Znanstvenici već godinama raspravljaju o mogućnosti da kloniranjem vrate u život davno izumrle mamute. No ovih dana u tom području konačno je napravljen velik pomak s riječi na djela - tim američkih genetičara već je uspješno klonirao stanicu slona
George Church, profesor genetike na Sveučilištu Harvard, i njegovi suradnici nisu uspjeli iz ostataka mamuta sintetizirati cijeli genom ove drevne životinje; umjesto toga odabrali su gene odgovorne za najvažnije mamutske karakteristike kao što su primjerice masno tkivo koje štiti od hladnoće, veličina ušiju, vunasto krzno, duge kljove i sl.
'Dali smo prioritet genima povezanim s otpornošću na hladnoću uključujući dlakavost, veličinu ušiju, potkožne masnoće i posebno hemoglobin', rekao je Church.
Znanstvenici smatraju da su mamuti zahvaljujući hemoglobinu uspjeli preživjeti u vrlo hladnoj klimi kakva je na Zemlji vladala prije više tisuća godina.
'Sada imamo funkcionalne stanice slonova s DNK mamuta u njima. Za sada to nismo objavili u znanstvenom časopisu jer nas čeka još posla, no planiramo', rekao je Church.
Ako američki eksperiment uspije, uskoro bismo mogli vidjeti prve žive mamute nakon 3300 godina.
Tehnika kojom su spojeni dijelovi DNK mamuta s genetskim kodom slona naziva se CRISPR/Cas9. Ona se do sada koristila za stvaranje transgenskih organizama, a sada je prvi put upotrijebljena za rekreiranje izumrlih organizama.
U sljedećem koraku znanstvenici će pokušati modificirati jajne stanice slonova.
No neki stručnjaci smatraju da nema smisla vraćati u život davno izumrle vrste dok izumiranje prijeti čak i afričkim i azijskim slonovima.
'Koja bi to bila poruka? Da možemo biti neodgovorni prema okolišu koliko nas volja i potom samo klonirati stvorenja?', pita Alex Greenwood iz Leibniz Institute for Zoo and Wildlife Research.
Trenutno na kloniranju mamuta u svijetu rade čak tri tima genetičara pa bismo prilično opravdano mogli zaključiti da je vrijeme za moralne dvojbe već isteklo. Vraćanje mamuta iz svijeta izumrlih stvorenja moglo bi se spriječiti samo zakonskom zabranom. U svijetu razvoja znanosti često je nezahvalno i besmisleno postavljati pitanje što je isplativo i svrsishodno. Vrlo često znanstvenici će napraviti nešto iz jedne od temeljnih ljudskih potreba – znatiželje. Ako nešto možemo, zašto ne bismo pokušali?
