U šestosatnom ruskom napadu u ponedjeljak ujutro diljem Ukrajine poginulo je najmanje 11 ljudi, a njih 60 je ranjeno. Rusi su napade nastavili i navečer. Agencije javljaju da je jedan od projektila koji je ujutro pogodio Kijev pao blizu ureda ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Prema nepotvrđenim izvorima, u najnovijim napadima ponajviše su korišteni krstareći projektili Kh-101, koje iz zraka mogu lansirati bombarderi tipa Tu-160, Tu-22M3/5, Tu-95MS16, ali i dugodometni lovci tipa Su-27IB. Valja napomenuti da, pored konvencionalne Kh-101, postoji nuklearna varijanta Kh-102, a obje su 2012. zamijenile raniji projektil tipa Kh-55.

Domet rakete Kh-101 sličan je prethodniku Kh-55, premda je teško postići konsenzus među različitim izvorima. Većina izvora procjenjuje domet između 2500 i 2800 kilometara. Raketa Kh-101 duga je 7,45 metara, promjer joj iznosi pola metra, a pri lansiranju teži oko 2,3 tone. Ova raketa krstari na visini od 15 kilometara brzinom od 0,75 Macha, a u posljednjoj fazi leta, prije nego što pogodi metu, spušta se na visinu od 30 do 70 metara. Konvencionalna bojna glava inačice Kh-101 teži 450 kilograma, a varijanta Kh-102 može nositi nuklearnu bojnu glavu snage 250 kT.

Točnost pogađanja mete od 10 do 20 metara

Obje varijante koriste inercijalni navigacijski sustav kombiniran s GLONASS-om i prepoznavanjem terena, a za posljednju fazu leta rakete koriste TV/infracrveni sustav prepoznavanja mete. Prema ruskim izvorima, projektili imaju točnost pogađanja mete od 10 do 20 metara. U najnovijem napadu na Kijev, koji je mjesecima bio pošteđen ruskih projektila, korištene su i krstareće rakete Kh-555, nastale od varijante Kh-55SM. Kh-555 nosi isključivo konvencionalnu bojnu glavu i ima povećan domet te preciznije sustave navođenja.

Kh-555 je uvedena u upotrebu 2004. godine, a namijenjena je lansiranju iz strateškog dugodometnog bombardera Tu-160 (12 projektila), strateškog bombardera Tu-95 (6 ili 16 projektila), pa čak i iz lovca - bombardera srednjeg dometa tipa Su-34, koji može nositi jedan takav projektil. Kh-555 ima slične dimenzije kao i Kh-101, s time da tijekom leta može odbaciti turbomlazni motor, kao i koristiti dodatna krilca za učinkovitije krstarenje.

Težina konvencionalne bojne glave iznosi 400 kilograma, a dostupno je nekoliko vrsta, uključujući visokoeksplozivne, probojno visokoeksplozivne ili bojne glave s podstreljivom. Raketa ima smanjeni radarski presjek, no nipošto nije nevidljiva. Lansira se s visine od 60 do 10.000 metara, a domet joj iznosi 3500 kilometara. Uz to, Kh-555 ima poboljšan sustav navođenja, kao i mogućnost korištenja GPS navigacije.

Šojguovo odstupanje od dometa

Ukrajinski gradovi su gađani i krstarećim raketama 3M-54 Kalibr, koje je razvio konstruktorski ured Novator. Riječ je o obitelji raketa koje se mogu lansirati s broda, iz podmornice i iz zraka. Neke inačice imaju drugi pogonski stupanj koji pokreće dodatno ubrzanje u terminalnom prilazu meti, smanjujući vrijeme reakcije obrambenih sustava, s time da podzvučne varijante imaju veći domet od nadzvučnih. Projektil može nositi bojnu glavu težine do 500 kilograma eksploziva ili termonuklearnu bojnu glavu.

Postoji nekoliko tvrdnji o maksimalnom dometu kopnenih napada Kalibra. Pentagon procjenjuje njegov domet na 1400 kilometara, a ruski ministar obrane Sergej Šojgu tvrdi da on iznosi 1500 kilometara. Odstupanja u vrijednostima su vjerojatno političke deklaracije za strateški učinak, s time da se tvrdnje o dometu od čak 2500 kilometara odnose, najvjerojatnije, na termonuklearnu bojnu glavu.

