Angela Merkel je posljednja obrana liberalne demokracije, najmoćnija žena svijeta, političarka koja je spasila eurozonu od raspada, vječna pragmatičarka koja je zauzela centar njemačke politike, nemilosrdna tehničarka moći koja je uništila sve svoje protivnike itd. Tako se o njemačkoj kancelarki piše u medijima, od The New York Timesa preko The Economista do Der Spiegela, u kojima se njene odluke i potezi beskrajno analiziraju. O Merkel je napisano i nekoliko biografija, snimljeno je i par dokumentaraca, no svi oni ostavljaju dojam da pravu Angelu Merkel nisu doista do kraja upoznali.

Njemačka kancelarka i predsjednica CDU-a notorno je pažljiva oko čuvanja vlastite privatnosti te se ne voli ispovijedati u javnosti. Znamo da je u drugom braku, s profesorom kemije Joachimom Sauerom, te da voli kuhati juhu od krumpira i to je manje-više to.

Baš zbog toga je interesantan dokumentarni film ‘Angela Merkel: Die Unerwartete’, jer nudi uvid u privatnu stranu Angele Merkel i otkriva neke formativne momente u njezinu odrastanju. Naročito su znakovita tri momenta iz ‘Die Unerwartete’, koja objašnjavaju i današnji pristup Merkel političkom djelovanju

Odrastanje uz djecu s posebnim potrebama

Merkel je rođena 1954. godine u Hamburgu, ali je odrasla u DDR-u kao kći protestantskog pastora Horsta Kasnera koji se preselio iz Zapadne Njemačke u tzv. realni socijalizam kako bi vodio župu u pokrajini Brandenburg. Prvo zanimljivo otkriće doxa ‘Die Unerwartete’ jest da je mlada Angela kao djevojčica pomagala ocu i njegovim suradnicima koji su vodili dom za djecu s posebnim potrebama.

‘Primijetila sam da je kolegama iz razreda neugodno doći kod mene doma u posjet, jer su na našem imanju u drugoj kući bila djeca s posebnim potrebama. Morala sam ih nagovarati. To me je naučilo da se ljudi plaše drugačijeg, ali i da pravog razloga za strah nema. Rad s djecom s posebnim potrebama naučio me je strpljivosti i važnosti slušanja’, govori Merkel u dokumentarnom filmu. Oni koji su pak imali iskustva suradnje s Merkel kažu da je kancelarka uvijek spremna saslušati ljude te da je to jedna od tajni njezina uspjeha.

Omiljena u srednjoj školi

Merkel je u školi bila odlična učenica, ali se nije držala odvojeno od ostalih u razredu niti smatrala boljom zbog čistih petica. Dapače, iz tinejdžerskih godina Angele Merkel vidi se početak liderskog ponašanja koje će joj kasnije pomoći u političkoj karijeri. U dokumentarcu jedan kolega iz razreda otkriva kako je mlada Angela često učila s lošijim učenicima i davala im instrukcije, a kako bi ih motivirala, obećala je da će nakon položenog testa zajedno zapaliti cigaretu. Ključno u toj priči je da Merkel nije pušila, ali je bila spremna žrtvovati se kako bi time motivirala slabije učenike za učenje.

Suze na sjednici Kohlove vlade

Merkel su na početku političke karijere, koju je omogućilo ujedinjenje Njemačke, posprdno zvali ‘Kohlova djevojčica’. Činjenica je da je nepoznatu fizičarku iz Istočnog Berlina u visoku politiku uveo legendarni Helmut Kohl, koji je Merkel prvo imenovao ministricom obitelji i mladeži 1991., da bi 1994. postala ministrica okoliša. Tada se dogodio ključni događaj u početnoj fazi političke karijere Angele Merkel: za 1995. kao veliki projekt svojeg ministarstva pripremila je zakon o ozonu, koji je na sjednici napadnut sa svih strana. Kohl svoju ministricu okoliša nije uzeo u zaštitu pa se cijela situacija pretvorila u debakl za Merkel, koja se povrh svega rasplakala pred kolegama na sjednici.

Oni koji je bolje poznaju kažu, kako se navodi o dokumentarnom filmu ‘Die Unerwartete’, da je Merkel nakon tog incidenta naučila kako je važno da svoje emocije ne izražava u javnosti. Novinari koji su imali priliku vidjeti Merkel uživo znaju da njemačka kancelarka njeguje ciljano bezizražajan izraz lica, što se naročito primijeti kada se njezine današnje istupe usporedi s opuštenošću koju je izražavala u prvoj polovici devedesetih. Suze na sjednici vlade su, kaže se u doxu, početak kraja te opuštenosti, koju je naslijedilo kontroliranje svakog mišića na licu, pa ne čudi što je Der Spiegel Merkeličinu mimiku opisao kao ‘hladnu masku moći’.