Umjetnost ili poezija? I to je historija. Nadgrobni govori. Posmrtne počasti ili skandali. Ima li historijska retorična nadgradnja smisao veći od historijskih trupla u grobovima? Miris ruža nad kadaverima. Neka vrsta destilacije stvarnosti. Morfinizam ljepote - opijum plebsa sve još uvijek u eri bunila i praznovjerja...

Predrag Matvejević, Razgovori s Krležom, izdanje 1987. 

U stan pedesetogodišnje gospođice S. pozvan sam odavno. Razlog - 'staroj curi', kako se pogrdno i okrutno označavaju nikad udavane žene, preminuo je osamdesetogodišnji otac i želi se riješiti gomile snimljenih VHS-ova koje je gospodin, inače još od djetinjstva žestoki filmofil, marljivo spremao u vitrinu u drugoj polovici osamdesetih, u vrijeme kada se činilo da video recorder čudesno preuzima TV sliku za vječnost. Odgađao sam koliko je bilo moguće. U startu nisam imao dovoljno beskrupuloznosti za susrest s VHS snimkom hitova 'Zameo ih vjetar' i 'Policijske akademije', danas bezvrijednim metrima magnetske vrpce i plastike. No došla je nova nedjelja... Bolesno sunčana, vruća, rujanska nedjelja. Pravac betonski 'kokošinjci' na Vežici.

Stan izrazito vlažan. Suživot gljivica i čovjeka preočito se osjeća u ovom dvosobnom prostoru, nekad snu svih novih doseljenika u prosperitetni "lučki i industrijski raj" Rijeku. Konkretno, obitelj gospođice S. zaslužila ga je od Brodomaterijala, legendarne riječke trgovačke firme koja je u vrijeme nestašice banana oko 1985. godine othranila i potpisnika ovih redova (svaka sličnost sa upornim spominjanjem Jugovinila u tekstovima Jurice Pavičića kao mjesta zaposlenja njegovih roditelja je nenamjerna). Klasičnu privatizacijsku priču, toliko otrcanu i ujedno mučnu, nije potrebno suviše ponavljati. Osobna drama nastala je iz činjenice da je gospođica S. u Brodomaterijalu bila "samo" daktilografkinja i ništa drugo. Tko je sredinom osamdesetih kada su za upravu stigla Apple II računala znao da to nije samo moda, hir, besmisleno zrcaljenje naših unutarnjih patnji za čarobnim Zapadom... Svijet u kojem su umovi počeli doživljavati mentalni trening pričama o fleksibilnosti, cjeloživotnom obrazovanju, hiperaktivnosti, inovativnosti (...) bio je previše stran za tu inače inteligentnu, ali hipersenzibilnu i dobroćudnu dušu. Samo još jednu iz redova Živadinki,  samo manje humorističnu

'Život. Svašta kriju ti stanovi u betonskim neboderima', tvitnuo sam tog 25. rujna. A ovaj se nije previše pomaknuo s pozicije prvog namještanja krajem šezdesetih godina - jednostavno, sve u njemu osim televizora vuklo je porijeklo iz bivše države! Svi ti 'retro' artefakti, predstavljani i opjevani kroz gomile tekstova, našli su se ispred mene uslijed negativnog emocionalnog šoka koji bio dio izvornih maštanja. Gospođica S. me uvodi u očevu sobu. Pogled prema pretrpanom krevetu zaštićenom čupavcem (!) otkriva da su VHS kazete sporedni junaci ove priče. Ispred mene se nalaze kolekcionarske poslastice, doduše, možda ne od 20 000 dolara koje je prije tjedan dana na eBay aukciji postigao mitski Commodore 65, ali emocionalne bombe svakako.

