Trumpovoj administraciji ovog tjedna uspjelo je ono što do sada nikome nije. U grupnom razgovoru na Signalu raspravljalo se o napadima na skupinu Huti, a dio toga bio je i glavni urednik The Atlantica Jeffrey Goldberg. Dio struke percipira ovog novinara kao hrabrog, a mišljenje o Iračkom ratu obilježio je njegov profesionalni dio života
Ovog tjedna u Americi se dogodio nezapamćen gaf. Glavni urednik američkog The Atlantica Jeffrey Goldberg bio je slučajno ubačen u grupni razgovor u aplikaciji Signal. Članovi grupe su, između ostalog, bili potpredsjednik J.D. Vance, ministar obrane Pete Hegseth i šef CIA-e John Ratcliffe. Upravo se slanjem poruka na Signalu raspravljalo o tome hoće li američke vojne snage napasti islamističke militante hutiste.
Goldberg je dio razgovora objavio na The Atlanticu. U prvom članku nije otkrivao detalje poruka koje su otkrivale strogo povjerljive informacije. Nakon burnih reakcija američkog političkog vrha odlučio je objaviti sve. Hegseth je kazao da one nisu iznosile nikakve ratne planove, bez obzira na poruke koje dokazuju suprotno.
U međuvremenu je Mike Waltz, savjetnik za nacionalnu sigurnost, priznao pogrešku u intervjuu za Fox News.
'Preuzimam punu odgovornost. Ja sam stvorio tu grupu', rekao je.
vezane vijesti
Napustio fakultet da bi radio kao novinar
Ovaj novinar je na poziciju glavnog urednika The Atlantica došao 2016., a područje ekspertize su mu Bliski istok i Afrika. To i ne čudi s obzirom da je židovskog porijekla te da je dio privatnog i profesionalnog života proveo u Izraelu. Rođen je 1965. u Brooklynu, a odrastao je na Long Islandu. Pohađao je Sveučilište u Pensilvaniji, ali je napustio fakultet i otišao raditi u Washington Post. Bez završenog fakulteta kupio je avionsku kartu za Izrael da bi služio rok u vojsci. Inače, u Izraelu je vojni rok obavezan i za muškarce i za žene.
Svoj je rok odslužio za vrijeme Prve intifade (1987. - 1993.) u zatvoru Ktzi’ot, u kojem su bili zatvoreni Palestinci. Taj dio života prenio je u knjigu 'Prisoners: A Muslim and a Jew Across the Middle East Divide', izdanu 2006. U njoj se nalazi i razgovor sa zatvorenikom Rafikom, s kojim se kasnije sprijateljio u Washingtonu.
Nakon toga radio je kao kolumnist u Jerusalem Postu, a potom je napustio Izrael.
'U Izraelu sam otkrio koliko američkog imam u sebi. Jednostavno sam po svojoj naravi Amerikanac, patriotski Amerikanac', kazao je te se odlučio odreći izraelskog državljanstva.
Mijenjao je mišljenje oko Iračkog rata
Goldberga je kritizirao dio lijevo orijentiranih američkih medija i političara zbog stavova o Izraelu, vojne službe i stavova o invaziji na Irak 2003. Na petu godišnjicu početka tog krvavog rata, Goldberg je napisao kolumnu za Slate. Objasnio je kako se njegovo mišljenje promijenilo tijekom godina.
'Silno sam želio da oslobođenje Iraka uspije, iz puno razloga. Nisam bio siguran da postoji alternativa uklanjanju Sadama, dijelom zato što je režim sankcija bio na rubu kolapsa. Vjerovao sam da Sadamove nuklearne ambicije predstavljaju gotovo neposrednu prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Vjerovao sam da je Sadam podržavatelj terorizma', napisao je.
No njegovoj iluziji došao je kraj kada je 'zao režim Sadama Huseina zamijenila kaotična vlast Busheve administracije'.
Trumpov neprijatelj
S vremenom je izgradio reputaciju novinara koji otkriva Trumpove igrice. Upravo zato i nalazi se na meti njegovih sljedbenika i retorike Make America Great Again (MAGA). Waltz je nazvao Goldberga 'gubitnikom' i 'dnom novinarstva'. Također je kazao da ga ne poznaje.
The Guardian piše da nije prvi put da su američki predsjednik i članovi njegova kruga napali Goldberga jer The Atlantic ima dugu povijest objavljivanja takvih članaka.
Tijekom prošlogodišnje predsjedničke kampanje Trump je ogorčeno reagirao na članak u kojem se spominje John Kelly, bivši šef osoblja Bijele kuće. U tom tekstu je napisano da on želi imati vojne generale koji bi mu bili osobno odani, na isti način na koji su njemački zapovjednici služili Hitleru.
Trump je žestoko porekao te optužbe, čak i nakon što je Kelly rekao Goldbergu: 'Postoji mnogo, mnogo ljudi koji su ga čuli kako izgovara ove stvari.'
Unatoč svojim političkim stajalištima, Goldberg je među kolegama percipiran kao hrabar jer je bio spreman intervjuirati islamiste koje su zapadne vlade svrstale među teroriste.
Dva članka u New Yorkeru iz 2002., pod naslovom 'In the Party of God', istraživala su libanonsku šijitsku grupu Hezbolah, a temelji su se na intervjuima koje je obavio u dolini Beka.
No također je naišao na kritike zbog drugog članka u New Yorkeru iste godine, a koji je sugerirao da Sadam Husein predstavlja značajnu prijetnju SAD-u oružjem za masovno uništenje, no ono nikada nije pronađeno nakon američke invazije na Irak 2003.
Neki od Goldbergovih kolega kažu da su njegovi talenti i hrabrost kao novinara i urednika jasno prikazani u najnovijem skandalu, jer The Atlantic navigira kroz zamršeno stanje nacionalne sigurnosti i neprijateljsku administraciju koja je očajnički željela spriječiti da se piše o tome.
