Bolesniku je ušna školjka morala biti uklonjena zbog malignog tumora kože. Nakon rekonstrukcije umjetnog kralješka i umjetne čeljusti, to je već treći važan uspjeh KBC-a Rijeka u korištenju 3D tehnologije printanja organa,.

Zahvat su obavili liječnici riječke Klinike za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata, dr. Dubravko Manestar i dr. Dean Komljenović, piše Novi list.

Pacijent je bio čovjek starije životne dobi pa mu je zahvat obavljen pod lokalnom anestezijom koja je manje opasna od potpune. Zahvat je bio potreban jer bez uha pacijent ne bi mogao nositi naočale.

Isprintane 3D uške potpuno udovoljavaju kako estetskim tako i funkcionalnim zahtjevima. Pacijent je dobio čak četiri proteze u različitim nijansama za različita doba godine koje mogu odgovarati različitim nijansama kože, a napravljene su tako da se na njima čak naziru kapilare kako bi bile što vjernije.

U ovoj lijepoj priči važno je napomenuti i to da klasične rekonstrukcije ušne školjke u inozemstvu koštaju više tisuća eura dok se ona kod nas mjeri u tisućama kuna.

Stručnjaci Medicinskog fakulteta i KBC-a Rijeka najavili su da namjeravaju i dalje surađivati i razvijati tehnologiju stvaranja i ugradnje 3D organa. Također je u planu osnivanje Centra za biomodeliranje i inovacije u medicini.

Grana medicine koja puno obećava

Područje rekonstrukcijske medicine posljednjih godina je u velikom uzletu. Neorganski dijelovi tijela poput kostiju, kukova i sl. već se duže vrijeme rutinski dizajniraju, printaju i usađuju.

Međutim znanstvenici iz instituta za regenerativnu medicinu Wake Forest u Sjevernoj Carolini ovaj su tjedan u časopisu Nature objavili studiju u kojoj su predstavili prvi 3D printer koji ima sposobnost stvarati živa, strukturalno stabilna tkiva kosti, hrskavice i mišića dovoljno velika da se mogu koristiti u transplantacijama.

Novi integrirani printer tkiva i organa (ITOP) uspješno je riješio neke ključne probleme koje su imali raniji modeli. Naime do sada su se u printerima mogli printati samo neživi dijelovi tijela ili vrlo mali živi jer je u njima bilo nemoguće stvoriti složenija tkiva koja bi mogla duže preživjeti budući da im za to treba opskrba hranom i kisikom što znači krvotok. ITOP printa biorazgradivu plastičnu strukturu na koju se potom printaju slojevi živih stanica. Kako bi stanice ostale na životu, on u strukturalnoj plastici također stvara mikrokanale koji omogućuju dopremu hranjivih tvari i kisika sve dok organizam u novom tkivu sam ne razvije mrežu krvotoka.