Metalna oznaka otkriva prisustvo simbola plesa i zabave RIZ Tosca gramofona iz famozne naširoko reklamirane serije modela s kraja šezdesetih. Pokraj njega u zgodnoj originalnoj kariranoj navlaci nalazi se legendarni čehoslovački magnetofon Tesla Sonet B3. Otac je to prvo kupio, uvijek je nešto snimao, dobacuje gospođica S. naizgled ravnodušno.

Naravno uz gramofon je ostala odlično očuvana kolekcija ploča koje savršeno ilustriraju vrijeme u kojem su kupljene - plesni 'Ritmovi latinske Amerike' iz instrumenata Plavog ansambla i izdanju Radiotelevizije Beograd, 'Jazz'  Diksilend ansambla Dinamo iz 1960. godine... Daleko od urbanih skladbi u kolekciji su i "Sinoć kad je pao mrak" seksteta Skadarlija s pjesmom poput Milica je večerala ili pak izvedbe duvačkog orkestra Jovice Ajdarevića! Seljačina, pomislit će netko, ali nije li upravo ova "mash up" kombinacija urbanosti i narodnog karakteristika te stalne borbe dionizijskog i apolonskog u našim krajevima!?  Prizori reportaža iz Starta, a zapravo marketinških poruka, prolaze mi pred očima dok stavljam u gramofon ploču Coctail International čiji omot čine Badelov vinjak , vermouth, gin, kultna Nara...  Svi omoti nisu jednako očuvani, a ploče koje su ostale slobodne nisu zamotane u bilo kakav bezličan papir već u kalendar danas također nepostojeće Riječke banke iz 1984. godine!

Objašnjavajući prisustvo VHS-ova objasnili smo da je otac gospođice S. bio filmofil, izdanak vremena koje je doista cijenilo i kontempliralo radnju i glumce, a ne brisalo ilegalno stečene megabajte nakon 15 odgledanih minuta koje ovako njurgavi u trenutku proglašavamo dosadnima. Formativne godine proveo je u kinima Kraljevine Jugoslavije krajem tridesetih i početkom četrdesetih, a kroz moje ruke sada prolaze programi, katalozi, novinski isječci (...) tadašnjih filmskih hitova - Ramona, predstavljena kao 'prvi film u bojama koji dolazi u njemačkoj i engleskoj verziji', 'Tajne Crvenog mora' s vodstvom u 'čarobne zemlje istočnog sunca, kroz hareme u basnoslovna bogatstva Orijenta do vitkih jedrenjaka...', 'Douaumont' opisan kao 'grandiozni istorijski tonfilm u kome su ovekovečene borbe na Verdunu i Douaumontu'... Iz niza drama i 'ljubića' strši meni posebno drag 'Dah smrti' iliti 'The Invisible Ray' s Borisom Karloffom i Belom Lugoši u glavnim ulogama, te jedinstvenim tretiranjem tematike čudovišta u SF-u.  

Možda bi ovaj posjet gospođici S. i shvatio kao altruističnu uslugu pomaganja u zaradi koje kune i rješavanja onog što neugodno podsjeća na oca, ali posljednji 'retro' komad razbio je svaku iluziju hladnoće -  gospođica S. predala mi je vlastiti Unis Biser 35 pisaći stroj iz Tvornice biro mašina Bugojno! U ovom stanu bez računala, gdje riječ internet nikada nije doživjela puno značenje, svih ovih godina nakon fijaska Brodomaterijala, pisaći stroj je stvarao tu gomilu besmislenih životopisa održavajući iluziju o nadi. Prilikom ukrcavanja u automobil posljednjih gramofonskih ploča osjećam suzu, a 'slatki limun' misao koja trči da očuva psihološko zdravlje poručuje da je riječ samo o pokušaju oslobođenja, a ne odustajanju od života.

Gospođica S. je i te pretople rujanske večeri legla u krevet, krajičkom oka dohvatila komodu s VHS-om i pomislila zar je moguće da je otac sve to radio uzalud. 'Koji su vrag ti torenti koje onaj klipan spominje', vjerojatno se ljuto zapitala.