'Ne možemo ostvariti demokraciju i trajni mir u svijetu sve dok žene ne dobiju iste mogućnosti kao i muškarci, kako bi utjecale na razvoj na svim razinama društva', rekao je novinarima predsjednik Odbora za dodjelu Nobelove nagrade za mir u Oslu Thorbjoern Jagland.

'Nobelova nagrada za mir 2011. bit će podijeljena na tri jednaka dijela među Ellen Johnson Sirleaf, Leymah Gbowee i Tavakol Karman za njihovu nenasilnu borbu za sigurnost žena i za prava žena na puno sudjelovanje u izgradnji mira', istaknuo je.

Johnson Sirleaf (72) prva je predsjednica neke afričke zemlje izabrana na slobodnim izborima. Gbowee je mobilizirala i organizirala žene bez obzira na etničke i vjerske podjele kako bi se okončao rat u Liberiji i osiguralo sudjelovanje žena na izborima. Karman je odigrala vodeću ulogu u brobi za prava žena i demokraciju i mir u Jemenu.

Odbor za dodjelu Nobelove nagrade za mir u Oslu priopćio je kako se nada da će nagrada trima ženama 'pomoći da se okonča gušenje prava žena, što se još uvijek događa u mnogim zemljama, i da se realizira veliki potencijal žena u izgradnji demokracije i mira'.

Stupanjem na dužnost predsjednice Liberije 23. studenog 2005., Ellen Johnson Sirleaf postaje prva žena koja je izabrana za šefa države u povijesti afričkog kontinenta. Druga je crna predsjednica države u svijetu. Krasi je nadimak 'Čelična žena'. Razvedena je, ima četvoro djece i šest unučadi.

Leymah Gbowee rođena je u srednjoj Liberiji. U dobi od 17 godina preselila se u Monroviu u vrijeme kada je izbio prvi liberijski građanski rat. Prošla je obuku za psihološku savjetnicu tijekom građanskog rata i radila je s djecom bivšim vojnicima snaga Charlesa Taylora. Okružena prizorima rata shvatila je da 'majke moraju provesti promjene u društvu'. Ima šestero djece. Leymah Gbowee glavni je lik dokumentarca iz 2008. 'Pray the Devil Back to Hell'.

Tavakol Karman osnovala je skupinu za ljudska prava Žene novinari bez okova (WJWC) 2005. za unapređenje ljudskih prava, 'posebice slobode mišljenja i izražavanja i demokratskih prava'. Primala je 'prijetnje i ponude' vlasti zbog toga što nije željela prihvatiti odbijanje ministarstva informiranja da dopusti WJWC-u da osnuje novine i radio postaju. Od 2007. to 2010. redovito je pedvodila prosvjede pred vladom u Sani. Predvodila je i prosvjede tijekom pobune u Jemenu 2011., a njezini napori dokumentirani su u jednoj emisiji Al Džazirinog programa na engleskom jeziku 'People and Power'.

Karman je izjavila u petak da Nobelova nagrada predstavlja pobjedu za jemenske demokratske aktiviste koji neće odustati dok ne dobiju puna prava u 'demokratskom, modernom Jemenu'.

'To je prije svega pobjeda mladeži. Mi smmo ovdje da dobijemo našu slobodu i dostaojanstvo. Naša mlada revolucija želi naša puna prava', kazala je ona za Al Džaziru. Nagradu je posvetila svim 'arapskim proljećima'.

Dobitnice će ravnopravno podijeliti nagradu vrijednu 1,5 milijuna dolara.