Pravo vrijeme za skeptike

Da nevjernici u EU, suprotno onda uvriježenoj percepciji, nisu pripadali 'zatvorenim, konzervativnim, ksenofobnim, etnocentričnim ni antidemokratskim' ukratko natražnjačkim skupinama, potvrdilo je i istraživanje GONG-a. U njihovim anketama provedenim u Osijeku, Zagrebu, Splitu i Rijeci sudjelovali su umirovljeni i aktivni sveučilišni profesori, ekonomisti, poljoprivrednici, liječnici, pravnici, radnici, poduzetnici, inženjeri, urbanisti, političari i aktivisti civilnoga društva, a neki ispitanici bili su aktivni sudionici pregovaračkoga procesa. Većina ih je svoje dvojbe prema ulasku u EU temeljila na izostanku pravovremenih i potpunih informacija, vezanih uz pravo, pravednost, učinke liberalnoga kapitalizma, dosege liberalne demokracije, hrvatske kapacitete za funkcioniranje u uvjetima članstva, kao i na otuđenosti političkih elita od građana i u Hrvatskoj i u Europskoj uniji.

Usprkos tome, godinu dana kasnije, 2012, Hrvatska je organizirala referendum o ulasku u Uniju i unatoč slabom izlasku birača (izišlo je manje od trećine upisanih birača), za ulazak je glasovalo 66, a protiv 27 posto građana.

Danas, dvije godine kasnije, nakon službenog pristupanja Uniji, iz letimičnog prelistavanja medija moglo bi se zaključiti kako euroskeptici više ne stanuju u Hrvatskoj.

'Ako biste takvo što zaključili, bili biste u pravu samo površinski. Prije svega, promišljanje bi se temeljilo na medijima koji u Hrvatskoj nisu nezavisni te su pod utjecajem onih političkih i ekonomskih snaga kojima je u interesu nekritičko stanje svijesti o Europi. Bilo bi zapravo poražavajuće da Hrvati ne propitkuju zbilju Unije! Pravo vrijeme za euroskepticizam je počelo upravo 1. srpnja 2013, na dan svečanog dan ulaska u EU. Sve prije bilo je virtualno', kaže dr. Anđelko Milardović, znanstvenik Instituta za migracije i narodnosti te utemeljitelj i predsjednik Instituta za europske i globalizacijske studije. Milardović je tek nekoliko dana prije referenduma objavio i danas jedinstvenu knjigu 'Tri eseja o euroskepticizmu', u kojoj je među ostalim ponudio novu definiciju pojma.

'Euroskepticizam nije eurofobija', ističe i objašnjava kako je skepsa temelj spoznaje i ne znači ništa drugo doli kritičku raspravu o Europi. 'Fobija spada u polje psihijatrije, dijelom i psihoanalize, kao tip iracionalnog straha od nečega i nekog...', ističe.

Te dvije pozicije, napominje, ne smiju se brkati, ali to se u hrvatskom javnom diskursu činilo i čini zbog manipulativnih razloga.

'Nema Unije bez euroskepticizma, a bez euroskepticizma nema ni zrele Hrvatske unutar Unije', ističe. Prema njegovom mišljenju, izostanak kritičkog mišljenja o Europi može se locirati u svim strankama koje sebe guraju na politički centar, bez obzira pripadaju li trenutno opoziciji ili poziciji.

Šutnja s obje strane centra

'Tzv. politička elita skupljena na centru zaobilazi krucijalne teme vezane uz Europu ili se ponaša totalno iracionalno. Pogledajte poteze Milanovićeve vlade. Nevjerojatno su propagandistički agitirali za ulazak Hrvatske u EU, a onda su već sutradan povukli potez u javnosti nazvan lex Perković. Gdje je tu promišljanje? Gdje je dosljednost? Ne možete bezrezervno glorificirati Europu, a onda sutradan rušiti ono što ste potpisali! To nije euroskepticizam, nego čisti iracionalizam i voluntarizam. S druge strane, ni HDZ ne postavlja važna pitanja vezana uz EU', kaže Milardović, dodajući kako izostanak kritičkog mišljenja može biti vitalno opasan.

