Što stoji iza ljudi koje svakodnevno viđamo po internetskim portalima, časopisima i televiziji, a jako malo ili gotovo ništa znamo o njihovom profesionalnom radu?
Sada već svi znamo da Mari Bratoš izvrsno pristaje Teo Perić za MAK, no rijetki su oni koji su upoznati s talentom i ogromnim radom koji stoji stoji iza nje.

Mara Bratoš je diplomirala na Akademiji za dramske umjetnosti u Zagrebu, na odsjeku Filmsko i TV snimanje. Članica je ULUPUH-a, HZSU-a i HDFD-a.
Radi kao profesionalni fotograf i iza sebe ima već nekoliko samostalnih izložbi fotografija.
Na najgori mogući način osjetila je rat u Dubrovniku, izgubivši oca i dečka, nakon čega je živjela jedno vrijeme u Americi. Danas je lijepa i sretna mlada žena koja izvrsno radi svoj posao, što najbolje potvrđuje suradnja za Banku, Elle, Klik te druge revije i časopise, no što je najvažnije, nije izgubila umjetnicu u sebi.

U nastavku pročitajte Marin intervju za Modu Komodu.

MK: Koji su motivi koje fotografiraš? Ljudi, priroda, avangarda...
Mara: Fotografiram sve nabrojeno, a najdraži su mi ljudi u prirodi. Ljudsko lice i tijelo su mi neiscrpan izvor inspiracije, a prirodu obožavam samu po sebi, pa mi je spoj toga dvoje dobitna kombinacija.




'Klarino koljeno', photo: Mara Bratoš

MK: Koji je najzanimljiviji fotić s kojim si ikad radila?
Mara: Najzanimiljiviji fotići su mi uvijek i najdraži fotići, od kojih je svakako moj prvi, analogna MINOLTA X700. Zatim MAMIYA 645proTL. Sa svakim fotoaparatom se toliko 'sljubim' i toliko postane produženi dio mene da sam jako vezana za njih, tako da ni jednoga posebno ne mogu izdvojiti. A danas je to definitivno CANON EOS5D.



MK: Analogija ili digitalija?
Mara: Duuuuuuuuuuuugooooooooo je to bila analogija, a s obzirom na to da je čovjek prilagodljivo biće, naravno da sam danas fan i digitalije.



MK: Imaš li crnu komoru?
Mara: Imam dijelove crne komore koji više nisu svi na jednom okupu. Naletim na njih ljeti u Dubrovniku, a često i u svom stanu u Zagrebu. Nostalgična sam za tim vremenima. To mi je bio najljepši dio u fotografskom procesu. Mir, tišina i miris kemikalija uz rađanje fotografija.

izložba: 'Lučki gradovi', photo: Mara Bratoš

MK: U kojoj mjeri koristiš photoshop
Mara: Minimalno. Koristim ga kao i prije laboratorij.

MK: Gdje te sve fotografija odvela?
Mara: Auuuuu... svugdje, od morskih pejzaža do planinskih vrhova, od prijevoznih sredstava, detalja ljudskog tijela do autoaktova u šumi. Fotografija je jedno veliko putovanje i neizvjesnost gdje će me odvesti sljedeći put veliki je užitak.




'Autoaktovi u šumi', photo: Mara Bratoš

MK: Kakva si kao model?
Mara: Vrlo sam strpljiva jer sam toliki zaljubljenik u fotografiju da ću sve napraviti kao model da ugodim fotografu s druge strane fotoaparata i kao model pridonesem stvaranju novog djela u fotografskom svijetu.

MK: 

Kakva iskustva imaš s aktovima?
Mara: Hahaha, kažu da imam veliko iskustvo s aktovima. Prvo sam u srednjoj školi počela kao model pri stvaranju aktova dubrovačkog fotografa Pava Urbana, zatim sam 1996. snimila svoje prve Autoaktove u šumi, koji su meni donijeli nagradu naboljeg mladog hrvatskog fotografa. Godine 2005. napravila sam samostalnu izložbu Autoaktovi na cvijetnim pozadinama i namjeravam nastaviti tu tradiciju, tako da me u skoroj budućnosti čeka snimanje aktova ili autoaktova.



'Autoaktovi', photo: Mara Bratoš

MK: Privlače li te isti frajeri u stvarnosti kao na fotografiji?
Mara: Ne. Na fotografiji, kada radim za sebe, volim klasično 'lijepe' muškarce s pravilno oblikovanim tijelima, dok u realitetu izgled nije presudan da mi se netko dopadne. Puno mi je bitnija osobnost i ono što muškarac u sebi nosi.



izložba: 'S ruba scene/ZKM', photo: Mara Bratoš

MK: Je li te kriza primorala da fotkaš koji sprovod ili vjenčanje?
Mara: Nećete vjerovati, ali ipak nije. Sprovodi i vjenčanja nikada mi nisu bili tematski zanimljivi, tako da su me zaobišli i u ova vremena.



MK: Tko će fotkati tvoje vjenčanje?
Mara: Ako mogu maštati, rado bih da ga fotka Peter Lindbergh. Nikad ne znaš koje iznenađenje život donosi.



MK: Nije nikakva tajna da voliš modu, zanima li te modna fotografija?
Mara: Moda je uvijek bila moj privatni hobi. Pratila sam trendove još kao klinka. Svoje prve poslove započela sam kao modni fotograf krajem 90-ih za hrvatska izdanja Cosmopolitana i Ellea. Za njih sam snimila nekoliko meni dragih editorijala kao što je crno-bijeli editorijal s mladom Adrijanom Dejanović za hrvatski Cosmopolitan i divan editorijal za Lacoste snimljen u New Yorku s brazilskom manekenkom za hrvatski Elle.



hrvatsko izdanje Ellea 2005, photos: Mara Bratoš

MK: Koga bi voljela fotografirati, a još nisi?
Mara: Voljela bih imati priliku raditi s manekenkom Dariom Werbowy. A od muškaraca zanimljivo lice mi ima dizajner Stefano Pilati.

MK: 

A tko bi da tebe fotografira? Čijem se radu diviš?
Mara: Peter Lindbergh i Ellen von Unwerth, njihove radove obožavam.

photos: Luka Nižetić

MK: 

Koji ti je fetiš kad je moda u pitanju?
Mara: Sakoi, starinski nakit i cipele svih namjena, bilo da su salonke, čizme, balerinke, sandale, gojzerice... jednostavno su moja strast.



MK: Jesi li bezglavi shoppingholičar ili promisliš dvaput prije nego provučeš karticu?
Mara: Prošla sam jednu i drugu fazu koje su se često izmjenjivale. Veći dio života sam provela kao bezglavi shoppingholičar, a sada (ne znam je li u pitanju zrelost) ipak promislim prije provlačenja kartice.



MK: Najbolja kupnja ikad?
Mara: Bilo ih je puno. Općenito se dogođa kada sam na putovanjima, jer dam sebi vremena za biranje u opuštenim uvjetima.



MK: Skrivena želja?
Mara: Osvojiti planinarenjem najviši vrh u Maroku, Jebel Toubkal (4.165 m).

Ostale Marine radove pogledajte ovdje