Nakon što se otkrilo da je 400 bačava s uranijem već gotovo 50 godina neadekvatno zbrinuto u Institutu Ruđer Bošković, u HRT-ovom je trećem Dnevniku sinoć Saša Medaković, ravnatelj Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost, potvrdio da opasnog otpada u Hrvatskoj ima još, a HRT navodi kako se radi o još opasnijim izvorima zračenja i gromobranima kojih je još 90 u Hrvatskoj
Osim uranija, u zapuštenom skladištu Instituta pronađeni su i drugi, opasniji radioaktivni materijali. Zagrepčani, tvrdi biši ravnatelj Ruđera Krunoslav Pisk, nemaju razloga za zabrinutost, prenosi HRT
'To se stalno mjeri, u tom smislu vam se ništa nije dogodilo... Nikad nije bilo nikakvog incidenta oko nuklearnih priča ,ima ih i drugdje puno više, tako da to uopće nije apsolutno nikakva istina', poručuje Krunoslav Pisk.
'Bivša država, objašnjava, u skopu nuklearnog istraživanja, imala je ideju proizvoditi nuklearno gorivo za reaktore. No potkraj 60-ih postrojenje se zatvara i zadaća Instituta završava'.
Polutajno Institutu ostaju bačve s uranijem. Jer, iako su za njega ondje znali, do nedavne sanacije nigdje nije bio dokumentiran. I tako više od pola stoljeća.
Sada iskrsavaju na raznoraznim stranama i druge lokacije na kojima se potencijalno nalaze izvori ionizirajućeg zračenja koji nisu adekvatno zbrinuti, kaže Saša Medaković, ravnatelj Državnog zavoda za nuklearnu i radiološku sigurnost. U reportaži HRT-a navodi se da je riječ o gromobranima, njih 90 koliko je preostalo u Hrvatskoj.
