Taurus je krstareći projektil mase 1,5 tona s turboventilacijskim motorom, što mu omogućuje postizanje velikih podzvučnih brzina i domet od oko 500 kilometara. Koristi GPS i inercijalni navigacijski sustav, a njegova najvažnija značajka je bojeva glava od 500 kilograma s dvostrukim punjenjem – prvo probija cilj, a potom ga uništava iznutra, piše Forbes.

Visokotehnološke značajke tog projektila objašnjavaju zašto ukrajinsko ratno zrakoplovstvo očajnički želi dobiti Taurus. Iste te značajke razlog su zbog kojeg je vlada njemačkog kancelara Olafa Scholza odbijala opetovane ukrajinske zahtjeve za njim. 'Ne smatram ispravnim isporučivati razorne oružane sustave koji bi mogli djelovati duboko u ruskom zaleđu', rekao je Scholz prošlog mjeseca.

No Scholzova stranka, socijaldemokrati, zauzela je treće mjesto na nedavno održanim njemačkim izborima, iza konzervativaca na prvom mjestu i krajnje desnice na drugom. Novi kancelar u najavi, konzervativac Friedrich Merz, nije tako strateški oprezan kao Scholz te je prošle jeseni podržao mogućnost prijenosa projektila.

Sve to sugerira da će Ukrajina vjerojatno dobiti nekoliko Taurusa. Ključna pitanja su koliko njih, kako će ih koristiti i koliko brzo će stići?

Njemačka i švedska tvrtka MBDA Deutschland GmbH i Saab Bofors Dynamics proizveli su samo 600 projektila Taurus za njemačko ratno zrakoplovstvo. Dok ne stignu projektili sljedeće generacije iz SAD-a i Njemačke, Taurusi su jedino dalekometno oružje njemačkog ratnog zrakoplovstva – ključni sustavi za veliki zračni rat s ozbiljnim protivnikom. Prema izvješćima, njemački čelnici smatraju da mogu ustupiti oko 100 projektila Taurus, a da pritom ne ugroze svoje vojne planove.

To nije zanemariv broj, s obzirom na to da su Francuska, Italija i Ujedinjeno Kraljevstvo zajedno dostavili Ukrajini tek nekoliko stotina sličnih krstarećih projektila Storm Shadow i SCALP-EG. Njemački Taurusi mogli bi povećati ukrajinsku zalihu krstarećih projektila za trećinu.

Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo vjerojatno bi montiralo Tauruse ispod promjenjivih krila bombardera Suhoj Su-24, a njih su Britanci i Francuzi već prilagodili za nošenje projektila Storm Shadow i SCALP-EG. Dio modifikacija uključivao je korištenje starih nosača oružja s umirovljenih britanskih borbenih aviona Tornado.

Tehnologija vjerojatno nije glavni čimbenik u vremenskom rasporedu moguće isporuke Taurusa. Merz neće preuzeti funkciju kancelara dok njegova konzervativna stranka ne završi pregovore o formiranju nove vlade sa socijaldemokratima – a taj proces mogao bi trajati tjednima, ako ne i mjesecima. Merz možda neće imati ovlasti i politički kapital za provođenje dogovora o projektilima prije kasnog proljeća ili ranog ljeta.

Ukrajinski Storm Shadowi i SCALP-EG-ovi mogli bi se uskoro potrošiti, što bi potencijalno prisililo njihovo zrakoplovstvo da se oslanja na manje dosežne i slabije projektile za najizazovnije udare na utvrđene ruske ciljeve: čvrsto građena skladišta, ukopane zapovjedne postaje i ratne brodove usidrene u lukama.

U tom slučaju najdublji i najrazorniji napadi mogli bi se nastaviti čim stignu Taurusi.