Kako je primijetio novinar tjednika Globus, Darko Hudelist, jedini predavač koji je dupkom popunio dvoranu sjemeništa na Šalati, gdje se tradicionalno održava teološko-pastoralni tjedan u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, bio je dekan KBF-a prof. dr. Tonči Matulić (o čemu je tportal izvijestio 31. siječnja pa to nećemo ovdje ponavljati). On je, kako se vjeruje, glavni ideolog, odnosno, teoretičar u službi zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koji je odlučio, tako se čini, pitanje seksualnog odgoja pretvoriti u pozornicu kako bi povratio izgubljeni utjecaj unutar Hrvatske biskupske konferencije i društva (narušen, ponajviše, stavovima koje je zastupao u aferi Dajla, kumujući odluci pape Benedikta XVI. da potjera kolegu, istarskog biskupa Ivana Milovana, u prijevremenu mirovinu) i uzvratio Vladi nakon poraza u vezi donošenja Zakona o medicinskoj potpomognutoj oplodnji.

Matulić je za Bozanića i više nego što je bio, također stručnjak za moralnu teologiju, pokojni prof. dr. Marijan Valković, tada najveći autoritet kada je riječ o Socijalnom nauku Crkve, iz čije je perspektive Bozanić po dolasku u Zagreb 1997. progovorio protiv HDZ-ove besprizorne vladavine u glasovitoj Božićnoj poruci o 'grijehu struktura', sintagmi koja uopće nije novost u moralnoj teologiji, ali koju je Valković vrlo vješto ubacio u Bozanićev diskurs koji se tada pokazao ubitačnim za vladavinu Franje Tuđmana.

Naime, prof. Matulić nije samo osoba koja uživa glas najvećeg autoriteta za pitanja bioetike i dekan KBF-a, već ga je HDZ promovirao, pozivajući ga na opatijsku 'klauzuru' (naziv koji pokazuje klerikalizaciju te stranke koju Tomislav Karamarko pretvara, tako mu već javno dobacuju, u kršćansku sektu), gdje je Matulić održao pristojno predavanje o naravi politike te odnosu etike i politike, iako ga se odmah proglasilo guruom desnice.

Mnogima je to Matulićevo prihvaćanje Karamarkova poziva (iako je Matulić rekao da bi se načelno odazvao i pozivu drugih stranaka) bilo još jedan dokaz da je na djelu sinergija vodstva Crkve i HDZ-a (u Zagrebu usmjerena k još jednoj pobjedi Milana Bandića) kojom nervozni (nad)biskupi žele pooštriti inače žestoku kritiku, ne baš uvijek sasvim jasno artikuliranu, politike vladajuće koalicije, jer ne udaraju samo na resor ministra Željka Jovanovića

No Matulićev profil valja analizirati jer ga napadaju kolege svećenici tvrdeći da se 'pravi važan' i da se 'odviše ističe', što bi trebalo biti dokaz da ga ti koji ga kritiziraju ne žele vidjeti kao biskupa. Naime, ove i iduće godine, po snazi kanonskoga prava, šest članova HBK-a odlazi u mirovinu i Matulićeva putanja govori da bi se lako moglo dogoditi da ga Papa imenuje biskupom (dekan KBF-a to vjerojatno već ima u vidu i sasvim sigurno ne bi odbio). Podsjetimo, u mirovinu odlaze biskup Matulićeve biskupije, hvarski Slobodan Štambuk, šibenski Ante Ivas, krčki Valter Župan, gospičko-senjski Mile Bogović, vojni ordinarij Juraj Jezerinac i nadbiskup đakovačko-osiječki Marin Srakić (to mjesto žarko za sebe želi požeški biskup Antun Škvorčević koji je, tako se govorilo, izgubio zagrebačku stolicu kada je zakazao u organizaciji pohoda Ivana Pavla II. Zagrebu 1994).

Matulića bi Sveta Stolica rado vidjela u HBK-u jer u hrvatskom episkopatu nema istaknutih teologa s ozbiljnim knjigama, već tek jedan dobar filozof, riječki nadbiskup prof. dr. Ivan Devčić koji je doktorirao na djelima Nikolaja Berdjajeva.

Nema nikakve sumnje, ako bi dr. Matulić postao biskup, pa i u zabačenoj Lici, on bi ubrzo zasjenio sve ostale kolege, postao vodeći glas tzv. Crkve u Hrvata i udario potpuno novi tempo odnosima Crkve i države jer, trenutačno, episkopatu nedostaju britkost, jasnoća, elokventnost, disciplina, odvažnost, sigurnost i beskompromisnost, karakteristike kojih Matulić ima napretek.

Dr. sc. Tonči Matulić rođen je 1966. u Supetru na Braču. Nakon završene Nadbiskupske gimnazije i studija teologije na područnom studiju KBF-a u Splitu, na Alfonsiani Papinskog lateranskog sveučilišta 1995. magistrirao je moralnu teologiju, a 1998. položio doktorat. Usavršavao se i u bioetičkoj disciplini na raznim institutima (u Italiji i SAD-u) te je autor brojnih radova i znanstvenih istraživanja na temu bioetike. Ujedno, već niz godina sudjeluje u javnim raspravama o bioetičkim izazovima. Od 1999. radi na Katedri moralne teologije KBF-a u Zagrebu gdje je u svibnju 2003. godine postao sveučilišni docent.

Svakako treba spomenuti knjigu 'Metamorfoze kulture – Let iznad oblaka dekristijanizacije' koja je 2010. u akciji HRT-a, Hrvatske poštanske banke, Matice Hrvatske i Večernjeg lista proglašena 'knjigom godine', 'Tužaljke kamenja hrvatske pustinje' (o stanju duha i svijesti suvremena hrvatskoga društva) objavljenu 2010. te 'Nevjera i vjera u četiri oka. Maske bogova u svjetlu vječne mladosti Božjega lica' s kraja prošle godine (sva su djela objavljena u Glasu Koncila).

Matulić se prometnuo i u kreatora dubinskog crkvenog diskursa po pitanju uvođenja spolnog odgoja koji smatra nužnim i korisnim, ali za koji tvrdi da je sporan jer spolni odgoj ne treba slijediti društvene trendove, nego odgajati djecu u pozitivnom smjeru. Misli da živimo u društvu gdje prevladavaju konzumerizam i konformizam, a iz njih proizlaze poroci bestidnosti i panerotizma. Kaže da ni auto ne možemo kupiti ako nas seksualno ne uzbudi žensko tijelo te da to što je društvo razobličilo ljudsku intimu ne znači da tim putem moramo voditi djecu i mlade. Ljudska spolnost i seksualnost nije tržišna roba: neovisno o znanstvenim činjenicama, moraju se znati odgojni ciljevi spolnog odgoja.

Ipak, neće ga vlada Zorana Milanovića zbog toga upamiti, već zato što je digao na noge crkvenu bazu tvrdnjom da se Katolička crkva 'treba paziti ove vlasti'. Mislim da bi trebalo kazati suprotno: da se vlast mora čuvati Tončija Matulića. Taj čovjek zaista zna što želi i s njime se ne može manipulirati niti ga pokušati učiniti budalom, kako Vlada sada, pak, pokušava s cijelim episkopatom ne odgovarajući im ni na službene dopise.