Je li dobra ili loša Vladina odluka o podijeli Hrvatske na dvije statističke regije, Jadransku i Kontinentalnu, u odnosu na prijašnju trojnu podjelu ili ranije planove o proširenju na pet regija?

Svatko može pogledati kriterije na temelju kojih se utvrđuje NUTS 2 regija. Jedan od kriterija je broj stanovnika, ali i prihvatljivost od strane stanovnika takve regije, odnosno u kojoj mjeri se stanovnici identificiraju s takvom regijom, što je najčešće rezultat povijesnog i geografskog određenja pojedine regije. Razni pristupi o broju regija imaju za i protiv argumente, ali jedna moderna demokratska država pita i svoje građane za mišljenje.

Mislim da je to propust koji se nije smio dogoditi. Voljela bih čuti argumente zašto je baš ova podjela na dvije NUTS 2 regije prihvaćena od strane Vlade, jer mi se čini da je podjela na četiri NUTS 2 regije (Zagreb, Sjeverozapadna, Panonska i Jadranska) najbolja za Hrvatsku.

Ovaj Vladin stav o dvije regije, radi osiguranja prava Zagreba na sudjelovanje u korištenju strukturnih fondova EU, stvara nepotrebnu raspravu o solidarnosti siromašnih s bogatijima. Ne mislim da treba zaustaviti razvoj razvijenijih dok se manje razvijeni ne razviju, ali ne smije se otežati nerazvijenijima njihovo hvatanje koraka s onima koji su u boljoj situaciji.

Neće Zagreb biti oštećen, ali za vođenje razvojne politike potreban je i osjećaj identiteta s nečijim problemima. Sasvim je razumljivo da se stanovnici sjeverozapadne Hrvatske manje identificiraju s problemima panonske Hrvatske i obratno, da ne spominjem Zagreb.

Razvojno uravnoteženje Hrvatske neće se ostvariti u narednih 14 godina. To su dva razvojna ciklusa EU, od 2013. do 2020. i od 2020. do 2027. Potrebno je, nažalost, duže vremena za to, jer su razlike prevelike - jedan prema tri u visini BDP-a po stanovniku, u razini zaposlenosti. Zbog toga, ovakva teritorijalna podjela nije dobra, jer neće osigurati i potrebnu emocionalnu energiju koja proizlazi iz osjećaja pripadnosti nekom području za rješavanje ovako dugoročnih problema razvojne neravnoteže.

EUROSTAT-ov izvještaj o statističkim regijama za 2009. godinu navodi da u 27 zemalja članica Europske unije prema brojnosti prednjače najmanje regije, s brojem stanovnika do 800 tisuća. Njih je 1303, slijede regije s do tri milijuna te sa sedam milijuna stanovnika, ali one su mnogo malobrojnije. Međutim, najviše sredstava mogu ostvariti srednje regije, preko 80 posto, tzv. NUTS 2, i to iz onih fondova namijenjenih smanjivanju ekonomskih razlika. Slovenija se također odlučila za takve dvije regije. Koje su hrvatske specifičnosti?

Nova vlada argumentira krojenje dviju novih regija i navodnim odbijanjem prijedloga podjela na četiri ili pet regija od strane EU, te tvrde da je broj stanovnika također bio jedan od odlučujućih faktora zašto je ova podjela na dvije regije prihvaćena. Ali poznato je da u EU postoje vrlo male statističke regije, sa stotinjak tisuća stanovnika čak nisu rijetkost.

Predlagana podjela na pet regija, iz Vladina predizbornog programa 'Plan 21', ili tri donedavne regije s izdvajanjem Zagreba, bile bi bolje rješenje, jer su uravnoteženiji pokazatelji, ali i prioriteti unutar takvih regija. Za razliku od nove podjele.

U dosadašnjoj podjeli, čitava je Panonska Hrvatska sa svim svojim županijama spadala u skupinu najnerazvijenijih regija s indeksom razvijenosti manjim od 75 posto nacionalnog prosjeka, a u novoj podjeli su joj dodane tri kontinentalne županije s indeksom od 75 do 100 posto, Zagrebačka županija s indeksom 123 posto te Grad Zagreb čiji je indeks čak 185 posto nacionalnog prosjeka!

