Ivan Pšenica, hrvatski branitelj i dugogodišnji predsjednik Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i Udruge roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja 'Vukovarske majke', pokopan je danas na vukovarskome Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata uz vojne i civilne počasti
U nazočnosti članova obitelji i rodbine te mnogobrojnih prijatelja i suboraca, od Ivana Pšenice u ime Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja oprostila se predsjednica tog saveza Ljiljana Alvir, koja je podsjetila da je Ivan Pšenica na njegovu čelu bio punih 11 godina.
'Kroz sve te godine neumorno se borio kako bi se doznala istina o zatočenima i nestalima, za poštovanje hrvatskih branitelja i ratnih stradalnika i dostojanstvo Domovinskog rata', istaknula je Alvir.
U ime Vlade i Ministarstva branitelja od Ivana Pšenice oprostio se ministar Predrag Matić, koji je istaknuo da je Ivan Pšenica kroz neprestanu aktivnost u pronalaženju nestalih i zatočenih osoba bio primjer ljudske nesebičnosti i požrtvovnosti, a kroz ljubav koju je pokazivao prema vlastitoj obitelji te upornost da dozna sudbinu u Domovinskom ratu nestalog sina Borisa i roditeljske brige i pažnje.
Među mnogobrojnim Vukovarcima, Ivana Pšenicu ispratili su vukovarsko-srijemski župan Božo Galić, saborska zastupnica i bivša predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor, vukovarski i zagrebački gradonačelnici Željko Sabo i Milan Bandić te mnogi drugi uglednici.
Prisjetivši se godina prijateljstva s Ivanom Pšenicom, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić rekao je novinarima da je on među najzaslužnijima za premještanje Zida boli na Mirogoj te kako će mu nedostajati prijateljstvo s tako iznimnim čovjekom i domoljubom kakav je bio Ivan Pšenica.
Pokop je predvodio gvardijan Franjevačkog samostana u Vukovaru fra Gordan Propadalo
Ivan Pšenica umro je u Zagrebu 4. siječnja u 69. godini. Rodio se 1944. godine u Vukovaru. Na početku Domovinskog rata sa sinom Borisom uključio se u obranu Vukovara i gradske četvrti Borova naselja. Nakon sloma obrane grada zarobljen je i odveden u srbijanski logor Begejce, a njegovu sinu Borisu, čiji su posmrtni ostatci identificirani 2005. godine, izgubio se svaki trag.
Zbog svoje agilnosti i angažmana, 2000. godine postao je predsjednik Udruge 'Vukovarske majke', koju je vodio sve do 2006. godine. Od 2005. do 2011. godine bio je na čelu Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja.
