Do prije dva tjedna Brahim Abdelsalam (31) bio je vlasnik kafića Les Beguines u briselskoj općini Molenbeek, jednoj od 19 administrativnih jedinica glavnog grada Belgije. Kafić u kojemu se pušila marihuana zatvoren je na pet mjeseci po naredbi načelnice Molenbeeka, nakon što je policija u njemu zatekla dilere drogom. Proteklog petka Abdelsalam se raznio u terorističkom napadu ispred pariškog kafića Comptoir Voltaire u blizini dvorane Bataclan. Njegov mlađi brat Salah (26) trenutno je najtraženiji čovjek u Europi zbog sudjelovanja u smrtonosnoj misiji odmazde za Islamsku državu u Parizu.

Molenbeek, nekoć poznat kao Mali Manchester zbog razvijene industrijske proizvodnje, smješten je tik uz strogi centar Bruxellesa, nedaleko od sjedišta institucija Europske unije. Ozloglašena je to općina s etiketom 'džihadističkog čvorišta', do kojeg u posljednjem desetljeću vode tragovi najmanje šest planiranih ili izvršenih terorističkih napada u Europi.

Nekad dobrostojeći radnički kvrt, Molenbeek je danas prepoznatljiv po siromaštvu i brojnim useljeničkim obiteljima, uglavnom muslimanskim. Na području od šest četvornih kilometara živi gotovo 100.000 ljudi, što Molenbeek čini jednom od najgušće naseljenih općina u Belgiji, državi koja predvodi skupinu europskih zemalja iz kojih se na ratišta u Siriji i Iraku regrutiraju borci terorističke Islamske države.
Džihadisti koji potječu iz Belgije predstavljaju golem problem i za stotine tisuća muslimana integriranih u belgijsko društvo, a oni zbog rastuće pošasti terorizma osjećaju da su i sami pod povećalom okoline. Osim toga, postoje institucionalni 'pritisci', pa je tako 2011, dvije godine nakon što je Antwerpen zabranio nošenje marame u javnosti, na državnoj razini zabranjeno nošenje burki.

Općina Molenbeek, s 22 džamije i mnogim useljenicima koji ne poznaju nijedan europski jezik, prikazuje se kao ogledalo neuspješne integracije u belgijsko društvo. Dok specijalci pod punom ratnom spremom ovih dana opsjedaju Molenbeek u potrazi za teroristima, načelnica Francoise Schepmans priznaje da je njezina općina 'rasadnik za radikalno nasilje', a kao uzroke takvog stanja navodi visoku nezaposlenost mladih i prenapučenost.

Tomislav Krasnec, dopisnik Večernjeg lista, živi bliže 'europskoj četvrti' Bruxellesa nego Molenbeeku, gdje obično zalazi kad treba kupiti Čokolino.

'Ondje, naime, ima jedan dućan, u vlasništvu jednog Makedonca, koji prodaje hrvatske proizvode. U blizini tog dućana postoji i jedan kafić s izlogom na kojemu je oslikan mostarski stari most i s porukom na zidu 'volim te mama ali ne kao Velež'. U Molenbeeku zapravo ima dosta gastarbajtera iz bivše Jugoslavije', otkriva Krasnec za tportal.

Dodaje da je Molenbeek sada ozloglašen kao 'leglo terorista', no zapravo je to kvart u kojem veliku većinu stanovnika čine lojalni i radišni doseljenici.

'Možda su lošije integrirani nego doseljenici u nekim drugim kvartovima i gradovima u Belgiji, možda kad vide nešto sumnjivo nemaju naviku prijaviti to policiji, ali kvart nije baš tako nesiguran kako bi se dalo zaključiti na temelju racija nakon terorističkih napada u Parizu', ističe Krasnec.

'Atmosfera je bila razumljivo napeta. Ljudi nastoje gledati svoje posle, a svakako ne vole da ih netko fotografira jer znaju pod kojim će se naslovima naći ta slika. Prestrašeni su, boje se novinara, boje se policije, boje se ekstremista među sobom, boje se posljedica', navela je Sabalić za tportal.

Na pitanje koliko je u ostatku Bruxellesa jaka ta stigma Molenbeeka kao muslimanskog kvarta, odgovara da im je uglavnom pomalo smiješno to demoniziranje Molenbeeka.

'Svakako da se Molenbeek shvaća kao arapska općina, ali ne bih rekla da to automatski nosi stigmu, jer ima još takvih u Bruxellesu i Belgiji, nego nasilje mladih. Ima nekoliko uličnih bandi koje se skupljaju u nekim ulicama oko Kanala, a njime se, dok je bio posve otvoren, dolazilo do samog centra Bruxellesa s jedne te mora s druge strane. Već dugo se zna da postoji politička radikalizacija na vehabističkim, salafističkim ideološko-vjerskim temeljima, što je rezultat dugotrajnog djelovanja takvih grupa iz Saudijske Arabije. Čini mi se da bi situacija bila puno bolja kad bi se suzbilo takvo naučavanje, ali to bi značilo zadiranje u vjerske slobode, tako da država oklijeva oko toga i nastoji naći rješenje koje neće biti nasilno', objašnjava Sabalić.

Dodaje da nema smisla bježati od priznanja da postoji taj problem, ali nema smisla ni stvarati psihozu te svim stanovnicima općine prišivati etiketu.

'Mislim da se to ni ne događa. Molenbeek je kvart naseljen marokanskom, egipatskom i libijskom imigracijom koja je postala brojna sedamdesetih i osamdesetih. Stanovanje je tamo uistinu jeftino, tako da se naseljavaju i mladi umjetnici i studenti. Općina nastoji oživjeti taj kvart, posebno oko Kanala. Tako se stara skladišta pretvaraju u luksuzne loftove, otvaraju se vrlo skupi dućani za unutrašnje uređenje. Ima i nekoliko jako snobovskih koncertnih i izložbenih prostora', navodi Sabalić.

Kao primjere takvih prostora navodi Magazin 4, mjesto na kojem radikalno alternativni bendovi, ali koji su proglašeni genijalcima, sviraju za 200 ili 300 ljudi. Ili Barlok, jako hype mjesto na kojem se održavaju izložbe i koncerti.

'Dakle i taj dio oko Kanala, u kojem se nalaze mlade bande što će te opljačkati, a da te prestraše vikati 'Allah Akbar', već dobiva na cijeni nekretnina. Što će biti s mladima kad ih se otamo potjera gospoštinom, ne znam', zaključuje Sabalić.