Zamjenik ravnatelja Uskoka Tonći Petković u završnom govoru je ustvrdio da se u tom slučaju radilo o sistemskoj korupciji pa je zatražio od sudskog vijeća da okrivljenima izreče najstrože kazne, dok su obrane zatražile oslobađajuće presude, tvrdeći da njihovim klijentima nije dokazana krivnja.

Iskaz bivšeg predsjednika Uprave Hajduka Hrvoja Maleša, koji je ranije na sudu posvjedočio da je u ulozi Uskokova pouzdanika Širiću platio 30 tisuća eura za 'pošteno suđenje', tužitelj je ocijenio logičnim, životnim i potkrijepljenim dokazima, dok je obrana ustvrdila da je Maleš prvi kontaktirao i poticao Širića.

Tužitelj je ustvrdio kako tajno snimljeni razgovori potvrđuju da je Širić od Maleša tražio novac za koji bi on i bivši nogometni sudac i dužnosnik Stjepan Djedović osigurali Hajduku pošteno nogometno suđenje. Djedović je također optužen, ali je postupak protiv njega razdvojen zbog pretrpljenog moždanog udara.

Po tvrdnjama tužiteljstva tijekom suđenja dokazano je i da je Šprajcer predao Širiću 3.000 eura u zamjenu za pošteno suđenje njegovom klubu, što je potvrdio i bivši predsjednik i tajnik NK Karlovca Dražen Mejašić.

Prema ponašanju okrivljenika i njihovim funkcijama koje su monopolizirali u nogometu, tužitelj je zaključio da se u tom slučaju radilo o sistemskoj korupciji, izrazito opasnoj za društvo, čije su žrtve svi građani.

Širić i Šprajcer su, kazao je tužitelj, monopol svoje moći upotrebljavali za vlastitu korist.

Zamjenik ravnatelja Uskoka ustvrdio je također kako su pojedine osobe, koje su stvarni vladari nogometa, prozivale Maleša da je cinker i druker. Maleša, međutim, kazao je, danas nema u nogometu, a Širić je rado viđen na utakmicama u društvu čelnih ljudi nogometa, dok je Šprajcer odgovorna osoba u jednom klubu.

Osim da se okrivljenima izreknu najstrože kazne, tužitelj je od suda zatražio da se Širiću i Šprajceru na deset godina zabrani djelovanje u nogometu te da se Širiću oduzme protuzakonito stečena korist.

Širićeva obrana ustvrdila je pak da on nije imao svojstvo odgovorne osobe, i da na sudu nitko, osim Maleša nije rekao da je Širić od Maleša tražio mito. Novac, koji je Maleš na Širićevo traženje ubacio na sjedište Djedovićeva vozila ispred hotela Antunović, prema tvrdnjama obrane bio je namjenjen trećoj osobi.

Šprajcerova obrana ustvrdila je da su dokazi protiv njega paušalni, netočni i iskonstruirani, dok je Mejašićev iskaz, koji je posvjedočio da je vidio predaju novca Širiću, ocijenila nevjerodostojnim.