Čini se da su i Hrvati, potaknuti strašnom tragedijom koja je pogodila stanovnike Haitija, ali i globalnim trendom slavnih osoba koje se natječu tko će posvojiti dijete iz što egzotičnije zemlje, odlučili posvajati djecu iz te potresom razorene zemlje
'Nakon razornog potresa na Haitiju, hrvatski UNICEF zaprimio je tridesetak upita za posvajanje djece bez roditelja s Haitija', kazala je za tportal Gorana Dojčinović iz UNICEF-a. Da je bilo upita, potvrdila je i Dorica Nikolić, državna tajnica za socijalnu skrb.
No, i prije Haitija, u Hrvatskoj je postojao interes za posvajanjem djece iz stranih zemalja, uglavnom nerazvijenih i siromašnih. 'Građani žele pomoći djeci koja žive u teškim životnim uvjetima i na ovaj način', rekli su nam iz UNICEF-a. Ističu da je trenutno na Haitiju najvažnije svoj djeci omogućiti hranu i krov nad glavom. Svako nađeno dijete je potrebno identificirati i registrirati.
Nakon toga lokalne će službe krenuti u potragu za obiteljima i mogućim skrbnicima koji bi mogli u Haitiju pružiti trajnu skrb za djecu bez roditelja. Tek ako se iscrpe mogućnosti lokalnoga zbrinjavanja djece, lokalne će službe razmatrati opcije međunarodnoga posvojenja.
No, sve i da haićanske vlasti omoguće posvajanje, Hrvatima to ne bi bilo dozvoljeno. Hrvatska, naime, nema međudržavni sporazum s Haitijem, a nije ni potpisnica haške Konvencije o zaštiti djece i suradnji u odnosu na međunarodno posvojenje. Tom konvencijom iz 1993. godine određuje se postupak kojim se regulira međunarodno posvojenje, dakle ono u kojem se dijete premješta iz jedne države u drugu državu, ali i prvi puta omogućuje priznanje međunarodnog posvojenja među državama bez potrebe provođenja postupka priznanja.
Hrvati zbog toga mogu posvajati djecu samo iz onih zemalja koje nisu među 77 zemalja potpisnica spomenute konvencije. Oni malobrojni u Hrvatskoj koji se odluče na posvajanje djeteta iz strane zemlje najprije će morati kontaktirati neku od stranih agencija za posvajanje. To je izuzetno rizično jer su malobrojne one koje rade na legalan način, dakle na način da klijentima ne prodaju djecu i slično. Uostalom, usvajanje djeteta iz strane zemlje košta. Potrebno je platiti agenciji za osvajanje, tu su i različite takse, ali i eventualni odlazak u djetetovu domovinu.
'Nije problem ako se obraćate registriranim agencijama koje imaju dozvolu svojih ministarstava za obavljanje te djelatnosti. U tom slučaju ih provjerava država', rekla je državna tajnica Dorica Nikolić za tportal. Nije nam kazala koliko djece iz inozemstva je do sada posvojeno u Hrvatskoj, no kazala je da je taj broj 'vrlo malen'.
Procedura posvajanja djeteta iz inozemstva ovisi o zakonima i socijalnoj službi zemlje u koju se odlazi po dijete. Možda je to razlog zbog kojeg se strani državljani vrlo rijetko odlučuju za posvajanje djeteta iz Hrvatske. Za njih ovdje vrijede ista pravila kao i za hrvatske državljane - duga i komplicirana procedura s neizvjesnim ishodom. No zanimljivo je kako stranci u Hrvatskoj uglavnom posvajaju teško bolesnu djecu, kojima je šansa za posvajanje unutar Hrvatske gotovo ravna nuli. U 2008. godini, tek je troje djece iz Hrvatske posvojeno u inozemstvo.
No pitanje je zašto hrvatski državljani uopće žele posvajati djecu iz dalekih zemalja kada pred nosom imaju 1.200 djece, koliko ih je trenutno po Domovima za nezbrinutu djecu. Godišnje u prosjeku samo 150 djece bude posvojeno, a opće je poznata činjenica da ima znatno više zahtjeva za posvajanjem negoli djece bez roditeljske skrbi.
