Za razliku od svojih prethodnika koji su većinom pasivno promatrali kongresne izbore i iz rezultata pokušali iščitati poruku koju su im poslali glasači, nekonvencionalni Trump se aktivno uključio u kampanju shvativši izbore kao svojevrstan referendum o sebi.

Tijekom kampanje za kongresne izbore održao je niz skupova podržavajući republikanske kandidate, ali je naglasak stavio na američke savezne države koje bi mogle biti ključne za njegov reizbor na predsjedničkim izborima za dvije godine, poput Nevade i Floride.

Svojim nepredvidljivim stilom i krilaticom ‘Amerika na prvom mjestu’ (America first), Trump je uzdrmao temelje međunarodnog poretka. Mnogi ga ne vole jer je u potpunosti nepredvidljiv i izbjegava diplomatske norme te svojim populizmom stvara podjele, a ne okuplja. Na vanjsku politiku gleda kao na igru pobjednika i poraženih te nema posebnog sentimenta prema tradicionalnim američkim saveznicima.

Tako je međunarodnu javnost stavio pred gotov čin kada je odlučio premjestiti američko veleposlanstvo iz Tel Aviva u Jeruzalem. Do sada su tek rijetki slijedili njegov primjer. Obećavao je i snažan obračun s Islamskom državom kao izvorom terorizma na Bliskom istoku, ali padu te skupine više su kumovale okolnosti na terenu (ofenziva Rusije i Asada), nego što su za to zaslužni potezi njegove administracije. Američka politika prema Siriji je i dalje nedorečena, prvenstveno zbog pat-pozicije u koju ih je dovela činjenica da su glavni saveznici Washingtona na terenu Kurdi, koje drugi veliki američki saveznik, Turska, vidi kao glavni problem i opasnost za svoju nacionalnu sigurnost. Na vidiku nije rješenje kojim bi Trump presjekao taj čvor, a da mu Rusija, Asad i Iran u potpunosti ne preuzmu utjecaj nad Sirijom. U tom kontekstu najznačajniji je potez pritisak na Teheran uvođenjem novih sankcija kojima se planiraju obuzdati njegove regionalne ambicije koje se protežu do same izraelske granice, a ugrožavaju i drugog velikog saveznika na Bliskom istoku, Saudijsku Arabiju.

Trump prije svega ne vjeruje u multilateralizam te je shodno predizbornim najavama izlazio iz međunarodnih sporazuma gotovo jednakom brzinom kako su njega od početka mandata napuštali najbliži suradnici. Povukao je SAD iz Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA), Transpacifičkog partnerstva (TPP), UNESCO-a, iranskog nuklearnog sporazuma, Pariškog klimatskog sporazuma, odbacio je sada u Hrvatskoj aktualan Marakeški sporazum još u prosincu 2017. godine, a svoju skepsu prema NATO-u formirao je u obliku zahtjeva europskim partnerima da povećaju izdvajanja za obranu. Rijetke članice do sada ispunjavale su traženu potrošnju za obranu od dva posto BDP-a oslanjajući se na američku vojnu moć. No Trump je poručio da je tome došao kraj i da ako žele američku vojnu zaštitu, to moraju i platiti.

>>> Predsjednica: Bolje je da u Marakeš ide netko iz MVEP-a

Nakon što je poslije recentnih izbora postalo jasno da Amerikanci ne misle tek tako okrenuti leđa Trumpovu populizmu među europskim saveznicima se konačno materijalizirala spoznaja da bi aktualni predsjednik mogao odraditi dva mandata u Bijeloj kući i da ne mogu samo čekati da prođu još dvije godine kako bi se u Washington vratio predsjednik koji će nastaviti raditi posao po starom, a više nije ni izgledno da će se nešto tako dogoditi. Europa (posebno zapadna) nužno će morati promijeniti odnos prema američkom predsjedniku jer 'Amerika na prvom mjestu' neće nikamo, čini se, još duže vrijeme.

Europski politički vođe i analitičari slažu se u mišljenju da bi odnosi s Trumpom mogli postati još kompliciraniji u naredne dvije godine jer će još snažnije provoditi politiku koja je pomutila transatlantske odnose u prve dvije godine njegove vladavine. Međutim kako će razraditi taktiku za suradnju s čovjekom koji otvoreno želi razmontirati Europsku uniju te je europskim saveznicima, posebno Njemačkoj, zaprijetio carinama zbog nepoštene trgovinske prakse, tek treba vidjeti.

Promjena većine u Kongresu malo će utjecati na promjenu američke politike što se tiče pitanja prema kojima se saveznici razlikuju u mišljenju od Trumpa, poput klimatskih promjena, mira na Bliskom istoku, trgovinske politike, Irana, Rusije i važnosti međunarodnih institucija.