Projektil je dizajniran tako da dijeli komponente između varijanti koje se lansiraju s površine i podmornice, ali se svaki projektil sastoji od različitih komponenti, primjerice pojačivača. Pojedini izvori tvrde da su ukrajinski gradovi zasuti projektilima Kalibr ispaljenima iz površinskog broda pomoću sustava za okomito lansiranje (VLS). Kalibr se može montirati i na obalu, plovila različitih klasa, željezničke platforme i kamione, a ispaljuje se i iz podmornica klasa Kilo, Amur, Akula, Jasen i Borej. U najnovijim napadima navodno su korišteni i mobilni balistički raketni sustavi kratkog dometa tipa 9K720 Iskander, a koji su zamijenili zastarjele sustave OTR-21 Točka.

Iskander ima nekoliko konvencionalnih bojnih glava, uključujući onu za kazetnu municiju, s eksplozivom gorivo-zrak za poboljšanu eksploziju, visokoeksplozivnu fragmentacijsku bojnu glavu, penetrator za razbijanje bunkera i elektromagnetski pulsni uređaj za antiradarske misije. Projektil također može nositi nuklearne bojne glave.

Sustav Iskander u inačici M, kojom se koristi ruska vojska, operativan je od 2006. Ima domet od 400 do 500 kilometara te koristi inercijalne i optičke sustave navođenja za postizanje točnosti u promjeru od 10 do 30 metara. Iskander koristi manevrirajuće vozilo za ponovni ulazak u atmosferu (MaRV) te mamce za zavaravanje protivničkih obrambenih sustava, a prvi put testiran je u borbi 2008. tijekom Rusko-gruzijskog rata.

Snajperska preciznost Tornada

Vijesti s terena ukazuju na to da su Rusi u posljednjim napadima koristili višecijevne raketne bacače iz obitelji Tornado, a razvila ih je tvrtka Splav za potrebe ruske kopnene vojske. Varijante sustava, koje uključuju modele G i S, imaju različite sposobnosti i različite uloge na bojnom polju, a obje zamjenjuju zastarjeli višecijevni bacač raketa BM-21 Grad.

Posebno je zanimljiva Tornadova inačica S, nadograđena satelitskim navigacijskim sustavom GLONASS koji se koristi u raketnom sustavu Smerch. Princip navođenja putem GLONASS-a vrlo je jednostavan i potrebno je samo unijeti točne koordinate cilja u kompleks koji navodi raketu. Raketa tijekom leta korigira svoju putanju zahvaljujući integriranim plinskim dinamičnim stabilizatorima i obrušava se na cilj gotovo sa snajperskom preciznošću, odnosno kružnom greškom od samo metra. Tornado-S ima navođene projektile s dometom od 120 kilometara i povećanu učinkovitost koju osiguravaju nove bojne glave i smanjeno vrijeme spremnosti za lansiranje od samo tri minute.

Pojedini izvori tvrde da su Rusi pri napadu na Ukrajinu u ponedjeljak koristili i dobro poznate sustave S-300 kako bi se zaštitili od ukrajinskog protuudara. Riječ je o dalekometnom protuzračnom sustavu koji je nastao krajem 70-ih godina prošlog stoljeća kao obrana od zrakoplova i krstarećih projektila u industrijskim i administrativnim središtima te vojnim bazama.

Najvjerojatnije je riječ o inačici S-300PMU-1, uvedenoj u upotrebu 1992. s novim i većim raketama 48N6, a temelji se na performansama mornaričkog sustava S-300FM dometa između 40 i 120 kilometara, čije se kretanje u zraku obavlja pomoću plinskog tlaka, ne zakrilaca. Podsjetimo, Hrvatska je 1995. nabavila sustav S-300, no pretpostavlja se da nikad nije bio kompletiran niti je ikada korišten u borbi. Neki tvrde da je taj sustav završio na proučavanju kod Amerikanaca.