Prosvjednici u Argentinizapalili su britansku zastavu ispred britanskog veleposlanstva u Buenos Airesu 2. veljače 2012. Aktivisti su prosvjedovali protiv dolaska britanskog princa Williama na Falklandske otoke, također poznate kao Las Malvinas, zbog planirane britanske militarizacije. Naime, otoci koji se nalaze tristotinjak kilometara od južne obale Argentine pod kontrolom su Velike Britanije od 1833. Godine 1982. Velika Britanija poslala je pomorsku silu i tisuća vojnika kako bi povratila otočje nakon su ga zauzele argentinske snage koje je poslala vojna hunta. U 10 dana sukoba poginulo je oko 650 argentinskih i 255 britanskih vojnika.

Druga priča dolazi iz Japana. U produžetku otoka Hokaida nalaze se četiri Kurilska otoka, koje Rusi kontroliraju od 1945, a Japanci na njih polažu pravo. Japanski nacionalisti svake godine koriste 7. veljače (Dan sjevernih teritorija) kako bi negodovali zbog ruske okupacije. Tako su i ove godine svoj bunt odlučili izraziti paljenjem ruske zastave. No, prema japanskom kaznenom zakonu, svako oskvrnuće nacionalne zastave priznate strane nacije ili simbola zabranjeno je i kažnjivo novčanom kaznom ili javnim radom, ali isključivo na prigovor strane vlade.

Grčka već duže vrijeme ne prestaje biti u središtu zbivanja. Međunarodna tržišta valuta razinu eura određuju ovisno o vijestima iz ove posrnule zemlje eurozone. Iscrpljeni bolnim mjerama štednje, grupa grčkih nacionalista je također u utorak, 7. veljače, zapalila njemačku zastavu te je pokušala isto učiniti i s nacističkom zastavom ispred parlamenta u Ateni u znak protesta protiv novonajavljenih proračunskih rezova. Prije su zapalili i onu EU-a.

Ruska zastava ne pali se samo u Japanu. Libanonski i sirijski prosvjednici zapalili su rusku i kinesku zastavu ispred ruskog veleposlanstva u Bejrutu 5. veljače 2012, za vrijeme demonstracija protiv veta koje su Rusija i Kina stavile na rezoluciju UN-a, čime samo odugovlače globalne napore kojima se želi okončati krvoproliće u Siriji.

Grčka nije jedina u kojoj se pali zastava Europske unije. 15. siječnja nekoliko tisuća ljudi sudjelovalo je na demonstracijama protiv EU-a u Budimpešti, u organizaciji ultradesničarske mađarske stranke Jobbik. Prosvjednici su tražili istupanje Mađarske iz europskog bloka, a dva člana Jobbika, inače druge najveće opozicijske stranke u mađarskom parlamentu, zapalila su zastavu EU-a ispred Ureda Europske komisije u Budimpešti. Bilo je sličnih pothvata i po Hrvatskoj i Srbiji. U Beogradu su šešeljevci zapalili zastavu Unije zahtijevajući da se prekine proces kandidiranja Srbije za ulazak u EU, a slično se dogodilo i prije godinu dana u seriji prosvjeda po hrvatskoj metropoli, kada je mladić na Iblerovom trgu napravio istu stvar. U hrvatskom zakonodavstvu radi se o kaznenom djelu povrede ugleda strane države i međunarodne organizacije, za što je predviđena kazna od tri mjeseca do tri godine zatvora, što je jedna od većih kazni u svijetu. Komparacije radi, istu ima propisana i Kina, Turska, ali i Švicarska

U Egiptu, Iraku, Iranu, Palestini i Saudijskoj Arabiji, oskvrnuće državne zastave je kazneno djelo, obično kažnjivo do 20 godina zatvora. Manje su zaštićene zastave drugih država, za što je najbolji primjer Iran. Kada gori zastava 'Velikog Sotone' ili Izraela, to je obavezno medijski popraćeno, a najčešće to i organizira sama iranska vlast, iako se to javno ne priznaje.

Australija, Velika Britanija i SADimaju zakone koji štite pravo paljenja zastava kao slobodu govora, no i u njihovim slučajevima postoje različite okolnosti koje se uzimaju u obzir. Pokret Occupy rado koristi svoje građanske slobode i pali američke nacionalne zastave.

Činjenica je da ne postoji međunarodni sporazum protiv spaljivanja zastave kao takve. Negdje se na taj čin gleda kao na sramotan, negdje je on izraz slobode, a negdje i govor mržnje. Nekakav konsenzus donekle je postignut Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima iz 1961. koja obvezuje narode da zaštite diplomatske misije. Članci 22. i 29. Konvencije obvezuju nacionalne vlade da poduzmu 'sve odgovarajuće korake kako bi zaštitili misiju - od oštećenja svojih prostorija, do napada na slobodu, osobu ili dostojanstvo svojih djelatnika, te bilo kakvog remećenja mira koje bi narušilo dostojanstvo misije', no sve je to vrlo široko.