'Pokrivamo si leđa, ja sam mu zadnja prepreka, a svi vidite da i on meni i cijeloj momčadi često spašava kožu,' počinje Domagoj Vida paralelnu priču o velikom prijateljstvu s Ivanom Kelavom.

'Upoznali smo se u Tuhelju na pripremama prije gostovanja u Litvi za U19 reprezentaciju. Ne bi vjerovali, ali Vida je onda bio tih i povučen. Odmah smo se skompali, a ubrzo sam ga i otkočio,' smije se Kelava koji nije zaboravio i, kako kaže, trećeg brata Matu jajala.

'Jajalo i ja smo bili cimeri, ali često smo i Vidi u sobu donosili pomoćni ležaj da možemo svi biti zajedno,' kaže golman koji je uvjeren da u kompatibilnom Slavoncu ima prijatelja za cijeli život. Osjećaj je uzajaman.

'Ne znam što bi se moralo dogoditi da se ovo prijateljstvo pokvari. Nije floskula,' govore iste stvari Ivan i Domagoj.

'Ma Kele je čudo. Uvijek vesel, raspoložen, spreman za zabavu. I ispred svega iskren. Za poželjeti. Bilo mi je lakše odlučiti se da dođem u Dinamo kad sam znao da me on i ostali iz mlade repke čekaju u klubu.'

Poslije svake utakmice njih se dvojica umoče u klupski bazen i ne miču satima.

'Ne treba nam patkica, hvala, i ovako nam nije dosadno. Pričamo, analiziramo utakmicu i kujemo planove,' kaže Kelava i dodaje.

'Sada se tek vidi koliko je dovođenje Vide bio dobar potez naše uprave. I u reprezentaciji smo zajedno, a sada nam je i Jajalo došao. Nadam se da će se zadržati na dulje staze a idealno bi bilo da nam se putevi spoje i u Dinamu.'

Tri nogometna brata. Jedna od lijepih priča iz brojnih karantena. Da su i niželigaši imala bi veliku ljudsku vrijednost, a o igri njih dvojice (možda i sve trojice) će uskoro ovisiti raspoloženja navijača reprezentacije, a ne samo Dinamovih simpatizera.