Bila je to poprilično žestoka debata, a demokratkinja Kamala Harris, možda i neočekivano, izgurala ju je pretežito u ofenzivi, pokušavajući isprovocirati Donalda Trumpa. On je podosta ljutito i borbeno branio svoje stavove, inzistirajući na temi migranata, pa i onda kad to nije bio predmet rasprave, navodeći sebi svojstvene bizarne primjere, poput toga da migranti u Springfieldu jedu kućne ljubimce.

Programski sadržaj, kako to obično biva u ovakvim dvobojima, pada u drugi plan te se sve svodi na dojam, a dojam kredibilnije osobe za ulogu budućeg predsjednika SAD-a je, sudeći prema većini anketa, ostavila Harris. No 2016. kao kredibilniji kandidat u široj javnosti kotirala je i Hillary Clinton, pa znamo kako je završila.

Harris i Trump i dalje vode mrtvu utrku, a da debata nije apsolutno ništa promijenila, smatra Gorana Grgić, viša istraživačica Centra za sigurnosne studije Sveučilišta ETH u Zürichu.

Trump i dalje ima šanse

'Ovo je utrka koja se vodi u inčima i Trump apsolutno još uvijek ima šanse. Ne bih rekla ni da je Harris uspjela značajno 'promijeniti svijet' neodlučnim biračima, onima koji su iz ovog ili onog razloga nezadovoljni stanjem SAD-a pod Bidenom. Moramo razumjeti da se sve na kraju svodi na tzv. izborni kolegij (Electoral College), odnosno sustav u kojem se prava borba vodi u sedam swing država – dakle na mikrorazini. Zapravo je ključno targetirati tih nekoliko desetaka tisuća stanovnika u svakoj od tih država', kaže Grgić.

Trumpu je, kaže, jasno da za njega nije dobro da se izlaže ovakvim izravnim dvobojima te će sada pokušati minimizirati sve greške koje je napravio tijekom debate jer je zagrizao puno mamaca. Iako je odbacio mogućnost još jedne predizborne debate s Harris, Grgić kaže da se s njim ipak nikad ne može znati.

'Ako ga Harris tijekom kampanje nastaviti izazivati i bacati mu mamce, ne bih isključila još jednu debatu', smatra.

Što se pak tiče anketa, Grgić ističe da je prednost koju većina njih zasad daje Harris (iako ima i onih prema kojima vodi Trump) i dalje u omjerima statističke pogreške. Još jedna manjkavost predizbornih anketa u SAD-u je to što većina njih gleda na SAD kao jednu izbornu jedinicu – kao da će presuditi to koliko ukupno tko glasova dobije, a ne elektorski glasovi.

'Ova utrka nije završena, iako postoji jako puno razloga zbog kojih demokrati trebaju biti optimističniji i samouvjereniji nego prije nekoliko mjeseci, dok je Biden bio kandidat. Trump nije bez šansi i u ovom razdoblju, u kojem inči odlučuju, može se još svašta dogoditi', kaže.

Ako Harris pobijedi, izgredi vrlo izvjesni

Ako pak pobijedi Harris, a Trump opet krene negirati svoj poraz, kao na prethodnim izborima, postoji jako velik rizik od izgreda u SAD-u.

'Taj period između izbora u studenom i inauguracije u siječnju je najopasniji. No i nakon toga postoji velik rizik od izbornog, odnosno postizbornog nasilja jer je SAD iznimno polariziran. Za neke su ovi izbori 'borba za opstanak' i egzistencijalna bitka, što je zapravo jako opasno', ističe Grgić.

Razlikuje li se uopće od Bidena?

Dok je Joe Biden tijekom svog mandata postao podosta progresivniji nego na njegovu početku, kad je bio percipiran kao zagriženi centrist, Harris je u posljednje četiri godine krenula u obrnutom smjeru te po pitanju nekih stvari sada ima više srednjostrujaške stavove.

'Najviše je možda razočarala pobornike jačeg odgovora na klimatske promjene; tu su se njezini stavovi podosta ublažili. A i o pitanju policijske prisutnosti i sličnog prije je bila puno progresivnija', objašnjava Grgić.

Pitanje je hoće li Harris na kraju doista više posegnuti za tim progresivnijim politikama, kako najavljuje, kao što je veća državna potrošnja na politike stanovanja, dječje vrtiće, zajmove za studente i slično.

'Treba napomenuti i to da je njezin potpredsjednički kandidat Tim Walz, inače guverner Minnesote, izraziti progresivac, pod kojim je Minnesota postala jedna od enklava progresivizma na Srednjem zapadu', dodaje ona.

Ipak, na kraju dana se na unutarpolitičkom planu sve svodi na to koliko tko ima snaga u Kongresu.

'Ako demokrati budu imali i Zastupnički dom i Senat, onda će puno lakše biti voditi progresivne politike. Ako ne, onda će se morati sklapati konsenzusi, a republikanci će sigurno igrati kao kočničari', dodaje.

Svijet s Harris kao američkom predsjednicom

Na vanjskopolitičkom polju Biden i Harris imaju vrlo slične stavove prema ratu u Ukrajini, a kad je u pitanju Izrael, ona je prema njemu puno kritičnija od Bidena. No Grgić kaže da ne smijemo zaboraviti da je ona dosad nastupala iz pozicije potpredsjednice. Pritom su, kaže, ove dvojake poruke u Bidenovoj administraciji možda i način na koji oni u posljednjim mjesecima svog mandata pokušavaju držati Izrael blizu, istovremeno kalkulirajući kakve to reperkusije ima na domaću politiku.

'Pitanje je koliko će Netanyahuovi vanjski saveznici općenito htjeti ostati uz njega. Nije to samo pitanje SAD-a. Čuli smo i od laburističke vlade u Britaniji da počinje smanjivati vojnu pomoć izraelskoj vladi. Nisu oni protiv Izraela, nego konkretno protiv sadašnje vlade', naglašava ona.

Trump vs. Harris u odnosu prema Kini, Europi…

Područje u kojem ćemo vidjeti politiku kontinuiteta, neovisno o tome tko će pobijediti, jest odnos prema Kini. Strateško natjecanje s Kinom se nastavlja, a moglo bi se samo intenzivirati, samo je pitanje koji će se instrumenti pritom koristiti.

I dok je Harris puno sklonija nastavku politike sklapanja savezništava, što diljem Indopacifika, što u euroatlantskom prostoru, koji bi onda mogao biti poluga preko koje će ići protiv Kine, Trump je skloniji unilateralnim, odnosno minilateralnim opcijama jer ne vjeruje u savezništva.

Ono što je sigurno u slučaju Trumpove pobjede promjena je vanjske politike SAD-a prema Europi i NATO-u.

'On vidi Europu kao suparnika, a ne kao partnera, i tu će zasigurno biti puno veći jaz te će doći do puno više problema dođe li on na vlast', kaže Grgić.

Po pitanju unutarnje politike, nastavit će se Trumpov nativizam – protekcionizam i antiimigrantski sentiment – uz masovne deportacije i daljnju izgradnju zida duž granice. No na ekonomskom planu mnoge velike banke i konzultanti zapravo strahuju da će doći do uvođenja carina na kineske i druge proizvode te da će to biti velik šok za tržište.

'Vidjeli smo samo djelić njegove politike protekcionizma, no to bi sada moglo biti vidljivije u puno većem opsegu nego prije', zaključuje Grgić.