Analitičari smatraju da bi zajednički nazivnik mogla biti Kina. Snažnija europska podrška Trumpovoj politici prema Kini, koju optužuje za nepoštenu trgovinsku praksu te krađu zapadne tehnologije i znanja, mogla bi biti točka okupljanja. Upravo je Kina točka na kojoj je Trump najznačajnije odstupio od svojih predizbornih najava, kada je obećavao da će otvoreno prokazati Peking zbog manipulacije nacionalnom valutom, ali se to nije dogodilo. Štoviše, izričito je izjavio da Kina ne manipulira valutom.

U narednom razdoblju svakako će ključni biti odnosi s Rusijom. Tu Trump od samog početka nema mnogo manevarskog prostora te se mora postaviti čvrsto prema Moskvi. Razlog je naravno istraga koju provodi posebni istražitelj Robert Mueller o ruskom utjecaju na američke predsjedničke izbore 2016. godine i vezama Trumpovih suradnika s Kremljom. Trump uporno pokušava opstruirati tu istragu. Pobjedom demokrata na izborima za Kongres nadzor nad administracijom Donalda Trumpa će se povećati, tako da bi Mueller trebao lakše nego do sada odraditi svoj posao. Trump je netom nakon izbora otpustio Jeffa Sessionsa, ministra pravosuđa, i na njegovo mjesto postavio Matta Whitakera, glasnog kritičara istrage posebnog tužitelja Muellera. Odnosi s Rusijom su delikatni jer se radi o dvije nuklearne sile čiji sukobi mogu uvesti svijet u novi hladni rat. Korak na tome putu svakako je Trumpovo odustajanje od sporazuma o projektilima srednjeg i kratkog dometa, a sljedeći na redu mogao bi biti sporazum START 2010, čiji je cilj limitirati američke i ruske nuklearne arsenale.

A upravo za nuklearno oružje veže se jedan od do sada najvećih Trumpovih uspjeha jer je metodom mrkve i batine uspio nagovoriti Sjevernu Koreju da odustane od nuklearnog programa. Za sada se čini kako mu je metoda upalila iako se s nepredvidljivim Pjongjangom nikad ne zna kada će se predomisliti.

Dosadašnji tijek Trumpova mandata i za njega osobno bio je vrlo turbulentan. Od početka se suočavao s odlaskom brojnih najbližih suradnika, a između ostalog, Bijelu kuću morao je napustiti ideolog njegove pobjede na izborima Steve Bannon. U gotovo dvije godine na vlasti Trump je nastavio voditi osobnu vendettu, optužujući najveće američke medije za proizvodnju lažnih vijesti. Netrpeljivost je kulminirala na konferenciji za medije nakon kongresnih izbora, na kojoj se Trump sukobio s izvjestiteljem CNN-a iz Bijele kuće Jimom Acostom te mu potom uskratio akreditaciju, što je presedan otkada je formiran zbor novinara koji prate predsjednika SAD-a. Međutim na domaćem planu uspio je u Vrhovni sud, koji igra ključnu ulogu u američkom političkom životu, ugurati Bretta Kavanaugha unatoč optužbi za seksualni napad, osiguravši time konzervativcima prevlast u tom tijelu na duže vrijeme. S druge strane, nije uspio u jednom od svojih najvažnijih nauma - ukinuti Obamacare.

Iako snažno ekonomski raste, Amerika je nešto manje od dvije godine od dolaska Trumpa na vlast podijeljena nego ikada prije, a za tu polarizaciju zaslužan je upravo on zbog odnosa prema imigraciji, pravima manjina i žena, desnim ekstremistima, klimi, zdravstvu...

Jedno od najzvučnijih obećanja Donalda Trump bilo je da će izgraditi zid prema Meksiku i natjerati tamošnju vlast da ga plati. Za sada ga nije uspio izgraditi, a još manje natjerati Meksikance da ga plate.

Štoviše, sada se suočava s drugom vrstom problema - prema američkoj granici kreće se nepregledna kolona migranata koju će dočekati s vojskom. Jedan od temelja Trumpove politike je obračun s migrantima za koje smatra da oduzimaju posao Amerikancima, poput zabrane putovanja u SAD državljanima nekoliko muslimanskih zemalja i uvođenja moratorija na ulazak svih izbjeglica u Sjedinjene Države. Trump je povukao niz mjera kojima nastoji otežati ulazak migranata u SAD, ali susreo se i s brojnim opstrukcijama unutar sustava. Može se očekivati da će na tom području dodati gas u drugoj polovici mandata, a kao podloga bi mu mogla poslužiti upravo migrantska kolona koja korača prema američkoj granici iz Meksika.