Dok su Karlovac, Hrvatska Kostajnica i Dvor na Uni još bili pod vodom, a Petrinja strepila hoće li puknuti nasip, dvjestotinjak kilometara južnije, u Obrovcu, Zrmanja se povukla u korito i polako iz smeđe počela poprimati svoju prepoznatljivu tirkiznu boju.

Četvrtak je bio četvrti dan od poplave kakvu ne pamte ni najstariji građani. Vrijeme je pokazalo svoju nepredvidljivu ćud, a Zrmanja silinu. Za razliku od kontinenta i crnih oblaka iz kojih je prijetila kiša, s druge strane Velebita dočekali su nas sunce i bura.

Vreće s pijeskom još su uz rijeku, radnici vodovoda i vatrogasci peru ulice od pijeska i zemlje, a oni koji još nisu završili s time izbacuju iz lokala sve što je uništila voda. A uništila je puno toga, jer na mjestima je bila viša i od metra. Šteta se tek treba popisati i zbrojiti. Ironija sudbine je htjela da stradaju i prostorije lokalnog vodovoda. U Ulici Špire Brusine je najživlje. Na lokaciji koja je i prije djelovala sablasno zbog spaljene zgrade, u kojoj je nekad bio kafić Oluja, ali i okolnih oronulih zdanja, ljudi iz lokala i kuća izbacuju doslovno sve.

Gledaj ovu tugu

'Ništa ne pitaj. Gledaj ovu tugu', govore nam.

Marija Mrdalj vodi umirovljeničku udrugu preko puta vodovoda. Voda im je uništila sve osim fotografija na zidu. A malo je falilo da i one ne stradaju. Pedesetak umirovljenika ostalo je bez prostorija koje su im život činile potpunijim.

'Evo, dovde je bila voda', pokazuje nam rukom točno ispod panoa sa slikama umirovljeničkih druženja.

'Sve nam je propalo. Uvik udre na one šta imaju najmanje. Tribalo bi reć ovin saborskim zastupnicima šta zastupaju umirovljenike da nam pomognu. Mi se tu nađemo, družimo, mjerimo tlak, šećer. Bilo je gadno. Srića pa nije niko nastrada', kaže nam gospođa Mrdalj, a koja je odavno zašla u osmo desetljeće života.

Rođena Obrovčanka kaže da ne pamti ono što se dogodilo.

'Dok se nije digla riva, znala je Zrmanja izać iz korita i s par centimetara doć u ulice, ali bi se brzo i povukla. Rodila sam se ovdi, ali ovo, uh, nikad. Otkad se riva sagradila i podignuo zid, toga nije bilo', pojašnjava nam.

A riva je svečano otvorena u ljeto 2008. godine.

'Obrovačka riva zaštićena je od poplava i svih drugih rizika. Još do prije dvije godine nabujala Zrmanja je poplavljivala obalu i uništavala imovinu uz obalu. Sada više nema tih strahova', rekao je na otvaranju tadašnji i današnji gradonačelnik Obrovca Ante Župan.

Petnaest godina kasnije stvarnost ga je demantirala. Dio građana odmah nakon poplave razlog je našao u činjenici da se korito rijeke ne čisti i da se iz nje ne vadi pijesak. Župan je novinarima priznao da je zadnje čišćenje bilo prije 17 godina, a nakon toga nije ga bilo jer se pokvario brod koji je to radio. Drugi nisu našli.

'Činjenica je da se korito nije čistilo. Nekad su bili brodovi koji su kupili pržinu, prodavali je i imali koristi od toga. Zrmanja je duboka, puno puta sam zaronila u nju. Mislim da to nije razlog, ali možda i je. Ne znam. Vode je bilo puno i brzo je došla', govori nam.

Kako okrenuti brod?

Na obali zatječemo dvojac koji diskutira o tome kako izvući ili barem okrenuti kaić Elan 401. Prevrnula ga rijeka, vezan je za rasvjetni stup, ali strahuju da bi ga Zrmanja mogla povući.

'Nije naš brod. Od prijatelja je, ali čoviku bi valjalo pomoć', napominju.

Ne mogu sami. Trebalo bi bar pet ljudi da okrenu kaić. Probat će ga dodatno privezati.

Razgovor nas logično vodi na ono što se dogodilo. Mišljenja su da su vreće s pijeskom kasno došle jer je voda već prešla zid i počela plaviti.

'Ma prikasno su došle, ali je pitanje bi li se stigle i postaviti da ih je i bilo. Izvanredna situacija je ovo bila. Nije niko očekiva da bi se ovo moglo dogoditi otkad se sagradila riva. Postoje obećanja da će se ljudima koji imaju štetu pomoći. Ali znate kako je s obećanjima', govore nam.

Pitamo i da nam se predstave kad već razgovaramo, a oni baš i ne bi, pa onda sugovornik u maskirnoj jakni dodaje: 'Napiši Modrić i Crljenko, mi smo starosjedioci, nas svi znaju.'

U percepciji javnosti već desetljećima je Obrovac mjesto na društvenoj i gospodarskoj margini. Iako posljednjih godina, prije svega zbog raftinga na Zrmanji, ulazi na turističku mapu.

Slažu se i Modrić i Crljenko s tim, pa zajedno zaključujemo, smijući se, da su sunce, vitar i turizam budućnost Obrovca. Jer vjetroelektrane su svuda okolo, a i najveća solarna elektrana u Hrvatskoj smještena je ondje, i to na mjestu jednog od najvećih jugoslavenskih promašaja - tvornice glinice Jadral. Ona je, prema svjedočanstvima, proizvodila manji gubitak kad nije radila nego kad je bila u pogonu. Boksita nije bilo, a sunca valjda neće nestati. Iako je elektrana ondje, naši se sugovornici ne mogu dogovoriti o tome otkad je u pogonu. Jer premijer Andrej Plenković okrenuo je sklopku koji dan prije poplave, ali na stranici HEP-a stoji da je u punom pogonu još od studenog prošle godine.

