Kuščević je za početak morao odgovarati na pitanja o izaslaniku Hrvatskog sabora u Bleiburgu, pa je greškom ustvrdio da je Ante Sanader danas potpredsjednik Sabora. Kad je upozoren na to, ispravio se, a kada ga je voditelj upitao zašto za izaslanika nije imenovan Milijan Brkić, odvratio je da 'ne ulazi u odluke predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića'.

'Jučer sam zvao Milijana da idemo zajedno, ali nismo se uspjeli čuti', otkrio je Kuščević.

On smatra da su stroge mjere austrijskih vlasti pretjerane jer hrvatski građani koji odlaze na komemoraciju 'nisu skloni raditi nemire i ne dolaze s tim razlogom', ali s druge strane kaže da je dobro da se osigura kontrola skupa kako ne bi došlo do isticanja obilježja totalitarnih režima. Zanimljiv je i njegov poziv za odavanje počasti žrtvama.

'Komemoracija je prilika da pokažemo jedinstvo i poklonimo se svakoj nevinoj žrtvi - a bilo je tu i četnika, Bjelorusa, Rusina… Idemo dati počast i pomoliti se za njihove duše, kao i za duše zločinaca koji su počinili to nedjelo', kazao je Kuščević. Pohvalio se da je upravo za HDZ-ove vlasti uvedeno pokroviteljstvo nad Bleiburgom te da je prije tri godine ponovno uvedeno nakon što ga je SDP-ova vlast bila ukinula.

'HDZ ne zna hoće li piškiti ili kakiti'

Zlatko Komadina smatra da je sramota za hrvatsku vlast činjenica da su joj austrijska država i crkva održale lekciju o nemiješanju kostiju i upozorio da na ploči u Bleiburgu stoji da je podignuta 'hrvatskoj vojci'.

'HDZ ne zna hoće li piškiti ili kakiti, neugodno im je zbog stava Austrijanaca kojima ne pada na pamet to da se simboli totalitarizma pojavljuju na njihovom području. Treba odati pijetet žrtvama, ali nismo vidjeli da se u Drugom svjetskom ratu sudilo pobjednicima. Nemam ništa protiv komemoracije koju organiziraju udruge ili sam HDZ, ali kada to čini službena vlast, podižu se zlodusi fašizma', kazao je Komadina. On smatra da za komemoriranje ovih žrtava treba pronaći mjesto u Hrvatskoj.

'Kod nas se sve pomiješalo, tek u Domovinskom ratu stvorili smo nacionalnu državu. Karakter tog rata, jednako kao i Drugog svjetskog, bio je antifašistički - a petokraku nisu umrljali partizani nego Milošević', dodao je Komadina.

Nikola Grmoja objavio je da u ime Mosta u Bleiburg ide Miro Bulj, a Kuščeviću sarkastično poručio da je izaslanik Hrvatskog sabora mogao biti i potpredsjednik Božo Petrov.

Grmoja: Sačuvaj me bože takvog domoljublja

'Ljudi su u ideološkim rovovima i nemamo hrabrosti suočiti se s prošlošću, niti spremnosti prihvatiti zločine svih strana i odati pijetet svim žrtvama. Ali do istine ne možemo doći zato što to ne želimo: pa pogledajte, na čelu Počasnog bleiburškog voda bivši je suradnik Udbe kodnog imena Sova, Vladimir Šeks, a većina članova bivše Komunističke partije učlanila se u HDZ. Organiziraju se fingirani sukobi, a kada mi otvorimo arhive, oni ih u Saboru zatvore', kazao je Grmoja. Kuščević mu je odvratio da 'ne bi tako istupao bez dokaza', pa je Grmoja pojačao:

'Predsjednik Vlade je na samom izdisaju komunističkog režima pisao pisma Kardelju, a znamo i što je u prošlom sustavu bio Davor Božinović.'

Uslijedila je prepirka: Kuščević je kazao da su 'u svaku stranku ušli ljudi nečasnih namjera', ali da su u manjini i da je to daleka prošlost, dok se budućnost ne može stvarati na ovakvim pričama. 'Stvara se istinom. Vi govorite o domoljublju, a vaši ljudi bili su suradnici režima. Sačuvaj me bože takvog domoljublja', uzvratio je Grmoja.

Iz riječkog studija Zlatko Komadina pohvalio se da on nije surađivao ni s kime.

Kuščević Grmoji: Pripazi što govoriš...

Trojica gostiju svađala su se oko različitih tema, od proglašenja gospodarskog pojasa i Pelješkog mosta do Marakeškog sporazuma i migrantskih problema. Grmoja je u jednom trenutku optužio Kuščevića za 'krađu potpisa za referendum', a ovaj ga upozorio da pazi što govori jer nije u Saboru i ne štiti ga imunitet. Dakako, dobar dio vremena posvećen je ustašama i partizanima.

'Da je bilo po ustašama, ne bismo sjedili ovdje', kazao je Komadina.

'Partizani su bili častan dio hrvatske povijesti, izuzev onih koji su činili zločine od Bleiburga do Golog otoka. Živimo u prošlosti jer su zločini ostali zatrpani i neotkriveni', smatra Kuščević, a pohvalio se i detaljem iz obiteljske povijesti:

'Sestra pokojnog oca sa 17 godina poginula je u Narodnooslobodilačkoj borbi kod Širokog Brijega, a moj brat odlikovan je medaljom za sudjelovanje u Oluji. Oboje su se borili za slobodu, ali greška je to što je partizanima stavljena petokraka jer sestra mog oca u rat je krenula s krunicom.'