Otkako je u rujnu prošle godine Zagreb uveo status roditelja odgojitelja koji mogu ostvariti majke i očevi koji imaju barem troje djece, a od toga barem jedno predškolske dobi, zaprimljeno je oko 2900 zahtjeva. Mjeru u sklopu koje roditelj koji ostvari taj status prima oko 3500 kuna na mjesec, koristi 2400 roditelja. Među njima je i 300 očeva.

'S najstarijom kćeri bio sam potpuni stranac'

Među njima je i Davor Horvat, otac troje djece: djevojčica od 12 i sedam godina te sina od dvije godine.

Davor je u 'prošlom životu' bio monter garažnih vrata. Po cijele dane bio je na terenu, djeci se mogao posvetiti tek subotom kada bi padao s nogu od umora. 'S najstarijom kćeri Antonijom bio sam potpuni stranac, nisam vidio ni njezine prve korake. Ovo mi je uživancija', iskren je ovaj 34-godišnjak.

Osim što se želio posvetiti djeci, odluci je prethodila i detaljna financijska računica. 'Plaća' koju dobiva kao roditelj odgojitelj gotovo je ista onoj koju je imao. U jesen prošle godine najmlađi Rafael već je krenuo na privikavanje u vrtić. No kada su se odlučili za ovu mjeru, ispisali su ga jer je to jedan od uvjeta. Srednja kći Marijana ide u predškolu.

'Ma ja djecu obožavam, ovo mi uopće nije teško', kaže nam i opisuje jedan prosječan radni dan tate odgojitelja. 'Spavamo dok se mali ne probudi, onda je vrijeme za doručak, ako je lijepo idemo u park, prošećemo po kvartu. Oko 11, 12 sati on ide spavati, a onda je moje vrijeme', prepričava. Kuhanje su on i supruga podijelili. 'Meni je to odlično, imam vremena za djecu i za sebe, supruzi olakšam, nismo nervozni kao što bismo bili da oboje dolazimo doma izmoreni poslom i posvećujemo se djeci', ističe.

Napominje da je riječ o poslu kao što je svaki drugi, uz jednu bitnu razliku: ovaj obavlja s guštom.

Većina ljudi oko njega pozitivno je reagirala na odluku da ostane s djecom doma. Nepojmljivo je, kaže, samo onima koji s djecom nisu okruženi. 'Ja ih volim, meni je to uživancija', dodaje.

Nema krizu identiteta, ostaje mu vremena i za sebe. Kad supruga dođe s posla, naravno.

'Ovo je bilo šokantno, razmišljao sam kako ću ja to... Rekli su da ću izgorjeti'

Drugi tata odgojitelj s kojim smo razgovarali nije bio spreman istupati pod punim identitetom. Njegova je priča nešto drugačija. Naime, on ima isti status kao Darko, no on je doma s troje od ukupno četvero djece.

Kroz smijeh dodaje, no misli ozbiljno, da bi kroz neko vrijeme ovu mjeru trebalo na neki način modificirati jer isti status i isti novac dobivaju oni koji su status ostvarili na temelju jednog predškolskog djeteta i na temelju troje, u njegovu slučaju, djece stare šest i pol, tri i jednu godinu. Najstariji sin ide u školu.

Prije nego što je predao molbu za statusom tate odgajatelja, bio je nezaposlen tako da je financijska računica u ovom slučaju jasna. No, dobro je, kaže, razmislio, biti s troje djece doma, nije lagano.

'Ovo je bilo šokantno, razmišljao sam kako ću ja to. Odgoj djece je najteži i najljepši posao u isto vrijeme. Mi smo odgajatelji i ako jednog dana nešto ne bude ispravno  kod njih, mi ćemo biti krivi', kaže.

Ipak, prošlo je dosta mjeseci, već se naviknuo na novi tempo. 'Moje radno vrijeme je od pola sedam, do iza 22 sata. Dan izgleda šaroliko, svaki je drugačiji. U trenutku kada sam dobio status, najmlađe je imalo šest mjeseci, drugi dvije i pol godine. Sad je nešto lakše. Kada supruga dođe s posla, to je rasterećenje, mama im fali tijekom dana no i ćaća mora biti u blizini radi balansa', smije se D. J. te se hvali da stigne i skuhati ručak.

Reakcije okoline bile su, kaže, dvojake. 'Rekli su nam da je za djecu bolje da su u vrtiću, da ću nakon nekog vremena 'izgorjeti', no bilo je i super reakcija'. Kada bi našao posao na kojem je plaća znatno veća, razmislio bi o njemu. Za istu ili sličnu plaću ne dvoji – radije će ostati tata odgojitelj.

Kako ću se vratiti na tržište rada?

Naš treći sugovornik, Dragan Bilač, tata je trima kćerima od 11, deset i pet godina. Bio je nezaposlen do prosinca prošle godine, kada je postao tata odgojitelj. 'Ovo je super opcija jer imam puno više vremena biti sa svojom obitelji i posvetiti se djeci, pratiti njihovo odrastanje', kaže.

Kod njih nije bilo puno premišljanja, obiteljska financijska bilanca opterećena je gradnjom kuće, kreditom u švicarcima. 'Supruga je odgojiteljica u vrtiću, a paralelno s djecom je i završila fakultet', hvali je Bilač.

Ovaj po struci elektrotehničar, nekoć je radio kao profesionalni skiper, često ga nije bilo doma, bio je odvojen od obitelji.

Sada je s njima stalno. 'Mi se rano ustajemo, oko pola sedam, najstarija kći odlazi u školu, dok je srednja popodnevna smjena, najmlađa odspava do osam. Onda imamo tjelovježbu, vježbamo 'tibetance', družimo se, doručkujemo. Nakon toga idemo u nabavu za ručak pa kuhamo skupa. Onda imamo podnevni odmor, ja pospremam i onda s posla dolazi supruga', prepričava nam kako izgleda jedan tipičan dan.

Kada se odlučio postati tata odgojitelj, ljudi su, kaže, bili skeptični. Brinuli su se kako će se jednog dana, kada mu cure porastu, vratiti na tržište rada.

'Ja sam svjestan da zapostavljam radne obveze, no ovo je jedinstvena prilika da budem s djecom', zaključuje Bilač.