I dok jedan tvrdi ono što i HEP i dodaje da je sada 'otvorena' jer je predizborna godina, drugi ima 'insajderske' informacije i kaže da su imali problema s pločama.

'Ma nije radila, kad ti kažen. Nije bila priključena. Punila je bura i rasklapala im je sve. Nije radila', uvjeren je. Drugi samo vrti glavom.

Iva Nekić dvadeset i sedam godina vodi trgovinu tekstila i imala je sreće. Voda joj je ušla u trgovinu, ali stigla je, kako nam je rekla, podignuti i spasiti većinu stvari.

'Teško je ovo. Ovaj grad je predivan za život, ali evo, vidite, malo, malo pa ga nešto dotakne. Obrovac je pomalo iša naprijed, evo i hotel se nakon 15-20 godina treba otvoriti za mjesec dana. Turizam je krenija, ovo lito smo puno očekivali', govori nam dok po mobitelu traži fotografije čamaca za kanjoning po Zrmanji, u kojima su ljudi veslali ispred njene trgovine.

'Pomoć je obećana. Ljudi bez pomoći neće stati na noge', smatra.

Kao i većina naših sugovornika, ističe da je voda brzo došla i da je sve zatekla. Upitana o priči s čišćenjem korita rijeke, kaže da nije tajna da se godinama nije čistilo i da se pijesak nije vadio.

'Jednog trenutka brod je bio ovdje i vadio pijesak, ali onda se valjda pokvario', kazala je.

Na našu opservaciju da je neozbiljno reći da 17 godina ne možeš naći brod, samo je uzdahnula i slegnula ramenima.

'Što da vam kažem? Vjerojatno se mislilo da je problem riješen kad je riva dignuta', mišljenja je.

A to su vjerojatno mislili i novi vlasnici hotela Kanjon Zrmanje, na kojem radnici obavljaju završne radove. Voda im je ušla prizemlje. Zatekli smo pred njim suvlasnika Mađara sa slovačkom adresom Attilu Angyala i prokurista u njegovoj hrvatskoj tvrtki istog imena kao i hotel, Damira Pešića, ali nisu bili od razgovora.

Sa sjeverne strane rijeka je napravila štetu u vrtiću, knjižnici i zgradi gradske uprave.

Čišćenje knjižnice

Marinu Brkić, ravnateljica knjižnice, u gumenim čizmama i s rukavicama pbavljala je posao koji jednom knjižničaru vjerojatno najteže pada – bacanju knjiga kroz prozor. Sa sedam, osam ljudi kroz izbacila je hrpu knjiga i namještaja.

'Šteta nije sto posto jer smo došli u nedjelju, kad nas je dignuo obrovački stožer Civilne zaštite. Tada smo dignuli knjige na višu razinu misleći da vodostaj neće biti kakav je bio. Međutim voda je na nekim mjestima bila metar i dvadeset centimetara. Dio fonda od 24 tisuće naslova smo sačuvali. Nekakvih 30 posto ga je propalo. Za ostatak se nadam da će biti u redu jer nam je knjižnica tri dana bila pod vodom, a papir povlači vlagu. Spasili smo opremu, ali šteta je enormna, uništen je prostor, namještaj moramo baciti', u dahu nam je izreferirala.

Sreća u nesreći je da je knjižnica osigurana pa ravnateljica očekuje da će šteta biti pokrivena.

'Pomoć je najavilo Ministarstvo kulture, zovu nas druge knjižnice i nude pomoć', kazuje nam Brkić.

Kako je knjižnica smještena u prizemlju Doma kulture, na katu će pokušati osposobiti daljnji rad kako bi 280 korisnika moglo čitati naslove koji nisu uništeni.

'Barem dva puta godišnje dižemo knjige na višu razinu jer smo na lokaciji kakvoj jesmo, u prizemlju zgrade. Knjižnica treba rekonstrukciju. Nama voda nije ušla kroz prozor, nego kroz pod', napominje.

Betonski kosturi i slovački proizvođači oružja

U Obrovac smo ušli sa zapadne strane, a izašli na jugoistočnu. Na obje strane betonski kosturi. Ostaci propale tvornice Jadral i autobusni kolodvor. Višedesetljetni zamrznuti kadar idealan za kakav postapokaliptični film.

Možda teško spojiv s turizmom, a možda i ne. Posljednji ostaci jednog vremena. Čak bi i robna kuća, koja je 30 godina stajala nezavršena, uskoro trebala dobiti prenamjenu u centar za pružanje usluga starijim osobama, kao i nekretnine nekadašnjeg tekstilnog giganta Trio.

Na tom mjestu nakon rata poslovao je slovenski Elan, potom Navalia Marin, koja je također proizvodila brodove. Poslije njenog odlaska u stečaj nekretnine je ove zime na javnoj dražbi za 14,2 milijuna kuna kupila slovačka tvrtka za proizvodnju oružja Kolarms. Obrovčani kažu da planovi vlasnika nemaju veze s oružjem, već s turizmom i brodovima.

Perspektive ima i stanovnici se nadaju da će jednom opet biti tamo gdje su prije rata bili – ispred Benkovčana. Samo da Zrmanja opet ne poplavi.