Jedna od prvih izvršnih uredbi američkog predsjednika bila je ona kojom se želi ukinuti dobivanje državljanstva samim rođenjem na tlu SAD-a. Trumpu je cilj bio uskratiti državljanstvo djeci migranata koji borave u zemlji ilegalno ili s privremenim vizama. Skoro 160 godina 14. amandman američkog Ustava utvrđuje načelo da je svatko rođen u toj zemlji građanin SAD-a.

BBC je usporedio kako su pitanje državljanstva po rođenju uredile druge zemlje svijeta.

Državljanstvo po rođenju širom svijeta

Državljanstvo po rođenju, ili jus soli, nije globalna norma. SAD je jedna od 30-ak zemalja, a većina ih je u Sjevernoj i Južnoj Americi, koje automatski dodjeljuju državljanstvo svima koji su rođeni unutar njihovih granica. Nasuprot tome, mnoge zemlje u Aziji, Europi i dijelovima Afrike pridržavaju se načela jus sanguinis, prema kojem djeca nasljeđuju državljanstvo od roditelja, bez obzira na mjesto rođenja. Druge zemlje imaju kombinaciju tih načela, također dajući državljanstvo djeci stalnih stanovnika.

Profesor sociologije na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu John Skrentny vjeruje da, iako je državljanstvo po rođenju uobičajeno u cijeloj Americi, 'svaka nacionalna država imala je svoj jedinstven put do toga'.

'Naprimjer, neki su u to pravo uključivali robove i bivše robove, neki nisu. Povijest je komplicirana', kaže Skrentny. U SAD-u je usvojen 14. amandman upravo da bi se riješio pravni status oslobođenih robova.

Međutim dodaje da je svima prilikom postavljanja takvog prava zajednička bila 'izgradnja nacionalne države iz bivše kolonije'.

'Morali su strateški razmišljati koga uključiti, a koga isključiti te kako stvoriti nacionalnu državu kojom se može upravljati. Za mnoge je (zemlje) državljanstvo po rođenju, temeljeno na rođenju na njihovom teritoriju, stvoreno za ciljeve izgradnje države', dodaje.

'Kod nekih je državljanstvo po rođenju potaknulo useljavanje iz Europe, a kod drugih je osiguralo to da će domorodačko stanovništvo i bivši robovi, kao i njihova djeca, biti uključeni kao punopravni članovi društva, a ne ostati bez državljanstva. Bila je to posebna strategija za određeno vrijeme, a to je vrijeme možda prošlo', poručuje.

Promjena politike i sve veća ograničenja

Posljednjih godina nekoliko zemalja revidiralo je svoje zakone, pooštravajući ili ukidajući državljanstvo po rođenju zbog zabrinutosti oko imigracije, nacionalnog identiteta i takozvanog turizma rođenja, toga da ljudi posjećuju neku zemlju kako bi u njoj rodila njihova djeca i dobila njezino državljanstvo.

Indija je, naprimjer, nekoć automatsko davala državljanstvo svakome tko je rođen na njezinom tlu. No s vremenom je zabrinutost zbog ilegalne imigracije, osobito iz Bangladeša, dovela do ograničenja. Od prosinca 2004. dijete rođeno u Indiji državljanin je samo ako su mu oba roditelja Indijci ili ako je jedan roditelj državljanin, a drugi se ne smatra ilegalnim migrantom.

Mnoge afričke nacije, koje su povijesno slijedile jus soli pod pravnim sustavima iz kolonijalnog doba, napustile su ga nakon stjecanja neovisnosti. Danas većina zahtijeva da barem jedan roditelj djeteta bude državljanin ili stalni stanovnik. Dobivanje državljanstva je još restriktivnije u većini azijskih zemalja te je primarno određeno podrijetlom, kao u zemljama poput Kine, Malezije i Singapura.

Europa je također doživjela značajne promjene. Irska je bila posljednja zemlja u regiji, piše BBC, koja je dopuštala neograničen jus soli, a ukinula je tu politiku referendumom održanom u lipnju 2004., kada je 79 posto birača odobrilo ustavni amandman prema kojemu se zahtijeva da barem jedan roditelj djeteta bude državljanin, stalni stanovnik ili zakonski privremeni stanovnik. Vlada je rekla da je ta promjena bila potrebna jer su strane državljanke stizale u Irsku na porod kako bi dobile putovnicu EU-a za svoje bebe.

Jedna od najvećih promjena dogodila se u Dominikanskoj Republici, u kojoj je 2010. ustavnim amandmanom redefinirano državljanstvo da bi se isključila djeca migranata bez dokumenata.

Presudom Vrhovnog suda iz 2013. novo pravilo primjenjivalo se retroaktivno sve do 1929., čime je desecima tisuća osoba, uglavnom haićanskog podrijetla, oduzeto dominikansko državljanstvo. Grupe za zaštitu ljudskih prava upozorile su da bi to moglo ostaviti mnoge bez državljanstva jer nisu imali ni haićanske papire, što su naširoko osudile međunarodne humanitarne organizacije. Dominikanska Republika je nakon kritika 2014. donijela zakon kojim je uspostavljen sustav dodjele državljanstva djeci imigranata rođenoj u toj državi, pritom favorizirajući onu haićanskog podrijetla.

Pravni izazovi

U roku od nekoliko sati nakon uredbe predsjednika Trumpa, savezne države i gradovi kojima upravljaju demokrati, skupine za građanska prava i pojedinci pokrenuli su razne tužbe. Dvoje saveznih sudaca stalo je na stranu tužitelja, primjerice okružna sutkinja Deborah Boardman u Marylandu učinila je to prošle srijede. Stala je na stranu pet trudnica koje su tvrdile da uskraćivanje državljanstva njihovoj djeci predstavlja kršenje američkog Ustava.

Većina pravnih stručnjaka slaže se u mišljenju da predsjednik Trump ne može ukinuti državljanstvo po rođenju izvršnom uredbom.

Na kraju će o tome odlučiti sudovi, rekao je Saikrishna Prakash, ustavni stručnjak i profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Virginiji. 'To nije nešto o čemu on može sam odlučiti', kazao je.

Izvršenje uredbe sada je na čekanju zbog silnih tužbi, no bit će zanimljivo to ako o njoj bude odlučivala najviša sudska instanca - Vrhovni sud, u kojem konzervativci imaju većinu.