Sustav 2S4 premijerno je prikazan 1975. godine tijekom vojne parade tadašnje sovjetske vojske u Moskvi prilikom obilježavanja 30. obljetnice pobjede Crvene armije nad Trećim Reichom. Riječ je, zapravo, o kombinaciji gusjeničnog minopolagača GMZ, na koji je montiran minobacač M-240 kalibra 240 milimetara, a za kakvim je vapila Crvena armija kada je u agresiji na Finsku tijekom tzv. Zimskog rata (1939. – 1940.) pokušavala uništavati utvrđene bunkere finske vojske.

Prema stručnjacima, sustav 2S4 je po svojoj moći neusporediv s bilo kakvim sličnim minobacačkim sustavom u svijetu, a kako se radi o idealnom oružju za napade na opkoljene gradove, ne čudi to da su ga Rusi rasporedili na ukrajinsko bojište. Sustav je zbog razorne moći prozvan urbanim terminatorom, a njegovu snagu mogli su osjetiti afganistanski mudžahedini koji su zaklon u borbama sa Sovjetima potražili u utvrđenim pećinama, ali i stanovnici čečenske prijestolnice Groznog, uništenog do neprepoznatljivosti u Drugom rusko-čečenskom ratu.

Uz to, Rusi su ga koristili u Siriji, a dio svojih zaliha tog sustava preusmjerili su i na proruske separatiste u Luhansku i Donecku te su oni iz Tulipana gađali ukrajinske položaje.

Udar usporediv s bombom izbačenom iz aviona

Prilikom kretanja tog sustava, cijev minobacača postavlja se vodoravno dok se tijekom ispaljivanja granata kalibra 240 milimetara podiže okomito, zadržavajući kut od 50 do 80 stupnjeva. Svaka granata je duga oko metar i pol, a samohodno vozilo u svojim odjeljcima može nositi do 40 takvih granata. Sustav 2S4 ima domet od 9650 metara koristeći standardno visokoeksplozivno streljivo, a domet mu se proširuje na 20 kilometara prilikom korištenja posebnih projektila.

Osim visokoeksplozivnih granata, 2S4 može ispaliti protuoklopno laserski navođeno i kasetno streljivo, ali i kemijske, neutronske i taktičke nuklearne projektile, za koje Rusi tvrde da ih ne koriste u Ukrajini. Ipak, zbog velikog kalibra cijevi minobacača i težine granate od 130 kilograma za standardni projektil, 2S4 ima malu brzinu paljbe od samo jednog projektila po minuti.

Tulipan također može ispaljivati masivne eksplozivne projektile F864, teške 221 kilogram, a oni se po udarnoj snazi mogu usporediti s bombama izbačenim iz borbenog aviona. Osim toga, postoji posebna granata za bušenje betonskih zidova dizajnirana radi razbijanja bunkera dok zapaljivi projektili tipa Saida pale čitave zgrade. 2S4 može ispaliti i 276 kilograma tešku granatu tipa Smelčak, vođenu posebnim laserskim označivačem ciljeva.

Laka meta za Ukrajince

Inače, posada sustava 2S4 sastoji se od četiri člana, ali treba njih još petoricu za upravljanje samim minobacačem. Tulipan se nije izvozio u okviru nekadašnjeg Varšavskog pakta, ali je kratko vrijeme korišten u tadašnjoj čehoslovačkoj vojsci.

Prema dostupnim podacima, Rusija ima oko 40 kombinacija tog sustava u borbenoj komponenti te njih 390 u rezervi. Dizelski motor V-59 V-12, koji pokreće samohotku, razvija snagu od 520 konjskih snaga, ali nije brz te se može kretati maksimalnom brzinom od 45 kilometara na sat, stoga može biti laka meta za ukrajinske branitelje.

Uz to, sustav ima tanak oklop i ne može izdržati paljbu rakete zrak-zemlja ispaljene iz bespilotne letjelice. Tulipan se može eliminirati i topničkom paljbom, a siguran je tek kada se nalazi u dobro zaklonjenim mjestima, kakva su Rusi koristili pri potpunom uništenju Mariupolja.