Predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za katehizaciju i novu evangelizaciju Đuro Hranić u povodu početka nove školske i katehetske godine poručio je - "tko je za vjeronauk u školi, taj je za čovjeka, a tko je za dobro suvremenoga čovjeka, bit će i za vjeronauk u školi".
Tiskovni ured HBK-a uputio je u utorak Hranićevu poruku pod naslovom "Škola i vjeronauk pred izazovom obrazovne reforme" u kojoj stoji kako je tvrdnja da će odnos religije i obrazovanja, vjeronauka u školi i modernoga sustava školstva navodno biti bolji ako se vjeronauk ponovno progna iz školskih klupa "često površan i rasprave nedostojan diskurs".
Katolička Crkva i vjeronaukom u školi, posebno njegovom ekumenskom i međureligijskom dimenzijom, želi priopćavati spoznaje ne samo o svojoj konfesiji, nego o kršćanstvu i religiji općenito, ističe đakovačko-osječki nadbiskup.
vezane vijesti
Izgradnja mira i suživota u različitosti
Poručuje da je dijalog Crkve s nekršćanskim vjeroispovijestima neizostavni dio vjeronaučne nastave, a upoznavanjem s religijskim i konfesionalnim, etičkim i duhovnim sadržajima i stavovima u kršćanstvu i drugim religijama želi se pridonijeti izgradnji mira i suživota u različitosti.
U priopćenju se naglašava da obrazovanje koje u sebi ne sadrži i odgojnu dimenziju (tj. obrazovanje bez pitanja smisla ljudskoga života, identiteta, vrijednosti i etičkih posljedica) postaje samo tehnika za vježbanje određenih operacija.
Hranić kaže kako je moguće da u suvremenoj kulturi čovjek bude obrazovan, a da pritom ne bude religiozan. "No, nemoguće je da se čovjek smatra obrazovanim, a da se pritom ne sučeljava s pitanjima vjere, koja je mnogima izvor života i cilj njihovih nastojanja", dodaje.
Vjeronauk u školi, koji u posljednjih 25 godina služi dobru hrvatskog čovjeka i društva, poručuje Hranić, i nadalje je pozvan činiti to isto te pritom ne zaboravljati svoju prvotnu zadaću - "naviještati Onoga koji je došao radi nas ljudi i radi našega spasenja".
"Tko je, dakle, za vjeronauk u školi, taj je za čovjeka. A tko je za dobro suvremenoga čovjeka, bit će i za vjeronauk u školi", istaknuo je Hranić.
Zarobljenik vlastitog "ja"
Hranić upozorava da su i zagovaratelji primjenjujućega znanja, onoga funkcionalnog, svjesni da ne mogu znati što će učenik trebati učiti u budućnosti – jer tehnički se svijet i potrebe tržišta rada razvijaju doista vrlo brzo.
Oni pak, nastavlja Hranić, kojima je stalo do čovjeka i njegova dobra, stavljajući njegovo dobro i sreću iznad kolektivnih i običajnih normi, te iznad svakog etičkog, vrijednosnog i identitetskog pitanja, zapravo ga čine zarobljenikom vlastitoga "ja".
Obrazovni sustav koji bi želio odgajati čovjeka samo kao pojedinca, kojemu bi njegova vlastita sreća bila jedini cilj, zaboravlja da je odgoj srca, savjesti i cjelovite osobe više od odgoja za sreću u ovozemaljskom životu. "Obrazovni je sustav uvijek proces, koji mora poučavati te izgrađivati međuljudske odnose", poručuje Hranić.