Uzevši u obzir da je najniži indeks najmanje razvijene županije, Virovitičko-podravske, samo 20,51 posto, postavlja se pitanje kakvom 'ravnomjernom ili uravnoteženom' razvoju vodi spajanje potpuno nespojivih razlika. Jer, ne zaboravimo da je upravo indeks razvijenosti, odnosno nerazvijenosti, podloga za skoro razrezivanje potpora EU.

Neujednačeni pokazatelji ekonomskog razvoja jedan su dio razloga zbog kojih se protivite podjeli na dvije statističke regije. Što još smatrate spornim?

Nismo na istim startnim pozicijama, po financijskim i ljudskim kapacitetima. Do sada je u projektnu dokumentaciju investirao onaj tko je mogao, Grad Zagreb, a država, bez obzira na najave i stare i nove vlade kako će se stvoriti fond za predfinanciranje i sufinanciranje projekata, nije ih pokrenula.

Slavonske općine i gradovi nemaju novac za projektnu dokumentaciju, a niti državnim tvrtkama koje su najveći investitori, osobito u području prometa, slavonski projekti nisu prioritet. Naglasak se s novom vladom automatski prebacio na Sjeverozapadnu Hrvatsku.

Bivše Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, sada Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, kune se u regionalne i lokalne partnere kao potencijalno vrlo važne i ključne u izgradnji kapaciteta za pripremu i provedbu projekata. Nažalost, ništa se nije ulagalo, čak ni u smislu potrebnih edukacija i treninga.

Hrvatskoj su do sada na raspolaganju bili mnogo manji fondovi od onih koji će se otvoriti nakon pristupanja Europskoj uniji sljedeće godine. U kojim područjima bi Slavonija trebala osmisliti prioritetne projekte i tražiti financiranje od EU?

Prvo, poljoprivredno-prehrambeno-prerađivački sektor i sve što u njega spada. Od primarne proizvodnje, uključujući navodnjavanje i drugu infrastrukturu poput skladišta, hladnjača, sušara i drugo, do konačnog proizvoda i njegova marketinga i distribucije. Projekti koji razvijaju ovaj sektor i jačaju regiju u smislu 'specijalizacije' - klastera i centara kompetencije vezano za poljoprivredne proizvode, hranu i prehrambene proizvode.

Drugo, transport i logistika. Skladišta, intermodalni punktovi, aktualizacija zračnog i riječnog prijevoza.

Treće, energetika, razvojem čistih i obnovljivih izvora energije.

Četvrto, turizam - povezivanje baštine i tradicije sa zaštićenim okolišem i ostalim turističkim proizvodima regije. To su projekti koji razvijaju sadržaje kao što su 'adventure', 'greenways', 'birdwatching', biciklizam, parkovi prirode, vino, vinske ceste i tradicionalna hrana.

Kako ocjenjujete dosadašnju iskorištenost fondova IPA, IPARD, SAPARD i drugih usmjerenih na gospodarstvo, za financiranje projekata u Slavoniji?

Prema podacima Regionalne razvojne agencije, dosadašnja iskorištenost fondova EU u Slavoniji je odlična, osim SAPARD-a i sadašnjeg IPARD-a, koji je zbog svojih ograničenja bio slabo iskorišten i u drugim dijelovima Hrvatske. Ti podaci govore o 221 odobrenom projektu od strane EU, ukupne vrijednosti 748.705.965,75 kuna, za područje Osječko-baranjske županije.

Ostale komponente IPA-e u Slavoniji su korištene maksimalno, osobito u prekograničnim programima s Mađarskom i Srbijom (IPA II), ali i u IPA III (regionalna konkurentnost) i IPA IV, u kojoj su organizacije i institucije s područja Slavonije povukle većinu raspoloživih sredstava.

Nažalost, jako se malo spominje komponenta IPA-e koja je direktno usmjerena na izgradnju institucija na nacionalnoj razini radi što uspješnijeg korištenja EU izvora financiranja - a to su ogromna sredstva koja ne dopiru do regionalne i lokalne razine kojima je nužna pomoć u izgradnji takve vrste kapaciteta.