Sud je predmet vratio ministarstvu na ponovni postupak, a budući da je riječ o prvom vraćanju na ponovni postupak, protiv te presude nije dopuštena žalba.

'Poništeno rješenje odnosi se na zbrinjavanje neopasnog otpada kapaciteta većeg od 50 tona na dan, tj. na biološku i fizikalno-kemijsku obradu otpada i na odlagalište otpada na koje se odlaže više od 10 tona otpada na dan ili imaju ukupni kapacitet veći od 25.000 tona', stoji u priopćenju.

Iz Upravnog suda navode da je na objavi presude 'ukratko izneseno da je nezakonitost utvrđena u dijelu rješenja što se odnosi na potrebu izrade temeljnog izvješća kao dijela sadržaja stručne podloge zahtjeva za ishođenje okolišne dozvole'.

Navode i da taj sud nije našao utemeljene argumente tuženika Ministarstva zaštite okoliša i energetike da izrada temeljnog izvješća nije potrebna jer je riječ o novom postrojenju budući da takav zaključak nije utemeljen u odredbama propisa kojima je regulirano predmetno upravno područje.

U priopćenju još stoji da u preostalom dijelu dozvole sud nije našao nezakonitosti, da u tom sporu nije odlučivano o drugim elementima cjeline zahvata ni o ostalim spornim pitanjima vezanim uz zahvat te da zato na ta pitanja današnja presuda ne utječe.

'Nije odlučivano ni o postupanju Ekoplusa u praksi, što podliježe nadzoru nadležnih upravnih tijela u zasebnim postupcima, već isključivo o zakonitosti spomenute okolišne dozvole, u tekstu u kojem je izdana', priopćio je Upravni sud.

Kao zainteresirana strana u sporu je sudjelovao i nositelj zahvata Ekoplus, koji upravlja Marišćinom.