'EU proživljava krizu koja nije samo vezana uz recesiju, tu su ozbiljni prijepori između Sjevera i Juga, neslaganja unutar vanjske politike, a kod nas se priča svodi na rubne reakcije stranaka na kraju ljevice i desnice', napominje Milardović.

Prema njegovom mišljenju, euroskepticizam se ne iscrpljuje u teoretiziranju ili u klasičnim konfliktima koje rubna ljevica vidi u sukobu rada i kapitala, a desnica u konfliktu između Unijinih nacija i EU-a kao federacije. 'Projekt ujedinjenja Europe od početka ima svoju dinamiku i nije završena priča, nego proces. Kako Hrvatska treba funkcionirati u toj dinamici? To se tzv. mainstream elita ne pita', tvrdi Milardović.

Pitanja europskog života

'Euroskepticizam je pitanje stvarnog života! Zašto se u ribarstvu nismo postavili tako da zaštitimo pozicije naših ribara u odnosu na talijanske? Zašto u poljoprivredi na postavljamo takva pitanja, kao i u ekologiji, energetici, pitanju tretmana nacionalnog bogatstva… Euroskepticizam je i pitanje odnosa banaka i drugih financijskih institucija koje posluju u Hrvatskoj i njihovih velikih mama u Europi', kaže Milardović, dodajući kako se upravo zbog izostanka kritičkog mišljenja Hrvatska danas u Europi ponaša i tretira kao momčad iz treće zapadne lige.

'To je servilna politika koja odgovara birokratima iz Bruxellesa, a ne građanima. To nema veze s zbiljskim životom u Uniji, nego s propagandom. Propitkivanje života u Uniji svodi se na spinove PR agencija, a ne kritičko mišljenje', uvjeren je Milardović.

Prema njegovom mišljenju, u Hrvatskoj ima pojedinaca koji bi diskusiju o Uniji htjeli postaviti na kritički način i to tako da sveučilišta, civilne udruge i mediji otvaraju važna pitanja i na taj način daju hrvatsku dinamiku velikom europskom projektu.

'Ali takvima su zatvorena usta jer to nije u interesu tzv. političkim elitama i medijima koji glume slobodu', pojašnjava i navodi svoje iskustvo s Institutom za europske i globalizacijske studije, kojem je na čelu.

Propaganda i ravnodušnost

'Europske institucije nemaju sluha za takve projekte i ponašaju se kao sustavi koji su nam poznati iz povijesti: one favoriziraju propagandu i apologetiku, a ne kritičnost. Naš institut ne zastupa antieuropske stavove, nego kritično promišljanje, a znate što se dogodi kad se obratimo našim europarlamentarcima? Svi su nam osim Tonina Picule zatvorili vrata! Zašto? Zato jer oni nisu predstavnici svoje države i svojih građana, nego svojih stranaka. A tim strankama propitkivanje Europe nije u interesu', tvrdi Milardović, uvjeren kako će se, nažalost, euroskepticizam i dalje nalaziti na rubovima političkog spektra dok će se u centru i dalje njegovati propaganda. Posljedica je, zaključuje: 'Živimo i dalje u virtualnoj Uniji iako smo punopravni članovi, a stvarno na zapadnom Balkanu iako smo izvan njega.'

Da javnost danas prema Europi više obilježava ravnodušje nego prihvaćanje, siguran je u to i dr. Mate Kapović, lingvist s Filozofskog fakulteta i lider Radničke fronte.

'Prije ulaska od EU-a su se nekritički očekivala čuda koja se nisu dogodila, ali razočarenje nije rezultiralo antieuropskim pozicijama u Hrvatskoj, što se dijelom može objasniti krizom i recesijom', kaže Kapović. Iako se po ideološkim pozicijama on i Milardović razlikuju, i on podržava tezu da 'centristički političari, bilo da su opozicija, bilo pozicija, zapravo ni ne vode neku samostalnu politiku prema Uniji, a još manje promišljaju kakvu Europu žele'.

'Oni uzimaju onakvu Uniju kakva im se nacrta u Bruxellesu, kao što slušaju MMF ili Washington', tvrdi Kapović i to potkrepljuje analizom pojmova 'otvorenog tržišta i konkurentnosti', kao glavnom mantrom hrvatskih političara na centru.

