Erdogan je pristao propustiti Švedsku u NATO nakon što je još u ponedjeljak postavljao uvjete i neočekivano povezao turski pristanak za pristupanje Švedske u NATO s ulaskom Turske u EU. Švedska je pristala aktivno podupirati turski proces pristupanja Europskoj uniji.

Švedska i Finska aplicirale su za NATO prošle godine nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Turski predsjednik se protivio članstvu nordijske zemlje u NATO-u jer je tvrdio je da Švedska skriva članove militantnih skupina, uglavnom pristaše Radničke stranke Kurdistana (PKK), koje optužuje za organiziranje prosvjeda i financiranje terorističkih skupina. Švedske je morala ispuniti niz uvjeta Turske za pristupanje u NATO.

U pisanoj izjavu objavljenoj nakon sastanka glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga, švedskog premijera Ulfa Kristerssona i turskog predsjednika Erdogana se navodi da su od posljednjeg samita NATO-a, Švedska i Turska blisko su surađivale na rješavanju legitimnih sigurnosnih zabrinutosti Turske. Kao dio tog procesa, Švedska je izmijenila svoj ustav, promijenila svoje zakone, značajno proširila svoju protuterorističku suradnju protiv PKK-a i nastavila s izvozom oružja u Tursku, što su svi koraci navedeni u Trilateralnom memorandumu dogovorenom 2022.

Švedska je obećala da će nastaviti s protuterorističkom suradnjom s Turskom i nakon ulaska u NATO, a dvije zemlje planiraju unaprijediti i gospodarsku suradnju.

Na kraju se postavlja pitanje je li Turska popustila pod pritiscima ili je Švedska ispunila sve što je Erdogan tražio.

Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić smatra da se radi o kombinaciji, Švedska je napravila dosta ustupaka i koncesija, ali prilično je jasno, s obzirom na izjave koje su izgledale dosta odrješito što se tiče Erdogana s povezivanjem pitanja NATO i turskog ulaska u EU, da je bilo malo i što bi se uličnim riječnikom reklo 'zavrtanja ruke'.

'Osobno mi je iznenađenje da je pitanje švedskog ulaska u NATO uopće došlo do samoga summita i da nije bilo već ranije riješeno', kaže stručnjak koji smatra da je Zapad je odlučio pustiti da se završe izbori u Turskoj pa da se krene s pritiscima.

Švedska je odradila dobar dio onog što je Ankara tražila.

'Kada se malo bolje pogleda, sve tenzije su splasnule nakon izbora u Turskoj. Dojam je da su glavne savezničke zemlje odlučile reterirati za vrijeme turskih izbora', kaže Avdagić i dodaje da je nakon toga svaki dan je bilo pitanje kad će problem biti riješen.

Vanjskopolitički analitičar ističe da je vrlo je važno za odnose među saveznicima da nema spornih točaka, pogotovo ako jedna zemlja prema drugoj ističe svoje sigurnosne prijetnje.

'To je vrlo važno jer nesporno je u cijeloj priči da je Turska zaista često na meti terorističkih napada i da njihova zabrinutost u tom smislu mora naći plodno tlo i pregovore koji s druge strane ne smiju ugroziti demokratsko načelo, ljudska prava, bez obzira o kojem segmentu govorimo, a u kontekstu članica Europske unije, konkretno Švedske', stava je Avdagić.

Važno je bilo maknuti bojazni i prijetnje koje se tiču sigurnosti Turske, a zadiranje u segment ljudskih prava je nemoguće i riječ je o liniji koju Švedska ni u kojem slučaju ne bi prešla. Avdagić je kazao da se u međunarodnim odnosima za ovake summite poput NATO-ova koji se održava u utorak i srijedu sve unaprijed priprema, ali nekad ostanu baš te ključne odluke koje se riješe ne kraju tete-a-tete, oči u oči, ili u malo više očiju, u užem krugu, gdje se kažu stvari koje se ne razmjenjuju na nižim razinama kao dogovori.

Orban mora popustiti

Na kraju ipak nije još sve riješeno, Mađarska i Viktor Orban ostali su posljednja prepreka ulasku Švedske u NATO.

'Sada je Orban je jako nezgodnoj situaciji jer se sve brzo odigralo. Orban mora popustiti, vidjet ćemo kakva će biti retorika. Čini se da je Orban zatečen situacijom, sigurno je očekivao da se to neće tako naglo odviti', kazao nam je Avdagić.

Turska je ipak pokazala da radije gleda prema Zapadu nego prema Istoku.

'Apsolutno, i ne znam treba li to ikoga iznenaditi previše, Erdogan je postavio Tursku u nekom smjeru u kojem ona ima posebnu svoju priču i sve to skupa nije novina, već jako dugo vremena, a i Ataturkova pozicija kao oca moderne turske države je bila posebna , gledajući prema zapadu, a ipak s jako puno posebnosti', smatra analitičar.

Ništa od toga nije pretjerano iznenađenje, navodi i kaže da se previše davalo na važnosti nekim stvarima koje su bile oportunistički izleti ili suradnje iz potpuno jasnih interesa - kako su imali s Rusijom svi manje-više do jednog trenutka.

'Tursku ne obvezuje ono čemu su pristupile europske države članice u pogledu sankcija, oni tu traže svoj poseban put što se pokazalo bitnim i u pogledu pregovora da ipak postoji netko, možemo reći, iz zapadnog kruga zemalja tko može dignuti slušalicu, nazvati ruskog predsjednika Vladimira Putina i da će mu se ovaj javiti te da će se to gledati u kontekstu posredništva, a ne rivalstva, koliko to imalo ili nemalo smisla', zaključio je Avdagić.