Izvršni direktor Rheinmetalla Armin Papperger rekao je ovih dana na susretu s investitorima Poslovnog kluba Düsseldorfa da njegova tvrtka namjerava Ukrajini isporučiti stotine tisuća topničkih granata, među kojima su i prototipovi s dometom od 100 kilometara. Papperger pritom nije precizirao detalje o novim granatama, ali se pretpostavlja da je riječ o streljivu standardnog NATO-va kalibra 155 milimetara s produljenim dometom.

'Zapadni svijet nije spreman za konvencionalni rat', naglasio je tom prilikom Papperger, podsjetivši da je Rheinmetallov proizvodni kapacitet prije sveobuhvatne ruske invazije na Ukrajinu bio oko 70.000 granata godišnje. Ove godine tvrtka će ih proizvesti 700.000 komada, a srednjoročno bi broj granata trebao biti 1,1 milijun godišnje.

Istovremeno je njemačka savezna vlada izvijestila da će Ukrajini donirati 225 projektila Vulcano, koje izrađuje tvrtka Diehl u suradnji s međunarodnim koncernom Leonardo. Radi se o preciznim topničkim projektilima koji mogu uništiti ciljeve na udaljenosti do 80 kilometara, a trebali bi ojačati ukrajinske topove kalibra 155 milimetara.

Prema pojedinim izvorima, riječ je o balističkom projektilu produljenog dometa (BER), odnosno projektilu bez modula za navođenje. Postoji i poboljšana inačica streljiva GLR, čija se točnost pogotka postiže kombinacijom GPS-a i inercijalnog navigacijskog sustava (INS) navođenja s poluaktivnim laserskim sustavom. Projektil djeluje u terminalnoj fazi leta, pruža dodatnu mogućnost pogađanja pokretnih ciljeva na udaljenostima do 80 kilometara, a može se ispaljivati iz samohotki tipa Caesar, Krab ili PzH 2000, kakve su ranije donirane ukrajinskoj vojsci.

Na nedostatak projektila upozorili i Amerikanci

Valja naglasiti da je ovaj tip projektila kompatibilan sa svim NATO-vim topništvom kalibra 155 milimetara. Masa punjenja manja je od one klasičnog projektila od 155 milimetara, ali karakterizirana većom brzinom. U inačici GLR postoji i programabilni upaljač, što povećava učinkovitost paljbe. Premda još uvijek nije objavljeno kakav će Vulcano dobiti Ukrajina, treba dodati da će Kijev u slučaju donacije GLR sustava dobiti drugu vrstu preciznog topničkog streljiva nakon njemačkog protutenkovskog projektila SMArt, švedsko-francuskog protuoklopnog streljiva tipa BONUS i američkog Excalibura, koji koristi INS/GPS sustav sličan onom na topničkim granatama Vulcano GLR.

Nedostatak topničkih granata od samog početka ruske invazije kronični je problem za Oružane snage Ukrajine. Na manjak streljiva nedavno je upozorio i američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan, istaknuvši da taj nedostatak podjednako strateški pogađa Ukrajince i NATO.

Prema vojnim analitičarima, nedavni pad Avdiivke je najbolji primjer za to. Ukrajinci su se u veljači ove godine povukli iz tog grada prvenstveno zbog nedostatka topničkog streljiva. Izvješća s terena ukazivala su na to da Ukrajinci nisu mogli zadržati svoje obrambene položaje bez topničke vatre za raspršivanje koncentracije neprijateljskih trupa, uništavanje ruskih topničkih sustava i ometanje opskrbe napadačkih snaga.

Dio problema je i zastarjeli ukrajinski arsenal, a koji se uglavnom sastoji od topništva kalibra 122 i 152 milimetra iz sovjetske ere. Ukrajinske oružane snage počele su postupno prelaziti na modernije topništvo kalibra 155 milimetara jer pruža veći domet, veću brzinu paljbe te veću točnost i raznolikost specijaliziranog streljiva od sustava kalibra 152 milimetra.

