Dr.sc. Gorana Grgić, profesorica i predavačica američke unutarnje i vanjske politike pri Centru za američke studije na Sveučilištu u Sydneyju, ukazuje na to da je srž optužnice zapravo porezna prijevara. Upravo na to svode se, naime, točke optužnice koje se odnose na krivotvorenje poslovnih knjiga uslijed isplaćivanja novca za šutnju nekadašnjim Trumpovim priležnicama Stormy Daniels i Karen McDougal, kao i Dini Sajudinu, bivšem vrataru poslovnog tornja Trump Tower, upućenom u šefovu aferu koja je rezultirala izvanbračnim djetetom.

'Vrlo je zanimljiva ta pravna pozadina jer u konačnici podsjeća na ono što se dogodilo s Al Caponeom - svi na kraju padnu na porezu', konstatira prof. Grgić, dodajući da bivšeg američkog predsjednika u predstojećim mjesecima vjerojatno čekaju još dvije optužnice - i to mimo tri kolosalne istrage koje se paralelno vode oko napada na Kapitol, pokušaja izborne prijevare u Georgiji i otuđene dokumentacije iz Bijele kuće.

Trump bi se vrlo brzo mogao suočiti s optužnicom u slučaju E. Jean Carrol, nekadašnje TV voditeljice koja ga je optužila za silovanje u kabini za presvlačenje robne kuće na Manhattanu 1996. godine. Osim toga, tužiteljstvo države New York optužilo je Trumpa i njegovu djecu Ivanku i Donalda Juniora za prijevaru zbog malverzacija s financijskim izvješćima od 2011. do 2021., uključujući krivo iskazivanje vrijednosti nekretnina zbog ishođenja povoljnijih kredita i poreznih olakšica, podsjeća prof. Grgić.

U svakom slučaju, nije uobičajeno to da okružni tužitelji svoje optužnice temelje na federalnim zakonima, pa makar i djelomično, kao što je slučaj u aktualnom procesu, napominje, dodajući da su stručnjaci podijeljeni oko toga je li tužitelj time previše riskirao s obzirom na to da su neke stavke tretirane samo kao prekršaj, a druge su kaznena djela ako se dokaže namjera. Već sada je, naime, izvjesno da će Trumpovi odvjetnici nastojati oboriti optužbe tvrdeći da njihov klijent nije kupovao šutnju zbog izborne kampanje i utjecaja na birače, već su njegovi motivi bili sasvim osobne prirode - htio je zaštititi suprugu i obitelj. Ipak, sama srž optužnice blijedi u odnosu na medijski cirkus oko Trumpa, u kojem TV kamere prate svaki pokret bivšeg predsjednika ili njegove kolone vozila.

'Upravo tu počinje druga strana priče. Prema svim ispitivanjima, Trump je bez daljnjeg u vodstvu među republikancima kao budući predsjednički kandidat i usisat će svu medijsku pozornost. Bijeloj kući to odgovara jer računa na to da će se ljudi na kraju dana umoriti od svega i da će samo htjeti nastaviti sa svojim životima - unatoč jako glasnoj manjini Trumpovih pristaša i kongresnika ekstremnih pogleda, poput Marjorie Taylor Greene, koji sada imaju savršenu priliku da se još više istaknu na nacionalnoj sceni', tumači prof. Grgić. Trenutno je najteže republikancima koji su već istaknuli svoje kandidature za predsjedničku nominaciju: 'Oni su u pat poziciji: ako kritiziraju Trumpa, izgubit će biračku bazu, a ništa drugo što učine neće im donijeti potrebnu medijsku pozornost', kaže Grgić. Floridski guverner Ron DeSantis zasad je drugi u svim ispitivanjima, ali on još nije ni potvrdio kandidaturu - iako sve ukazuje na to da je debelo u kampanji, pa je tako već krenuo u obilazak ključnih saveznih država poput Iowe. U međuvremenu, Trump nastavlja svoj narativ o lovu na vještice i političkom progonu.

'To kod njegovih pristaša itekako dobro funkcionira. Rezultati internih fokusnih grupa u Republikanskoj stranci pokazuju da je podrška Trumpu najjača u posljednje tri godine. Njegovi tradicionalni pristaše sad su još više uz njega i spremni su donirati novac za njegovu obranu. U polariziranoj Americi dolazi do izrazite mobilizacije birača koji osjećaju da je njihov čovjek progonjen. A ako je vođa pod prijetnjom, svi zbijaju redove', tumači prof. Grgić.

Trumpov narativ o političkom progonu dobrim dijelom naslanja se na činjenicu da se okružni tužitelj Manhattana Alvin Bragg vinuo na tu dužnost iz Demokratske stranke. Sudski proces s takvim dionicima potpuno je nezamisliv u Europi, baš kao što su mnogi s ove strane Atlantika u najmanju ruku začuđeni time da bi upravo Trumpov slučaj, kako se naglašava, trebao dokazati da su u SAD-u svi jednaki pred zakonom.

