Iznenadni pomirbeni susret dvojice korejskih čelnika, južnokorejskog predsjednika Moon Jae-ina i sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-una, nagovijestio je mogućnost ujedinjenja dviju država podijeljenih od 1948. godine. Dobri poznavatelji situacije na Korejskom poluotoku smatraju kako bi ujedinjenje stvorilo moćnu silu, no taj put zasigurno ne bi bio lagan. Analitičari, naime, ističu da bi koristi od ujedinjenja bile različite za sjever i jug.

Ideja o ujedinjenju dviju Koreja nije novost, pa je tako krajem prošlog stoljeća predstavljen koncept nazvan Sunshine policy (Sunčana politika). Do ideje se došlo nakon što su Sjedinjene Države završetkom Hladnog rata povukle svoje nuklearne snage s prostora Južne Koreje kako bi Pjongjangu pružile ruku pomirenja ukoliko režim prekine s nuklearnim pokusima.

Tadašnji južnokorejski predsjednici Kim Dae-jung i Roh Moon-hyun dosljedno su provodili politiku zbližavanja i pomirenja sa sjeverom, pa je tako sredinom 2000., nakon 55 godina konfrontacija, došlo do povijesnog susreta sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-ila i južnokorejskog predsjednika Kim Dae-junga. Na tom sastanku dogovoreni su prvi koraci prema zbližavanju pa je sjevernokorejski diktator dozvolio susrete rastavljenih članova obitelji, a započela je i prva gospodarska suradnja kapitalističkog juga i komunističkog sjevera.

>>> Hrvati prvi stigli u goste Koreji nakon povijesnog dogovora, ispričali su nam kako je bilo

U jeku otopljavanja odnosa ponovno je proradila prekogranična pruga, ali vrlo brzo su veze Seula i Pjongjanga popucale jer se Sjeverna Koreja 2003. godine povukla iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja te je nastavila s nuklearnim pokusima.

Preoptimistične prognoze

Unatoč sjevernokorejskoj tvrdoglavosti, Seul je 2011. godine ponudio još jedan plan za ujedinjenje, prema kojem bi većinu novca za taj proces osigurale moćne tvrtke s južne strane 38. paralele koja dijeli poluotok, ali je i ta ponuda ostala samo na pokušaju.

Gospodarski gledajući, ujedinjenje dviju Koreja više bi odgovaralo Pjongjangu nego Seulu koji raspolaže budžetom od čak 1149 milijardi dolara, za razliku od sjevernokorejskog, koji iznosi tek 28 milijardi dolara. Prema izračunima uglednog britanskog The Guardiana, to bi ujedinjenje stajalo Južnu Koreju 500 milijardi dolara kroz proces potpune unifikacije u trajanju od 20 godina.

Britanski The Economist pak smatra kako je taj iznos odveć optimističan, posebice ukoliko se usporedi cijena ujedinjenja Njemačke 1990. godine. Vlada tadašnje Savezne Republike Njemačke potrošila je 200 milijardi dolara kako bi osovila gospodarstvo nekadašnje Njemačke Demokratske Republike, iako se ona smatrala gospodarskom predvodnicom bivšeg Istočnog bloka.

Ekonomski analitičari predviđaju kako bi u slučaju otvaranja komunističkog sjevera Seul profitirao otvaranjem mnogobrojnih radnih mjesta, o čemu svjedoči porast cijena dionica južnokorejskih tvrtki nakon naglog zatopljenja odnosa, a ne treba smetnuti s uma to kako bi se u otvaranju novih pogona s Južnom Korejom natjecale tvrtke iz čitavog svijeta, osobito one iz susjedne Kine.

>>> Povijesni susret dviju Koreja; Kim Jong-un prvi vođa koji je prešao liniju razdvajanja

Demografski gledajući, ujedinjenje bi stvorilo moćnu državu koja bi brojila 75 milijuna stanovnika, što je gotovo ravno Njemačkoj. Južna Koreja bi u tom slučaju, piše Bloomberg, imala pristup svježoj radnoj snazi, osobito mladim ljudima kojima obiluje Sjeverna Koreja. No pritom valja imati na umu to kako bi poprilično dugo potrajalo gospodarsko približavanje sjevera jugu, a jedna od prepreka Pjongjangu bila bi i činjenica kako je južnokorejsko tržište rada jedno od najviše natjecateljskih i najkompetentnijih u svijetu, na kojem bi slabo obrazovni sjevernjaci pali u drugi plan.

Navikavanje jednih na druge

Ujedinjenje dviju Koreja bi kulturno-sociološki prošlo s dugotrajnim procesom navikavanja jednih na druge, osobito sjevera na jug, što bi, prema mišljenju analitičara, moglo usporiti i destabilizirati sam proces. Danas nešto izmijenjeni jezik kojim govore stanovnici Sjeverne Koreje u ovom slučaju bio bi najmanji problem.

Jedan od problema, navodi magazin Time, mogao bi predstavljati sjevernokorejski diktator Kim Jong-un koji bi teško odustao od gubitka obiteljske dinastije, a pritom Južna Koreja nikako ne bi pristala na nastavak totalitarizma u obliku službene državne ideologije poznatije kao džuče. Kao jedan od kompromisa spominje se sustav jedne države s dva podsustava, na kojem počiva odnos Kine i Hong Konga.

>>> Unatoč pomirenju dviju Koreja, američki vojnici ne napuštaju poluotok

Geopolitički pak gledano, ujedinjenje bi dovelo postojećih 30.000 američkih vojnika stacioniranih na jugu na samu granicu s Kinom, što bi moglo dovesti do nekih drugih geopolitičkih tenzija.