Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs predstavio je u srijedu eksperimentalni program cjelodnevne škole te će se on od jeseni provoditi u 50 osnovnoškolskih institucija širom Hrvatske. Tako je barem planirano. Ako je suditi po prvim reakcijama, proces prijavljivanja škola neće ići baš glatko, osobito nakon što je sindikat Preporod zatražio potpunu informiranost o najvažnijim detaljima sveobuhvatnih promjena, što nalaže da se u odlučivanje o prijavi na natječaj trebaju uključiti svi učitelji, ali i ostali školski djelatnici.

Objavljujući javni poziv školama za podnošenje prijava za sudjelovanje u programu, ministar je u srijedu najavio skoro raspisivanje još tri poziva: za izgradnju, dogradnju i rekonstrukciju školskih kapaciteta; za prilagodbu jednosmjenskih škola na cjelodnevnu nastavu i za izgradnju školskih dvorana. Ukupno je na raspolaganju 1,5 milijardi eura, a neovisno o tim sredstvima, svaka 'eksperimentalna' škola dobit će po 300.000 eura za ulaganje u opremu, blagovaonice, kuhinje... Sve ono što je potrebno za hitnu prilagodbu škola na radni dan u trajanju od 8 do 17 sati, čime bi hrvatski učenici počeli hvatati korak sa satnicom svojih vršnjaka na razvijenijem Zapadu.

A što kažu građani u javnoj raspravi na e-savjetovanju? Komentare ostavljaju kako upućeni kritičari, tako i ljutiti roditelji, poput izvjesne Ines Kojundžić, koja navodi da ona neće pristati na to da joj je dijete cijeli dan u školi jer 'ne želi dijete prepustiti sustavu da ga uništi', a ne želi ni 'nastavnicima dodatno opterećenje posla za bijedu za koju rade'.

Kristina Petrić, profesorica njemačkog i engleskog jezika s 20-godišnjim iskustvom rada u predmetnoj nastavi, s nevjericom prati izjave ministra Fuchsa o cjelodnevnoj nastavi. Ona tvrdi da je osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stekla 'u najrazvijenijoj državi zapadne Europe', a tamo u školi nije boravila do 17 sati, već najkasnije do 14 sati.

'Boravak u školi za učenike i njihove nastavnike do 15.30, odnosno 17 sati radikalan je i neopravdan s obzirom na psihofizičke dispozicije i jednih i drugih u nastavnom procesu', navodi profesorica, upozoravajući u poduljoj objavi i na 'nemogućnost izvršavanja ostalih odgojno-obrazovnih poslova nastavnika, a posebice razrednika, u okviru cjelodnevne nastave zbog obveza redovnog i dopunskog rada, odnosno izvannastavnih aktivnosti, što nadilazi 40-satno radno vrijeme radnog tjedna'.

Među prvima se u raspravu uključio i Krešimir Tuk, protiveći se prijedlogu da se njemu i njegovim kolegicama i kolegama koji predaju informatiku oduzima po jedan sat kroz sve razrede. 'Ugrubo, pola svih informatičara u OŠ u 21. stoljeću treba dobiti otkaz?' naglašava Tuk u nevjerici.

I inače je puno kritika na račun smanjivanja satnice informatike, pa je tako Željko Cvitković Đone napisao da 'onaj tko je već predavao jedan sat tjedno... zna da će učenici nakon što sjednu za računalo, uključe računalo, pokrenu potrebni program i/ili se prijave na određene digitalne platforme i odslušaju nastavnika što im predaje moći samo pristupiti odjavljivanju s platformi, zatvaranju pokrenutog programa i isključivanju računala'. Ukratko, učenici će biti zakinuti za razvoj računalnog razmišljanja te će imati loše informacijske i digitalne kompetencije - bez obzira na to što svakodnevno koriste pametne telefone, računala i tablete.

Dolores Stančić pita kada će učitelji ispravljati zadaće, pripremati se za nastavu, održavati roditeljske sastanke, sastanke razrednog vijeća i slično ako su na nastavi do 15.30 sati. Navodi i da u dokumentu nije navedeno tko će s učenicima učiti i pisati domaći zadatak.

Kao nastavnica klavira u glazbenoj školi i kao osoba koja planira obitelj i djecu, Ivona Konjetić pita što će biti s glazbenim školama.

'Kada će se provoditi nastava glazbenih škola ako su učenici u osnovnoj školi do 17 sati (ili do 15.30)? Mogu zamisliti da će velik broj roditelja i djece odustati od upisa jer za te učenike to bi značilo da cijeli dan uopće nisu kod kuće sa svojom obitelji! Osim toga, zbog manjka prostora, ne znam kako bi se nastava u glazbenoj školi uopće mogla organizirati u jednoj smjeni. A kad bi sve i funkcioniralo, što bi to značilo za mene i moj obiteljski život jednog dana? Vrtići ne rade do kasnih večernjih sati, a nastavnici u glazbenoj školi koji imaju djecu školskog uzrasta uopće ih ne bi viđali tijekom tjedna jer su u suprotnim smjenama!' napisala je nastavnica klavira.

Učitelji Maji Smrekar prijedlog je neprihvatljiv jer joj 'ne ostavlja vremena u danu za vlastiti život, obitelj, djecu, hobi ili što drugo jer mi tada radni dan ne završava u 15 sati'. Kao majci joj je neprihvatljivo prepustiti odgoj vlastite djece instituciji. 'Kako bi se djeca pravilno razvijala na svim razinama, potrebno im je slobodno vrijeme i promjena okruženja te njihov vlastiti izbor prijatelja. U instituciji je sve organizirano i okruženi su kolegama, ne prijateljima. Cjelodnevnom nastavom uskraćuje im se prilika da budu samostalni', smatra ona.

Adela Bašnec pita što će biti s učiteljicama i učiteljima u produženom boravku. 'Kolegice i kolege koji imaju identično obrazovanje kao učitelji(ce) u redovnoj nastavi, pošteno su dobili diplomu, radno mjesto i stručno obavljaju svoj posao postat će višak. Prebacivat će ih od škole do škole, od vrtića do vrtića, gdje ima mjesta, kao da su diplomu našli na cesti! Što će biti s njihovim životima i obiteljima?' napisala je.

Potresna je objava učiteljice razredne nastave Sandre Vašarević iz Slavonskog Broda. Ona radi u 20 kilometara udaljenoj Bebrini i svaku je promjenu u radu dosad prihvatila, no ovu neće. Ima sina s poremećajem iz spektra autizma, koji također ide u osnovnu školu, te sebi i svojoj obitelji želi vrijeme koje će provoditi zajedno, a ne da im se život u radnom tjednu svede na usputna viđanja.

'Na isti način gledam i obitelji u kojima žive moji učenici. Seoska je to sredina, roditelji se bave poljoprivredom. Njihova djeca trebaju biti uključena u život svoje obitelji i sve radove i aktivnosti koje uključuju ta seoska gospodarstva. Tko ste vi koji želite oduzeti sve to nama? Roditeljima? Učenicima? Sve vam se svodi na smanjenje troškova, pokušavate nas stvoriti robovima za ostvarivanje svojih ciljeva!' napisala je učiteljica.