam kolosalno egoističan poput tebe' i strpljivo je objasnio da marksizam nije bio kult Karla Marxa, već širok sustav analize', piše Morning Star.

Peterson je rođen 1962. godine u Kanadi, uz majku knjižničarku i oca učitelja. Još kao tinejdžer zagrijao se za politiku i jednako se tako brzo ohladio - s Novom demokratskom strankom (NDP) raskrstio je već s 18 godina, navodno razočaran intelektualizmom socijalista srednjeg sloja koji 'ne vole siromašne i zapravo mrze bogate'.

Političkih ambicija nije se odrekao, iako trenutno ne razmišlja o takvom angažmanu jer za to nema dovoljno potrebnih znanja. Da bi ih usvojio morao bi prestati raditi sve što danas radi, a to mu se ne isplati.

Školovao se na uglednim sveučilištima Alberta i McGill, a godinu dana proveo je u Europi, opsjednut Hladnim ratom i ovdašnjim totalitarizmima. Nakon doktorata iz kliničke psihologije u Montrealu, kao 31-godišnjak zaposlio se na katedri psihologije Sveučilišta Harvard u SAD-u kao izvanredni profesor. Pet godina kasnije vratio se u Kanadu, izborivši redovnu profesuru na Sveučilištu u Torontu te se dodatno specijalizirao za psihofarmakologiju, evolucijsku biologiju, kliničku i socijalnu psihologiju, psihologiju religije, psihologiju ideologije i politike, a njegovi interesi obuhvaćaju i mitologiju, filozofiju i književnost.

Promovira se kao stručnjak koji je pomogao mnogima u borbi s depresijom, opsesivno-kompulzivnim poremećajima, anksioznošću i sl. Uz više od 20 godina rada u kliničkoj praksi, tijekom koje je primao i do 20 pacijenata tjedno, napisao je i koautorirao više od stotinu znanstvenih akademskih radova, kao i knjigu 'Maps of Meaning'. No njegova popularnost eksplodirala je tek u posljednjih nekoliko godina, otkako je pokrenuo kanal na YouTubeu.

A pokrenuo ga je kako bi komentirao prijedlog C-16 u formi zakonskih amandmana kojima se sankcionira vrijeđanje ili iskazivanje neravnopravnosti pojedincima zbog njihova rodnog identiteta. Drugim riječima, na kanadski popis zaštićenih manjina uvrštene su i rodne manjine, uz rodno neutralne zamjenice.

'To su prvi zakoni koje sam vidio da pod prijetnjom kazne nameću određene riječi i sile ljude da govore na određeni način umjesto da samo ograničavaju ono što je dopušteno reći... Nikad neću koristiti riječi koje mrzim, poput pomodnih i umjetno stvorenih riječi zhe i zher. Te su riječi prethodnica postmoderne, radikalne ljevičarske ideologije koju prezirem i koja je, po mojem profesionalnom mišljenju, zastrašujuće slična marksističkim doktrinama koje su u 20. stoljeću pobile najmanje sto milijuna ljudi', napisao je Peterson za National Post.

>>>Izgubljeni u srednjem rodu: gdje završava gramatika i počinje politika?

Prijedlog C-16 u međuvremenu je ipak usvojen, a Peterson se našao na meti kritika ne samo vlastitog poslodavca, Sveučilišta u Torontu, nego i dobrog dijela studentske populacije koja je prosvjedovala protiv njegovih stavova.

Desne opcije doživljavaju Petersona kao borca za istinu i Božju providnost, koji će do gola raskrinkati, primjerice, 'patologiju radikalnog feminizma' i 'zablude rodne ideologije'. On sam predstavlja se pak kao klasični britanski liberal.

U prošlogodišnjem intervjuu za Jutarnji list poručio je da je individualist i da ne funkcionira kao figura desnice.

'To je naprosto apsurdno i u interesu je radikalne ljevice da takvim ekstremnim predznacima ofarba svakog pojedinca s kojim se ideološki razilazi', ustvrdio je psiholog. Nijedan se čovjek, dodao je, ne bi trebao fundamentalno identificirati po kolektivu kojem gravitira jer ako se čovjek zamijeni dominantom grupom - koja god ona bila - jedina posljedica toga može biti plemenski rat.

Iako demantira pripadnost desnici, neobično je posvećen obrani kanadskih konzervativaca. 'Ortodoksne struje s ljevice naprosto su prejake. U posljednje vrijeme imam prilike razgovarati s brojnim članovima konzervativne stranke i to je očigledan slučaj. Ti se ljudi boje da bi ih bilo kakav društveno konzervativan prijedlog katapultirao na rubove socijalne egzistencije i taj je strah potpuno opravdan', zaključio je Peterson.