‘Ima pitomog kestena i na drugim mjestima u Hrvatskoj. Neki gradovi vuku svoje ime od tog slatkog ploda: Hrvatska Kostajnica, Kostanjevac, Kostanjica, Kostanje... Ali naš marun posebna je oplemenjena sorta pitomog kestena nastala cijepljenjem plemkama maruna, tj. kestena dubenca. Marun je izgledom veći, svjetlije ljuske koja se lako odvaja i slađi od običnog kestena', kaže Adriano. Njegova šuma slovi kao jedna od najstarijih i nedaleko je od sela, za stabla se drži da su stara i do 500 godina, a odnedavno imaju i genetsko rodoslovlje', kaže Adriano.

Ima više teorija o tome kako su nastali lovranski maruni, a jedna kaže da su nastali križanjem domaćih divljih kestena i sadnica koje su lovranski pomorci donijeli iz neke od zemalja Dalekog istoka, najvjerojatnije Japana.

Povjesničari pak kažu da se počeo širiti po Europi preko Grčke, a legenda kaže da je grčka vojska preživljavala na kestenju tijekom povlačenja iz Male Azije 401. godine prije nove ere. Druga pak upućuje na to da se u Italiji pod tim imenom podrazumijeva posebna sorta s plodovima odlične kvalitete čija su stabla vrlo zahtjevna i manje produktivna u odnosu na ‘obične’ kestene.

‘Analiza sa Šumarskog fakulteta iz Zagreba koja je potrajala tri godine pokazuje da ovi moji maruni imaju rođake kraj Bologne. Riječ je o sorti maradi (99 uzoraka od 100 je pokazalo takav tip). Kako god, ovi naši svakako su u vrhu kvalitete. Koliko ja znam, s njima se mogu usporediti samo slovenski gorički maruni te talijanski gentile de Torino. A naši maruni su se izvozili još u 17. stoljeću pa su nas uz trešnje doslovce prehranili. U prošlosti su ljudi pekli marune, zatim mljeli i kuhali kao nadomjestak za kavu, a od kestenovog meda pripremali su medenu rakiju i medicu', kaže Adriano.

Nije kesten obilježio samo Istru, zbog hranjivosti su njegovi plodovi cijenjeni diljem Europe. Često ga se koristilo u obliku brašna za kruh, zbog čega je dobio nadimak ‘stablo kruha’. Zna se da su kesteni darivani siromašnima u Francuskoj za blagdan sv. Martina, a u Toskani se tradicionalno jedu na dan sv. Simona. Kesten ima dvostruko više škroba nego krumpir, pa je još uvijek jedna od važnijih namirnica u Kini, Japanu i južnoj Europi.

Izvoz lovranskog maruna doživio je svoj vrhunac u 19. stoljeću, kada su se najviše tražili u Italiji, Austriji i Njemačkoj. Koliko su brodi od Lovrana partili s marunima prema Rijeci i dalje...

‘Ali s vremenom je došlo do potpunog zapuštanja voćnjaka cijepljenih pitomih kestena, pa ih je, nažalost, bilo sve manje', kaže Adriano, spominjući kako su se lovranskim maronima sladili i carevi i predsjednici. A kad se već mislilo da su marunima unatoč dugovječnosti odbrojeni dani – došao je turizam.

‘Dva naša direktora hotela dosjetila su se kako zabaviti turiste: 1973. smislili su malu lokalnu feštu na kojoj su najviše sudjelovale skupine domaćih gostiju iz drugih gradova, a glavninu programa činila su djeca iz lovranske osnovne škole. Uz berbu maruna, održavala se utrka magaraca, djeca su besplatno dijelila pečene marune i domaće slastice. U početku fešta nije ni imala ime. Prema priči doajena lovranskog hotelijerstva Jerka Bumbaka, Marundu je predložio ondašnji direktor marketinga na HTV-u i to po uzoru na postojeće manifestacije kao što su kulinijade ili vinijade.

‘To se narodu prilijepilo za uho i, eto, dogurali smo do 43. Marunade, u međuvremenu po gostima postavši internacionalci‘, kaže Adriano dodajući: 'A bit će da nešto govori i to da smo na popisu čuvenog britanskog lista Guardian, uvršteni među gastronomske manifestacije koje nikako ne bi trebalo propustiti.'

Što to osim marunskih povijesnih i nutricionističkih zanimljivosti vodi turiste u Lovran?

‘Šetnje na svježem zraku, u šumi, poučnom stazom koju smo nedavno uredili i na kojoj je ispričana priča o našim marunima dobro djeluju na apetit turista. Tih dana se oko Lovrana čuje prava babilonska zbrka jezika. Pečeni maruni tek su uvod jer se od maruna pripravljaju i različite vrste kolača i slastica. Uz tradicionalnu marunjaču, različite pite, kolače, rolade i torte, od maruna se pripremaju pudinzi, pjenaste kreme, palačinke, fritule i uštipci, ali i sladoled. Kolači i slastice se tradicionalno, umjesto šećerom, zaslađuju medom', kaže Adriano. Pritom se ne zaboravljaju ljekovita svojstva kestena.

To je jedino orašasto voće s vitaminom C. Osim toga, kesten je neobično bogat folnom kiselinom koja se inače nalazi u zelenom lisnatom povrću. Čaj od kestena ublažuje simptome astme i kašalj. Kestenov med je vrlo zdrav i pospješuje cirkulaciju, štiti jetru, pomaže kod gastritisa, anemije te fizičke i intelektualne iscrpljenosti. Kuhani plodovi pročišćavaju krv, a naročito pomažu kod viška mokraćne kiseline te se preporučuju oboljelima od gihta i reume. Zbog visoke energetske vrijednosti kesten se preporučuje djeci, sportašima, trudnicama i starijim osobama. To su neki od savjeta što ih se može čuti u ‘ambulanti Marunade'.

Fešta ne bi bila fešta da se oko slasnih plodova ne posloži dobra zabava od sportske do koncerata na otvorenom.

‘Priča o marunima ne prestaje kad odu turisti. U želji da sačuvamo lovranske šume maruna osnovali smo udrugu Lovranski marun. Jedna od zadaća s kojom smo već započeli je sanacija krošnji šuma maruna. Krošnje se uređuju, orezuju suhe i trule grane, a na nedostupnim mjestima u zadatak su uključeni i alpinisti jer krošnje znaju dosegnuti i više od 20 metara. S druge strane želimo zaštititi naš proizvod i njegovu tradiciju. U suradnji s općinom smislili smo vrećice u kojima će se od sada prodavati lovranski marun. Sva prodajna mjesta koja posluže marun u takvim vrećicama zasigurno imaju originalni lovranski marun. Ako vam na nekom prodajnom mjestu poslužuju marun bez našeg zaštitnoga znaka, morate znati da ne kupujete naše plodove, već plodove uvezene iz drugih šuma ili voćnjaka', kaže Adriano.

Ako nakon svega niste dobili želju da se uputite u prirodu, uživate na svježem zraku i pritom naberete i najedete se kestena, mora biti da spadate u one rijetke koji – jednostavno ne vole jesen.

Još zanimljivih tekstova iz našeg serijala Hrvatska a la carte pročitajte ovdje.