Uz to, NSM projektili, koje je razvio norveški obrambeni gigant Kongsberg Defense & Aerospace (KDA), mogli bi osigurati ukrajinske udare na ruske položaje smještene na poluotoku Krimu. Prema medijskim izvješćima, pregovori Varšave i Kijeva oko prijenosnih NSM-ova dosegnuli su ovih dana naprednu fazu. Mediji ističu da bi se transfer naprednih projektila mogao olakšati putem fondova Europske unije.

Poljska vojska trenutno posjeduje dvije potpuno opremljene obalne raketne bojne, od kojih se svaka sastoji od dvije baterije. Svaka baterija uključuje tri lansera koji mogu primiti do četiri projektila te lansirna vozila za upravljanje paljbom. Pored toga, svaka u svojem sastavu ima zapovjedno vozilo, mobilni komunikacijski centar, radar tipa TRS-15C za otkrivanje i praćenje ciljeva te logistička vozila.

Lanser prima četiri projektila i može se spojiti na zapovjedno vozilo (CCV) optičkim vlaknom ili radijskim uređajem na udaljenosti do 10 kilometara, a odjednom se može povezati do šest lansera s ukupno 24 projektila. Pri instalaciji na brodove, NSM se može ugraditi na palubu u paketima od jednog, dva, tri, četiri ili šest lansera, a ukupna težina instalacije, uključujući elektroniku i kablove, iznosi 3,9 tona za četiri lansera.

Leti nisko i zaobilazi prepreke

NSM je protubrodski i kopneni projektil čije je izvorno ime Nytt sjømålsmissil, što u doslovnom prijevodu znači nova raketa za morske mete, dok je engleski naziv Naval Strike Missile usvojen tek kasnije. Rad na stvaranju novog tipa protubrodskog projektila započeo je kasnih 1980-ih kako bi Norveška dobila snažnije protubrodsko oružje od AGM-119 Penguin AShM-a, stvorenog 1960-ih. Tehnički zadatak bio je proizvesti punopravan protubrodski projektil sposoban pogoditi ciljeve na udaljenostima većim od 200 kilometara, ali i pogoditi ciljeve na zemlji.

Tvrtka KDA razvijala je projektil gotovo 13 godina, značajno mijenjajući njegov izgled kako bi se pronašao optimalan sustav navođenja koji bi mogao pouzdano pogađati ciljeve. Kao rezultat dugotrajnog ispitivanja, projektil je u konačnici dobio infracrvenu kameru (IIR) kao glavno sredstvo ciljanja te bazu podataka o ciljevima, što je omogućilo zahvaćanje površinskih i zemaljskih ciljeva.

Kongsbergovi inženjeri odlučili su se osloniti na korištenje satelitskog navigacijskog sustava GPS, a koji je razvijan 1990-ih. Zahvaljujući tome, projektil je dobio sposobnost letenja na velikim udaljenostima uz radio navođenje. To mu je omogućilo da leti u točno određenom smjeru i prima prilagodbe ako se meta kreće. Uz to, dizajneri su implementirali sustav za usklađivanje obrisa terena (TERCOM) kako bi sustav mogao napadati ciljeve na zemlji. To je pak omogućilo projektilu da leti na minimalnim visinama iznad tla i zaobilazi prepreke, nakon čega izvodi nasumične manevre u terminalnoj fazi, a što otežava zaustavljanje neprijateljskim protumjerama.

Inačica za američki avion

Inače, nakon što je lansiran u zrak odbacivim raketnim pojačivačem na čvrsti pogon, projektil putuje do svoje mete velikom podzvučnom brzinom pomoću turbomlaznog motora Microturbo TRI-40 francuske proizvodnje. Potom višenamjenska bojna glava težine 125 kilograma udara u brod ili u neposrednu blizinu vodene linije.

U razvoju projektila korištena je tehnologija niske vidljivosti, za što je zaslužno korištenje kompozitnih materijala. Projektil ukupne težine nešto veće od 400 kilograma u konačnici je dizajniran za scenarije ratovanja u priobalnim vodama (tzv. smeđim vodama), kao i na otvorenim morima koja se stručno nazivaju zelena i plava voda. Korištenje visokoeksplozivne bojne glave visoke čvrstoće od titanija u skladu je s modernim laganim dizajnom, a pokreće je programibilni inteligentni višenamjenski upaljač koji detektira prazninu i dizajniran je za optimiziranje učinka protiv tzv. tvrdih ciljeva, poput dobro utvrđenih zapovjedništava i slično.

Valja napomenuti da postoji inačica Joint Strike Missile (JSM), razvijena za lansiranje iz američkih višenamjenskih lovaca F-35, kakve ima Norveška i koji su postali svjetski prodajni hit, o čemu je tportal već pisao.

Projektil namijenjen avionima dobio je novi turboventilatorski motor Williams International F‐415, a koji mu pod određenim režimima leta omogućuje da prijeđe udaljenosti veće od 500 kilometara. JSM zbog svoje kompaktne veličine stane u unutarnje odjeljke lovca F-35, a taj lovac može nositi dvije rakete u unutarnjim odjeljcima te njih četiri na vanjskim nosačima. Za potrebe rastuće flote F-35 u svijetu, Norvežani su u JSM ugradili veću bojnu glavu, promijenili oblik rakete kako bi odgovarao unutarnjem ležištu F-35, ali i poboljšali domet od oko 560 kilometara u režimu leta visoko-visoko-nisko-nisko.

Cijena? Prava sitnica!

Analitičari smatraju da bi potencijalna uporaba kopnenog raketnog sustava s NSM projektilima omogućila Ukrajini da dobije visokokvalitetnu zaštitu od ruske Crnomorske flote, a korištenje zasebnih radarskih stanica u sustavu za traženje i podešavanje projektila omogućilo bi napad na ciljeve na ekstremnim udaljenostima.

Zbog svoje nevidljivosti i podzvučne brzine projektil postaje teška meta za mornaričke sustave samoobrane. Korištenje infracrvene kamere i radara za praćenje terena omogućilo bi ukrajinskim obrambenim snagama da napadnu ciljeve u dalekoj pozadini, a osobito na području Krima.

No stručnjaci upozoravaju da je korištenje NSM projektila s ratnih brodova moguće tek nakon modernizacije sustava upravljanja oružjem i radara, što s financijske strane nije baš racionalno. Ukupan trošak nadogradnje i kupnje projektila za jedan brod može doseći između 15 i 20 milijuna dolara. Dodaju da bi se NSM mogao implementirati s brzim priobalnim napadnim brodovima tipa P-50U, a koje Ujedinjeno Kraljevstvo proizvodi za ukrajinsku ratnu mornaricu.

Stručnjaci također ističu da multitasking projektil može stajati 2,2 milijuna dolara u inačici za lansiranje sa zemlje i 3,3 milijuna dolara u varijanti za lansiranje iz zraka. To je tri do četiri puta skuplje od ranije nabavljenih krstarećih raketa Storm Shadow, koje stoje oko 900.000 dolara, ili projektila JASSM, čija je cijena milijun dolara. Nadodaju i da bi korištenje avionske inačice rakete omogućilo objedinjavanje raketne flote te povećanje dometa za dva i pol puta.

Bez obzira na cijenu, NSM se, pored Norveške i Poljske, nalazi u naoružanju ratne mornarice i Marinskog zbora SAD-a, dok isporuku očekuju Australija, Kanada, Njemačka, Indonezija, Latvija, Nizozemska, Malezija, Rumunjska, Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Belgija. Uz Ukrajinu, kupnju NSM-ova razmatra Indija.