Kao što ste vjerojatno i znali, proteklog tjedna imali smo priliku pratiti novi CES, odnosno Consumer Electronics Show. I nakon svih tih inovacija, savitljivih ekrana i elektrošok košuljica za vaš iPhone 5 čovjek se zapita koliko će tehnologija utjecati na njegov omiljeni hobi. Pod čovjek, naravno, mislimo na sebe, a pod hobi mislimo gaming. Tehnologija je, kao što imamo priliku pratiti, dosta zanimljiva stvar kada govorimo o igranju video igara. Kroz ovih tridesetak godina provedenih igrajući igre, stekao sam kakvo takvo iskustvo sa "novim stvarima". I znate što? U posljednjih nekoliko godina nova tehnologija se vrlo profilirala što se igranja tiče.

Toliko dapače, da su mnogi irači poput mene odlučili ignorirati dio ponude koju nam ista iz dana u dan reklamira. Trebate li ovu VR kacigu? Sigurni smo da će imerzija zbog nje porasti barem dvostruko. Jeste li vidjeli ovaj par naočala? Bez njih ćete jamačno osljepiti ako nastavite zuriti u ekran istim intezitetom. Jeste li čuli da dolaze 4k monitori i televizori? Samo je pitanje vremena kada ćete htjeti ubosti jednog od ovih macana. Uostalom, zar niste čuli da će iduća generacija konzola doslovno dignuti vaš stan u zrak ako ih prikopčate na nazadnu tehnologiju poput full HD televizora. I jeste li svjesni da vaš miš treba najbolju podlogu, jer inače ćete, realno, biti ismijavani i vjerojatno izgubiti tu partiju solitera.

Siguran sam kako PC gameri imaju daleko veći spektar stvari koje im se guraju pod nos svaki put kada odluče nabaviti komponentu ili nadograditi svoje računalo. Matične ploče sa gomilom nepotrebnih kretenarija, grafičke kartice koje su eksponencijalno skuplje od prosjeka i garantiraju vrhunske perfomanse. U usporedbi, naravno, sa vašom trenutnom grafičkom karticom koja igru ionako tjera u zadovoljavajućih 40 frameova u sekudi. Buraz, treba ti 60. 40 je za papčine. I tko bi zaboravio vašeg dobrog prijatelja, periferiju: ledicama nakrcanu gomilu plastike koja samo čeka nadomjestiti vašu savršeno funkcionalnu tipkovnicu (e, ak' nije analogna to ti ne valja, znaš) i miš koji, srećom, još nije počeo nasumično tjerati kursor po ekranu nakon što ga  blago pomaknete prema sebi.

Ali ovo je sve subjektivno, zar ne? Sasvim smo sigurni kako se sve svodi na osobne preference. Uostalom, nekima je bitnija ona neregistrirana golf dvojka koju neprestano popravljaju, dok drugima životnu misiju čini nadogradnja PC računala na kojemu će njegov omiljeni FPS raditi u više od 900 frameova u sekundi. I poanta je da na upravo takvim ljudima kompanije koje rade periferije, hardver i gadgete zarađuju. Prosječan čovjek na stvari gleda iz malo praktičnijeg gledišta. Pod ovime mislimo naravno, na pitanje da li nešto radi i je li mi je potrebno. Nakon nekog kratkog vremena spreman si sjesti za stol, sam sebi priznati da ti treba samo grafička kartica ili dodatni kontroler. I to je to. Zbog čega onda, za Boga miloga, ja gledam u stranice i stranice kataloga i prezentacija koje mi govore kako za zadovljstvo pri igranju upravo moje kućište ili stalaža ispod televizora trebaju komad hardvera od preko tri tisuće kuna?

I da, u slučaju da niste shvatili o čemu govorimo ovdje - govorimo o stvarimo poput Oculus Rifta, stvarima poput čitave ponude gamerskih periferija. Sve ove "đinđe" su ok ali na kraju ne pomažu činjenici da igrate govno od igre. Pokretalo li se to govno u 60 ili 120 sličica u sekundi. Na jednom ili deset monitora. Činjenica je, da ako developer nije napravio igru vrijednu igranja, ne postoji niti jedan komad svetog hardvera koji će tu igru učiniti boljom. Ona će na kraju dana i dalje biti - loša igra. Također, vrlo je upitno koliko gore navedeni hardver olakšava igranje. Velik broj periferija koje kupite zahtjevaju igračev angažman, odnosno da se priviknete na njih. Bojimo se da je, u konačnici, za kvalitetno igranje važnija kvalitetna igra nego platforma na kojoj se vrti. Čime zapravo dolazimo do poante ovog (vjerojatno) predugog naklapanja.

Činjenica je, da sa svakom nadolazećom generacijom hardvera kvaliteta softvera, odnosno igara, opada. I ovo nije besciljno konstatiranje. Igre se tijekom prošlih tri godine svode na pet do deset popularnih serijala, poneki "hrabri novi" IP i konstantno recikliranje prežvakanih tematika. Nitko se ne trudi. Nikome nije važan softver. Svi srljaju u kreiranje novih platformi bez pitanja jesu li do kraja iskoristili proteklu. Primjeri poput Wii U-a koji je prije svega hardverska inovacija pa tek onda platforma će se ponavljati. Ideje o novim stvarima na koje ćete trošiti novac poput apsolutno nepotrebnih virtualnih kaciga i grafičkih kartica zbog kojih će kvart na dva sata ostati bez struje su patetične. Napravite dobre igre, radite na novim idejama, kvragu. Što će mi nova grafička koji savršeno renderira skrotum vojnog psa u Call of Dutyu kada sam uvjeren da i sam developerski tim od gađenja nad svojim poslom doslovce provraća od početka do završetka razvoja?

Gdje se nalazi inspiracija? Gdje su igra koje su nas tjerale da sa čudom u očima oktrivamo inovativne i maštovite dizajne levala ili fantastične priče o kojima bismo pričali na kavi? U virtualnim kacigama? U novom PlayStationu ili Xboxu? Ne, dragi čitatelji. Inovacija i ideja u mainstream igrama ostala je još u eri PlayStationa 2. Sada je samo bitno da kupite taj novi hardver. Dobre igre mogu čekati...