Sve više mladih odlazi iz Hrvatske u potrazi za poslom i boljim životom, a mnogi od njih podijelili su svoja iskustva s vršnjacima u nalaženju posla, naglašavajući kako se razgovori za posao u prestižnim tvrtkama i institucijama obavljaju opušteno, za razliku od hrvatske prakse gdje su ti razgovori dugotrajni i mukotrpni. Jesu li njihova iskustva puka sreća ili još jedan primjer pozitivne prakse iz inozemstva za kojom Hrvatska kaska, pitali smo naše sugovornike, stručnjake za tržište rada. Oni ističu kako su takvi primjeri izolirani te kako Hrvatska polako, ali sigurno ide u korak sa svjetskim trendovima kada je u pitanju razgovor za posao kao posljednji korak pri novom zaposlenju
Koliki je, pak, trend napuštanja Hrvatske i traženja poslovnih prilika izvan domovine, ponajviše pokazuju ovog tjedna objavljeni službeni podaci njemačkog Saveznog ureda za statistiku prema kojem se prošle godine u Njemačku uselilo 50.628 hrvatskih državljana. Trend pojačanog iseljavanja u Njemačku nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju sredinom 2013. tako se nastavio. Godinu dana kasnije u Njemačku je doselilo 44.260 osoba s hrvatskom putovnicom, a valja napomenuti kako broj onih koji sreću traže izvan naših granica nesmiljeno raste i ove godine.
Među onima koji su odlučili potražiti sreću u Njemačkoj, koja je pored Irske i skandinavskih zemalja omiljena poslovna destinacija mladih Hrvata, jest i magistra elektrotehničkih znanosti i računalstva Anja Sadžakov, čija je priča nedavno oduševila sve one koji su u potrazi za radnim mjestom u inozemstvu, a kojima je 'preko glave' iscrpljujućih razgovora i testiranja kod domaćih poslodavaca.
Mlada Zagrepčanka se, naime, požalila kako je prilikom testiranja u jednoj prestižnoj hrvatskoj tvrtki, prošla četiri velika kruga ispitivanja tijekom dvodnevnog testiranja koje je trajalo od jutra do navečer, što je, kako kaže, podsjetilo na testiranja budućih astronauta u NASA-i. Anja Sadžakov je napomenula kako je imala najbolje riješene testove, no kako posao ipak nije dobila, budući da je to radno mjesto bilo unaprijed rezervirano.
'Bila sam u potpunosti frustrirana spoznajom da se u mojoj rodnoj zemlji ne cijeni punih 17 godina školovanja. Iz dana u dan moja je motivacija umirala. Nepravda koju sam proživljavala potpuno me dotukla', kazala je 26-godišnja Zagrepčanke koja se potom bez, kako je kazala, velikih nadanja prijavila za posao u Europskoj središnjoj banci (ESB) u Frankfurtu.
Uskoro je dobila poziv iz banke u kojem je obaviještena da je odabrana za prvi krug intervjua, no nakon što su joj opisali radno mjesto i pojasnili uvjete, odlučila je odustati od tog radnog mjesta. Ipak, već za dva dana javili su joj iz banke kako su je preporučili na drugom IT odjelu, pa je odlučila okušati znanje i ponešto sreće i drugi put.
Razgovor je obavljen s mentorom i menadžerom banke u opuštenoj i ugodnoj atmosferi putem Skypea (alata za internetsku telefoniju), prisjetila se IT stručnjakinja, kazavši kako se osjećala sigurno i bez straha kakav je osjećala tijekom razgovora za posao u Hrvatskoj. Pored toga, bez ikakvog krzmanja i straha postavljala je pitanja menadžeru o visini plaće i broju slobodnih dana te je na kraju dobila posao. Danas ima siguran posao, višestruko veću plaću od one zagrebačke, razne beneficije i što nije nimalo nevažno, plaćen stan u središtu Frankfurta.
Slična je priča i s Tomislavom Cindrićem iz Rijeke koji se javio na razgovor za posao u jednoj njemačkoj informatičkoj tvrtki. S poslodavcem je razgovor obavio također putem Skypea, a na isti način je našao stan u Hamburgu koji mu je počeo plaćati poslodavac, budući da je i više nego zadovoljan njegovim radom. Identična je situacija i s Goranom Horvatom iz Varaždina koji je također obavio intervju za posao putem interneta i danas radi kao inženjer u jednoj njemačkoj strojarskoj tvrtki.
Ipak, dobri poznavatelji tržišta rada u Hrvatskoj i izvan njezinih granica te njihovih prednosti, mana i zamki, tvrde kako su opisani primjeri zapravo izolirani budući da je rijetkost da strani poslodavac olako putem internetske komunikacije zaposli nekoga nakon kratkotrajne inicijalne provjere znanja, mogućnosti i očekivanja.
Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije istaknuo je u razgovoru za tportal kako su hrvatska iskustva mladih tijekom razgovora za posao tradicija društva, koja se bitno mijenja i polako prati svjetske trendove.
'Valja znati kako da će inozemni poslodavac vrlo teško i rijetko zaposliti nekoga s kim kontaktira putem telefona ili Skypea, budući da se poslodavac u svakom slučaju želi dodatno osigurati kako će zaposliti adekvatnu osobu. Prema poslodavcu se može ostaviti jako dobar dojam, no hoće li taj dojam prevladavati i nakon zapošljavanja, poslodavac će vrlo brzo razotkriti', kazao je Bejaković podsjećajući kako se naši poslodavci susreću s teškoćama sasvim druge prirode, a odnose se na probleme teškog otpuštanja lošeg radnika te nesklonosti zapošljavanju dugotrajno nezaposlenih.
Unatoč tome, Bejaković naglašava kako se i hrvatska poslovna zajednica sve više približava i ide u korak s novim trendovima te očekuje kako će u dogledno vrijeme i domaći poslodavci obavljati konstruktivnije, kvalitetnije i brže razgovore za poslove s potencijalnim radnicima.
Slično misli i Martina Trboglav, profesorica psihologije te viši konzultant u organizaciji Ramiro koja se bavi savjetovanjem u području organizacijskog razvoja i razvoja ljudskih potencijala. Prema njezinom mišljenju, pravila tijekom razgovora za posao podjednaka su u Hrvatskoj i izvan nje. Štoviše, naša sugovornica ističe kako domaći poslodavci sve više i kvalitetnije osmišljavaju ciljane procese selekcije i isplative kompetencije kroz razgovore i testiranja potencijalnih radnika, što je ustaljena europska i svjetska praksa te naglašava kako je rijetkost da netko dobije posao nakon običnog, površnog razgovora.
Mišljenja naših stručnih sugovornika, ipak, ne bi trebala pokolebati potencijalne kandidate za radna mjesta u Hrvatskoj i vani, jer svi znamo da ponekad treba imati i ponešto sreće.
245175 ,419543 ,414966 ,379722
