Zečevi, jaja, povorke, slavljenje rađanja ili preporađanja Boga, kao i početka proljeća, kolači i sl. simboli su, koncepti i običaji koje kršćanstvo dijeli s brojnim poganskim kultovima i vjerovanjima u kojima se u vrijeme proljetne ravnodnevnice slavilo buđenje prirode. Neki od tih kultova nastali su prije kršćanstva, a neki su se razvijali paralelno s njime.

Poznato je da su brojne religije njegovale ideju o proljetnom preporađanju umrlih bogova. Jedan od poznatijih drevnih kultova koji se vezuje uz proljeće, plodnost i Novu godinu, odnosno početak kalendara kult je božice Ištar. Prema sumerskom mitu, nakon strastvene veze s Tamuzom, Ištar posjećuje donji svijet gdje se sukobljava sa svojom sestrom Ereškigal. Ereškigal ubija sestru Ištar, no njezini je sluge oživljuju i vraćaju na zemlju. Neki stručnjaci smatraju da se njezino ime može povezati s imenom za uskrs Easter. Sličnu priču priča i mit o Izidi i Ozirisu. No u ovom tekstu pokušat ćemo više pozornosti posvetiti najčešćim običajima kojima se obilježava Uskrs.

Cvjetnica i palmine grane

Uskrs se mnogim simbolima, kao i datumom, povezuje sa židovskom Pashom. To je logično, jer je prema izvještajima evanđelista, umro uoči Pashe koja se događa na uštap u mjesecu nisan. U hrvatskom jeziku koriste se dva izraza koje stručnjaci smatraju sinonimima - Vazam i Uskrs. U čakavskom i kajkavskom Vazam je čak jedini naziv za Uskrs. Vazam je pak izvedenica od grčke riječi 'azima' koja znači 'beskvasni kruh' koji se jeo na Pashu.

Blagdan Cvjetnice ili Palmana nedjelja vezan je uz spomen Isusova ulaska u Jeruzalem, kada je bio pozdravljen palminim grančicama. No taj običaj također podsjeća na trijumfalni ulazak Židova u Jeruzalem s grančicama palme za Blagdan sjenica odnosno Sukot. Plmino lišće koristilo se i kao simbol pobjede u grčkoj i rimskoj kulturi. U drevnom Egiptu ova je biljka bila simbol vječnog života. Kasnije, u kršćanskoj tradiciji postala je simbolom pobjede mučenika nad smrću.

Poklade ili fašnik

U mnogim kršćanskim, osobito katoličkim tradicijama održavaju se festivali kojima se obilježava svečano razdoblje prije korizme. U njima se priređuju povorke maškara, kostimirani i maskirani plesovi. Običaj se vjerojatno razvio iz rimskih bakanalija i saturnalija, no utemeljen je i na magijskom vjerovanju u istjerivanje zlih sila i protjerivanje zime.

Crkvene vlasti oduvijek su njegovale podijeljene osjećaje prema karnevalu. S jedne su strane osuđivale karnevalsku pogansku raspojasanost i neumjerenost, a s druge im je pokladno ludovanje odgovaralo kao protuteža koja će naglasiti vrijednosti kršćanskoga života. Jasno uprizorenje grijeha tijekom poklada bilo je odušak, ali i podstrek za pokoru i pokajanje korizme.

Uskrsni zec, simbol plodnosti

Poput jaja, i zečevi su od drevnih vremena bili simboli plodnosti, jer su početkom proljeća rađali mnogo mladunaca, a također i zbog toga što zečice mogu začeti nove mladunce dok su još skotne. To je bio razlog zbog kojeg su bili štovani u brojnim religijama - u Egiptu, kao inkarnacije raskomadanog i uskrslog Ozirisa; kod Kineza u taoizmu kao simbol Mjeseca koji umire da bi se ponovno rodio (Kinezi su u pjegama na punom Mjesecu prepoznavali lik zeca); kod Germana je bio simbol božice proljeća i plodnosti Eostre ili Ostare i žrtvovan na njezinu žrtveniku. Prema ovoj božici Uskrs se na engleskom naziva Easter.

Običaj ukrašavanja uskrsnih jaja

Jaje je od drevnih vremena bilo poganski simbol ponovnog rođenja na Zemlji, a u mnogim se kultovima koristilo u obilježavanju proljetnih svetkovina. Kršćani su ga kasnije prihvatili kao simbol uskrsnuća Isusa Krista. Poznato je da su jaja prigodom novogodišnjih svetkovina, koje su se slavile za proljetni ekvinocij, bojali još zoroastrijanci. Tvrdo kuhana jaja u judaizmu simbolizirala su prinošenje žrtava za mir, a jela su se za Pashu. U tradiciji istočnog kršćanstva postoji legenda prema kojoj je Marija Magdalena na Isusov grob u košari donijela jaja kako bi ih podijelila s drugim ženama. Kada je vidjela uskrsnuće Krista, jaja su poprimila sjajno crvenu boju. Jaje u toj tradiciji predstavlja kamen na Kristovu grobu, a najčešća boja kojom se ukrašavaju je crvena. Slično preporađanje simboliziraju i tek izlegnuti pilići.

Uskrsni kolač

Kolači su danas nerazdvojan dio slavljenja Uskrsa. Jedan od starinskih, tradicionalnih je pinca. U Starom zavjetu spominje se epizoda u kojoj vjerski vođe pokušavaju zaustaviti Izraelce koji peku slatke kolače kao idole. Sveta peciva sa znakom križa koristila su se još u babilonskim ritualima posvećenim božici Ištar. Slična peciva, u engleskom govornom području poznata kao cross buns, danas su sastavni dio uskrsnih običaja osobito u zapadnoeuropskim zemljama. Kršćanska crkva svojevremeno je također nastojala stati na kraj pečenju svetih kolača za Uskrs. No očito je slatka tradicija odnijela pobjedu.

Odakle miješanje običaja i ideja?

Uzroke ovih i brojnih drugih sličnosti za tportal je već ranije objasnio hrvatski stručnjak za stare religije i kultove dr. sc. Željko Miletić, profesor na Odjelu za arheologiju Zadarskog sveučilišta.

'Vodeći povjesničar religija Richard Gordon sjajno je definirao razloge sličnosti u vjerovanjima i kultu kod kršćana, mitraista i sljedbenika metroačkih i izijačkih vjerovanja. One su rezultat nastajanja ili barem oblikovanja u približno isto vrijeme i na istom prostoru rimske države', rekao je Miletić.

'Legaliziranjem kršćanstva u doba Konstantina Velikog 313. godine, a onda i početkom propasti poganstva krajem 4. stoljeća, u doba Teodozija trebalo je potpuno kristijanizirati rimski svijet. Od presudne važnosti bilo je očistiti kalendar od poganskih festivala, obreda i običaja, a posljedica je bila stvaranje jednog sloja elemenata u kršćanstvu lažne genetske sličnosti s poganstvom. Tako je poganski festival rađanja Sunca (danas djelomice sačuvan kroz Badnjak) zamijenjen rađanjem Krista – kršćanskog sunca pravde (premda se Isus nije rodio na taj datum).

Najpopularniji poganski proljetni festivali u kasnoj antici, oni Velike Majke Bogova koji su slavili obnovu života i život nakon smrti, zamijenjeni su Uskrsom, najvažnijom kršćanskom svetkovinom koja slavi tajnu vjere – vječni život', objasnio je Miletić.