Kijev dnevno treba 20.000 topničkih granata

Standardno streljivo od 155 milimetara sastoji se od upaljača, projektila, pogonskog goriva i kapisle. Koristi se u sustavima haubica poput vučene haubice M777, samohodne haubice na kotačima Caesar ili samohodne haubice na gusjenicama kao što su M109 Paladin ili AHS Krab. Njihov domet varira od 22,5 do 40 kilometara, ovisno o samom sustavu i vrsti streljiva.

Važno je primijetiti da je Ukrajina dokazala da može ispaljivati topničke projektile s vrhunskom preciznošću, koristeći specijalizirano streljivo upareno s radarima za upravljanje paljbom te potpomognuto bespilotnim letjelicama i protubaterijskim radarima za detekciju putanje nadolazećih topničkih granata i lociranje samog izvora paljbe.

Ukrajinski dužnosnici izjavili su početkom prošle godine da im dnevno treba 20.000 topničkih granata za tristotinjak topničkih sustava zapadne proizvodnje kako bi učinkovito podržali kopnene operacije. Zapadni izvori tvrde da je Kijev u najboljem slučaju od donacija primio dovoljno granata da ispali 9000 projektila dnevno, ali je njihov broj u posljednje vrijeme pao na njih 2000.

Ukrajina prije ruske invazije nije proizvodila topničko streljivo, ali je samo u srpnju 2023. proizvela više minobacačkih i topničkih granata nego tijekom cijele 2022. godine. Međutim pokretanje vlastite industrijske proizvodnje praktički od nule, dok su ti pogoni pod neprijateljskom paljbom, ne zadovoljava ukrajinske potrebe. Najnovija izvješća sugeriraju da će moći samostalno proizvoditi granate od 155 milimetara tek tijekom druge polovice ove godine.

U problemu i Rusi

Ruske snage također imaju manjak granata, ali je njihov nedostatak manji. Na početku invazije Rusija je imala zalihe od 16 milijuna topničkog streljiva, a prema procjenama švedske Agencije za obrambena istraživanja (MTFA), čak polovica toga potrošena je tijekom prve godine rata. Rusija je rasporedila svoje streljivo velikom brzinom, navodno koristeći 10.000 do 80.000 granata dnevno, ovisno o intenzitetu borbi. Međutim, i pored sporije brzine paljbe i povećanja proizvodnje, i Rusiji prijeti nestašica projektila već od jeseni iduće godine.

Kao i streljivo ukrajinskih saveznika i partnera, većina ruskog streljiva uglavnom dolazi iz skladišta umjesto iz proizvodnje. Ove zalihe, koliko god su bile velike prije invazije, znatno su se smanjile, prisiljavajući Rusiju da se okrene vanjskim izvorima nabave, posebice Sjevernoj Koreji.

Iako su pouzdane informacije rijetke, ruska proizvodnja navodno se znatno povećala. Prema pisanju zapadnih medija, Rusija je prije invazije proizvodila približno milijun granata godišnje. Najnovija izvješća pak ističu da je tijekom prošle godine proizvela 3,5 milijuna granata, a ovogodišnji cilj joj je njih oko 4,5 milijuna. Ipak, Rusija se istovremeno suočava s drugim problemima.

Ruska stopa izdataka za streljivo nije financijski održiva jer bi potrebno povećanje proizvodnje značilo korištenje više od petine ruskog obrambenog proračuna samo na to. Usporedbe radi, Moskva je prije rata koristila samo 2,6 posto svog obrambenog proračuna za tu namjenu. Rusi se također suočavaju s problemima trošenja i habanja cijevi koje se mogu riješiti samo korištenjem onih iz skladišta iz sovjetske ere, što povećava zabrinutost u pogledu preciznosti, pouzdanosti i sigurnosti. Prema nekim procjenama, ta bi država mogla ostati bez uskladištenih granata domaće proizvodnje već iduće godine.