Prof. Grgić objašnjava da se u Americi, za razliku od Europe i ostalih razvijenih demokracija, na izborima biraju visoki predstavnici sve tri grane vlasti - zakonodavne, izvršne i sudske. Primjerice, u vrhovne ili ustavne sudove određenih saveznih država biraju se stranački ljudi, a opće je poznato to da suce u određene institucije bira sam predsjednik, premda uz suglasnost Senata.

'Amerikanci imaju jako naglašen federalizam, vole reći da su oni 'srž demokracije' na način da ljudi imaju priliku izabrati ne samo zakonodavnu, nego i sudbenu i izvršnu vlast. To je taj američki exceptionalism, izuzetnost. Naravno, dolazi do toga da izabrane osobe imaju određenu političku agendu, što smo vidjeli i dok je Trump bio u Bijeloj kući te je uspio postaviti niz svojih ljudi ne samo u Vrhovni sud, nego i u circuit, regionalne sudove. Iz naše perspektive, sudska vlast vezana je za ekspertizu i nije podložna volji birača na izborima. Ali ovo je način na koji funkcionira Amerika. Da, problem je bio i kad je republikanski tužitelj Kenneth Starr 90-ih godina tužio Billa Clintona. Naravno, ako postoji osnovana sumnja u kazneno djelo, ako postoje dokazi – nitko ne bi trebao biti izuzet. Još u onoj sagi oko Trumpova opoziva jedna strana inzistirala je na tome da je povrijeđen zakon, a druga je to nastojala prezentirati kao politički progon. Nekad je teško razlučiti gdje prestaje politika, a počinje pravo. Američki sustav od početka je htio biti antipod Europi. Politička kultura tamo je puno više bazirana na individualizmu, a za to postoje i povijesni razlozi', kazuje prof. Grgić.

Napadajući tužitelja Bragga, Trump je izvukao i njegove 'veze' s američkim milijarderom židovskog porijekla Georgeom Sorosem, a koji je prije gotovo dva desetljeća u okviru svoje zaklade donirao sredstva demokratima i time podržao karijerni uspon današnjeg Trumpova nemesisa. Komentirajući antisoroševsku retoriku, prof. Grgić kaže da je tu riječ o nativizmu koji opasno klizi u antisemitizam. No takva retorika nikako nije ekskluzivno američka; u Hrvatskoj se, uostalom, sasvim dobro može čuti što poručuje vlast u susjednoj Mađarskoj.

'U Trumpovu slučaju taj nativizam je paradoksalan jer je njegova kći prešla na judaizam. No takva retorika populizma i krajnje desnice u SAD-u zapravo nije ništa novo, pa je tako i Trump došao u Bijelu kuću na ksenofobnim, rasističkim porukama. Problem je u tome što je njegova priča o globalnim moćnicima koji upravljaju ne samo Amerikom, nego i svijetom, postala dio mainstreama. Teško da nas išta više od njega može iznenaditi i šokirati, donekle smo oguglali, iako su posljedice itekako stvarne. Statistika američke Antidifamacijske lige (ADL) pokazuje da su napadi na manjine, bilo da su one vjerske, rasne ili etničke, već godinama u porastu. To nije slučajnost. Porast je bio zabilježen i nakon napada 9/11, ali kontinuirano raste od Trumpova uspona na vlast', ukazuje prof. Grgić.

Po pitanju utrke za idući mandat, Trump se vodi tezom da je svaki publicitet - dobar publicitet. Sve dok je on u centru medijske pažnje, njegovi potencijalni rivali apsolutno su marginalizirani. Štoviše, moraju ga javno podržati, pa je to učinio čak i Mitt Romney, na glasu kao umjereni konzervativac, nesklon Trumpu.

'Teško da će netko od njih reći – braćo, saberimo se', slikovito će prof. Grgić, dodajući da ne treba biti osobito maštovit za zaključak da postoji rizik od eskalacije nezadovoljstva Trumpovih pristaša. Ne treba izgubiti iz vida ni naoružanost Amerikanaca, kao i činjenicu da su se mnogi dodatno naoružavali u vrijeme pandemije. Ipak, treba se nadati da je tamošnji sustav domovinske sigurnosti spremniji nego što je to bio uoči napada na Kapitol u siječnju 2021.

Po pitanju 'teorije zavjere' da je Trump optužen upravo s ciljem da se DeSantis, kao opasniji kandidat za demokrate, izbaci iz igre, podsjeća da su mnogi isto tako računali na neupitnu pobjedu Hillary Clinton na izborima 2016. godine.

'Rezultati izbora u SAD-u ponajviše ovise o mobilizaciji birača jer glasanje nije obavezno, a zahvaljujući izbornom kolegiju, predsjednik ne mora osvojiti ni većinu glasova da bi došao u Bijelu kuću. Ako je plan prikazati Joea Bidena kao 'stabilnog kandidata', nasuprot Trumpu, ovo ide u prilog toj strategiji, ali nije uputno u travnju 2023. reći da su već riješeni izbori koji će se održati u studenom 2024.', zaključuje prof. Grgić.