Također, predviđeno je uklanjanje spomenika koji vrijeđaju vjerske, moralne ili nacionalne osjećaje, a ako sami korisnici grobnih mjesta ne učine to u zakonskom roku, bili bi uklonjeni putem trećih osoba.

Ako vlasnik groba, na kojem se nalazi takav spomenik, ne ukloni ga, prijeti mu i kazna od 1000 do 5000 eura.

Nema uklanjanja partizanskih spomenika

Zakon je u savjetovanje pustilo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine te sporne nadgrobne spomenike može prijaviti bilo tko, a predviđeno je uvođenje povjerenstava na razini županija i ona bi, ako je to potrebno, davala mišljenje o njihovoj prikladnosti.

Kako ne bi došlo do revizionizma, neće se moći prijaviti nijedan spomenik postavljen prije 30. svibnja 1990. godine.

Podsjetimo, postojeći zakon donesen je u veljači 1998. godine, a predvidio je da 'natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, niti na bilo koji način povrijediti uspomenu na pokojnika'. Međutim zakon ne sadržava prijelazne odredbe koje bi uredile postupanje s natpisima koji su na grobovima i grobnicama bili postavljeni prije 21. veljače 1998. godine, a među njima velik je broj onih u Slavoniji i Baranji iz perioda okupacije 1991.-1995. te u hrvatskom Podunavlju i onih iz razdoblja Prijelazne uprave Ujedinjenih naroda za istočnu Slavoniju (UNTAES) sve do 15. siječnja 1998. godine.

Jedan od takvih bio je mauzolej Vukašina Šoškočanina, vođe srpske pobune u Borovu Selu i čovjeka koji je odigrao značajnu ulogu u masakru 12 hrvatskih policajaca 2. svibnja 1991. godine, a netko ga je u studenom prošle godine skinuo i uklonio. Prema podacima braniteljskih udruga, takvih spomenika ima oko četrdeset.

Produbljenje grobova

Osim spomenutog, novi zakon predviđa da se posmrtni ostaci mogu dublje spustiti nakon proteka 10 godina od ukopa za grob i 20 godina za grobnicu, ali pritom moraju biti ostvareni i drugi uvjeti, primjerice da se tijelo u dovoljnoj mjeri razgradilo. Naravno, odnosi se to na grobna mjesta na kojima je tehnički moguće sahraniti umrlu osobu bez otvaranja groba u mirovanju.

Predviđen je i kraći period za mogućnost premještanje groblja - ako je to potrebno - na 30 godina, umjesto dosadašnjih 100 godina, no ako je to potrebno radi izgradnje građevine ili izvođenja radova u interesu Republike Hrvatske, groblje se može premjestiti i za 10 godina.

Također, jedinice lokalne samouprave moći će propisati gdje je na njihovu području dozvoljeno prosipati pepeo kremirane osobe te će groblja morati imati detaljno propisane grobne očevidnike i registre umrlih, a oni će biti dostupni javnosti, pa i djelomično javno objavljeni.