Europska politička scena, sudeći po rezultatima prvog kruga austrijskih predsjedničkih izbora na kojima je trijumfirao kandidat ultradesne Slobodarske stranke (FPÖ) Norbert Hofer, ali i prema izbornim rezultatima koje unazad nekoliko godina ostvaruju krajnje desne opcije poput Jobbika u Mađarskoj, Nacionalne snage u Rumunjskoj te pokreta Naša Slovačka, dok se slične opcije pojavljuju u Njemačkoj, Češkoj, Francuskoj i Danskoj mijenja se iz temelja, a njihov uspjeh mogao bi naznačiti kraj stranačkog dualizma kakav poznajemo. Je li uspjeh krajnje desnice na Starom kontinentu najava kraja partijskog dualizma i ima li mjesta za uzbunu, tportal je istražio u razgovoru s politologom Boškom Piculom te političkim analitičarom Žarkom Puhovskim
Povod analizi je izborni rezultat Austrijske slobodarske stranke čiji je izborni rezultat izazvao politički potres, osobito stoga što je Hofer, u slučaju pobjede u drugom krugu, najavio raspuštanje trenutačne koalicijske vlade socijaldemokrata i narodnjaka. Njegova stranka je, prema ispitivanjima, trenutačno najjača u Austriji, pa bi ova alpska republika nakon Poljske i Mađarske, mogla postati još jedna zemlja Europske unije s desničarsko-populističkom vladom. Zanimljiv je i podatak kako je drugo mjesto u prvom krugu predsjedničkih izbora u Austriji osvojio Alexander van der Bellen, kojeg podržavaju Zeleni, dok su socijaldemokrati i narodnjaci kao dosadašnji tradicionalni favoriti Austrijanaca podbacili osvojenim rezultatom.
Picula, viši predavač na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld u Zagrebu te suradnik zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti smatra kako politiku, kao i sve stvari u životu, treba promatrati u kontekstu događaja, pa tako i (ne)očekivani uspjeh krajnje desnice u Austriji i njoj susjednim državama.
Trijumf Slobodarske stranke treba tumačiti u kontekstu zbivanja koja su pogodila Europu, ali i naglasiti kako je ta politička opcija duboko ukorijenjena u austrijskoj političkoj sceni, mišljenja je Picula koji podsjeća na uspjeh Jörga Haidera, pokojnog šefa FPÖ-a koji je na saveznim izborima u listopadu 1999. izvojevao pobjedu te je početkom 2000. godine njegova stranka ušla u koaliciju s narodnjacima (ÖVP) i tako stvorila vladu liberala i narodnjaka bez socijalista.
Haider se profilirao kako kao društveno-politički glasnogovornik FPÖ-a. Žalio se na nezaposlenost mladih, zahtijevao je smanjenje broja stranih radnika i odricanje jedne plaće činovnika kako bi se mogla financirati nezaposlenost, bolje uvjete domaćih radnika i bolje zdravstveno osiguranje za seljake. Uz to upozoravao je na problem birokratizma u socijalnom osiguranju te na luksuzni stil života dužnosnika u državnim monopolističkim poduzećima, a kao pristaša punog oporezivanja plaća i dodataka političara stekao je popularnost birača koji dotad nisu bilo skloni krajnje desnim opcijama.
'Haiderov uspjeh krajem 90-ih godina, kao i sadašnji uspjeh Slobodarske stranke valja gledati kroz kontekst tadašnjih i sadašnjih zbivanja u Austriji i ostalim europskim zemljama te kroz percepciju građana. Slična je situacija i u Poljskoj gdje su građani izabrali opcije koje su i prije bile na vlasti ili bliske vlasti, no slijedom aktualnih događaja promijenile su fokus svojeg djelovanja i retorike', smatra Picula.
Tportalov sugovornik ističe kako je sadašnji premijer Mađarske Viktor Orban jedan od najboljih primjera koji govore u prilog kako birači prepoznaju nove kretnje na političkoj sceni, budući da se predsjednik mađarske vlade 2010. godine znao nositi s krizom, što su birači i nagradili. Picula naglašava kako pritom ne treba smetnuti s uma da je Orban napravio jedan od najsmjelijih političkih lupinga, postavši od mladog demokrata s kraja 80-ih i početka 90-ih koji je zahtijevao slobodne izbore i povlačenje sovjetskih trupa iz zemlje, čime je stekao međunarodno priznanje, a njegov govor je često spominjan kao prekretnica mađarske povijesti. Kasnije, nakon raspada nacionalne desnice 1994. stranka Fidesz pod Orbanovim vodstvom pomiče se prema konzervativnim vrijednostima, nakon pobjede 1998., još jednom osvaja vlast 2010. kada njegova stranka koalira s Kršćansko-demokratskom narodnom strankom.
'Uspjeh Orbana i desnih stranaka u Europi treba sagledavati kroz prizmu trenutačno najveći problem Starog kontinenta, a to je migrantska kriza na čijem su valu profitirali upravo oni koji se oštro suprotstavljaju politici Bruxellesa koji pokušava iznaći povoljno rješenje za ogroman broj izbjeglica', mišljenja je Picula o tajni uspjeha Orbana koji smatra kako Bruxelles zagovara nemoguć plan po kojem se demografske i gospodarske probleme Europe treba rješavati primanjem sve više emigranata, što smatra programom prethodne socijalističke vlade u Mađarskoj, prema kojoj bi u dogledno vrijeme desetinu zemlje činili bi u dogledno vrijeme stranci.
Picula smatra kako jačanje krajnje desnih stranaka i pokreta neće dovesti do tektonskih promjena na europskoj političkoj sceni i nestanka stranačkog pluralizma, jer su te stranke u pravilu uvijek ne vlasti ili blizu vlasti.
425981 ,425000 ,424232 ,420858Upitan jesu li moguće takve promjene u Hrvatskoj, tportalov sugovornik pak ističe kako je
Hrvatska, uz
Makedoniju i
Albaniju, jedna od rijetkih europskih zemalja koje imaju
stabilan stranački sustav koji je danas identičan onome otprije 25 godina, odnosno demokratskih promjena.
Za razliku od Picule, politički analitičar Žarko Puhovski pak smatra kako je uspon krajnje desnice svojevrsni alarm koji upozorava na mogući kraja stranačkog dualizma kakav poznajemo.
'Takvo što je najvjerojatnije moguće, no uz nužan oprez, jer je važno naglasiti kako je jedanput ipak premalo, na što upućuje, primjerice, uspjeh Zelenih u Njemačkoj koji su se kasnije izgubili na njemačkoj političkoj sceni', kazao je Puhovski koji dijeli mišljenje s Piculom kada su u pitanju dobri rezultati krajnje desnice u Europi, a koji su uvjetovani migrantskom krizom i strahom dijela Europljana od izbjegličkog vala.
'Rezultati izbora u državama u kojima pobjeđuje krajnje desnica ukazuju na strah tih nacija od migranata i novonastale situacije, a glasači koji postaju skloniji desnici očito su čuli alarm kojeg emitira ultradesnica. Govoreći konkretno o Austriji, valja naglasiti kako se radi o predsjedničkim izborima i činjenici kako austrijski predsjednik nema nikakvu moć te je su ti izbori, usuđujem se reći irelevantni, ali s druge strane ima simbolično značenje, baš kao što su i simbolični pokazatelji svega što se na europskom političkom polju događa od početka migrantske krize', zaključuje Puhovski.
408326 ,408104 ,373547 ,426049