U ringu konkurentnosti

'To vam zvuči isto kao da ja kažem da želim biti konkurentan u ringu s Mirkom Filipovićem. Moja konkurentnost trajat će dok me ne nokautira, a to će biti vrlo brzo. Hrvatska u ovako ustrojenoj Uniji nema šanse za razvoj konkurentnosti jer je ona napravljena po mjeri jezgre nacija ili točnije po principu: da bi Nijemci živjeli dobro, Hrvati i Grci moraju kupovati njihove proizvode i to je to', kaže Kapović.

Prema njegovom mišljenju, lažna je i teza to da je Europska unija paradigma demokracije. Ovakva Europska unija ima strukturalno ozbiljne demokratske deficite, napominje Kapović i ističe primjer Europskog parlamenta i Europske komisije.

'Europski parlament ima jako male mogućnosti utjecaja na Europsku komisiju kao izvršnu vlast. Pritom se Parlament bira, Komisija ne. I Europska središnja banka sve je samo ne demokratska ustanova te je pod utjecajem kapitala. Drugo, u nekim 'uzornim' zemljama EU-a postoje ozbiljna kršenja manjinskih prava, recimo prava Roma u Francuskoj. I prava drugih manjina i emigranata su bitno ugrožena, a tu Hrvatska ima i bolje rezultate', kaže Kapović.

Alternativa neoliberalizmu

Prema njegovom mišljenju, EU je u početku bio progresivan koncept, ali sada je u Uniji prevladao čisti neoliberalizam.

'To znači da se iz Bruxellesa na razini Unije gura ono što se ne može provesti na nacionalnom. Recimo, nameće se štednja kao neoliberalni koncept, guše se radnička prava, provodi politika koja odgovara bankama i korporacijama. Što Hrvatska radi u toj situaciji? Nažalost, kima glavom', tvrdi Kapović i navodi primjere Grčke, Španjolske i Irske koje pokušavaju izboriti drugačiji model za EU.

'Teško je djelovati unutar već zadanih neoliberalnih struktura, a primjer Grčke najbolje to govori. Siriza nije radikalna, a opet je Njemačka stišće. Iz tog primjera je vidljivo da je grčka kriza posljedica strukture EU-a, ali to nažalost kod nas nije prepoznato iako nam prijeti sličan scenarij', kaže Kapović.

Po njemu, struktura EU-a ne daje puno izbora te se promovira štednja i to tako da se uzima od zdravstva i obrazovanja i drugih dijelova proračuna važnih za javno dobro, a time se namiruju sredstva za kapital.

'Za ljevicu je internacionalni koncept EU-a svakako pozitivan, ali to nije internacionalizam korporacija (što jest istina o Uniji danas), nego Europa ujedinjena u solidarnosti. Ovakva Unija ne može zadovoljiti svoje građane, nego samo kapitaliste. Ovakva Europa je protiv interesa 99 posto svojih građana, dakle i onih u Hrvatskoj', kaže Kapović.

Prema njegovom mišljenju, propitkivanje EU-a s pozicije konflikta koncepta nacija i federacija, što je karakteristično za desni euroskepticizam, izostaje jer se 'naša desnica zadovoljava činjenicom da je Hrvatska u EU, a Srbija i BiH nisu'. Smatra da se umjesto euroskepticizma na desnici pojavljuje čisti primitivizam, u što ubraja 'čekićare, obiteljaše i šatoraše'.

'Te su pojave zbog poštivanja 'standarda EU-a' bile kočene tijekom pristupnog perioda, a sada se one puštaju pod izlikom da su u ovom ili onom obliku prisutne i u drugim zemljama EU-a', zaključuje Kapović.

Ovim se lista pitanja – postavljenih zdesna ili slijeva, svejedno – ne iscrpljuje, ali ono što bi više od nedostatka jednoznačnog odgovora na njih trebalo brinuti jest činjenica da se u Hrvatskoj ne njeguje tip javnog dijaloga o Europi. Kad različite društvene skupine ne pokušavaju kritički promišljati koncept Europske unije i kad zbog toga ne polemiziraju s njenim institucijama, ne treba se čuditi ako jednog dana netko opet posegne za parafrazom glasovita citata Stjepana Radića. Ovaj put govorit će se o guskama koje su 'u maglu odletjele – na zapad'.