Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je predsjednik Saveza pravnika u privredi Hrvatske 1970. i direktor u mesnom koncernu 'Sljeme'.

Podupirao je hrvatski politički pokret Hrvatsko proljeće. Godine 1972. optužen za je 'protudržavne djelatnosti', iste godine je uhićen i proveo šest mjeseci u istražnom zatvoru.

Pušten da se brani sa slobode, prebjegao je prije početka suđenja u Austriju i ondje dobio status izbjeglice u skladu sa Ženevskom konvencijom. Jugoslavenski režim tražio je izručenje, koji je austrijski sud odbio. U odsutnosti je osuđen na 2,5 godine strogog zatvora.

Živio je u Beču kao politički emigrant do veljače 1990. kad ponovno dobiva putovnicu u povodu održavanja Prvog općeg sabora HDZ-a gdje je izabran za člana središnjeg odbora stranke kojoj je pristupio godinu dana prije.

Kao prvi politički emigrant izabran je za zastupnika u prvom sazivu Hrvatskoga sabora 1990. i od tada je bio zastupnik HDZ-a u četiri saziva, do 2003.

Kao jedan od najbližih suradnika prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana obnašao je nekoliko dužnosti u izvršnoj vlasti. U prvoj fazi Domovinskog rata (ljeto 1991. do proljeća 1992.) obnaša dužnost zamjenika ministra obrane te ministra pravosuđa. Nakon parlamentarnih izbora 1992. imenovan je za potpredsjednika vlade.

Predsjednik Tuđman imenovao ga je 1995. čuvarom državnog pečata.

Od 1996. do 2000. bio je član Savjeta Hrvatske narodne banke, a 2003. odlazi u mirovinu.